Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti –
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer:
ja te jednostavno volim.
U pesmama tvojim tajnim ima
sudbonosna o propasti vest.
Ima kletve i u zavetima,
a i sreće koju neću svest.
Tu i neka snaga mami, vrela,
da sam gotov reći dušom svom
ko andjele da si ozgo svela,
zavoleć’ ih lepotom i snom…
I kada se smeješ ubedjenju,
tad nad tobom sine i zasja
onaj bledi, u purpurnom vrenju,
krug koji sam nekad vid’o ja.
Zla il’ dobra? – Sva si tu – uludo
ne priča o tebi star i mlad.
Sva si drugom i Muza i čudo.
A meni si – mučenje i ad.
Ne znam zašto, sred svanuća svetih,
kad ne beše ni snage ni sna,
ne propadoh, već lik tvoj primetih
i draž tvoju isko sam sa dna?
O, što nismo mi dušmani kivni,
i zašto mi dade cvetni raj,
te livade, svod zvezdan i divni –
i svu kletvu lepote, i sjaj?
Lukaviji od severne noći,
i jači od ajskih vina svi’,
od ljubavi ciganske i moći –
beše kraći tvoj zagrljaj zli.
Sudbonosna beše neka radost
pogaziti zavete i čast,
i bezumnom srcu mome sladost –
ova gorka, kao pelen, strast…
Across the oceans across the seas,
Over forests of blackened trees.
Through valleys so still we dare not breathe,
To be by your side.
Over the shifting desert plains,
Across mountains all in flames.
Through howling winds and driving rains,
To be by your side.
Every mile and every year,
For everyone a little tear.
I cannot explain this, dear,
I will not even try.
Into the night as the stars collide,
Across the borders that divide
Forests of stone standing petrified,
To be by your side.
Every mile and every year,
For every one a single tear,
I cannot explain this, dear,
I will not even try.
For I know one thing,
Love comes on a wing,
For tonight I will be by your side,
But tomorrow I will fly.
From the deepest ocean to the highest peak,
Through the frontiers of your sleep.
Into the valley where we dare not speak,
To be by your side.
Across the endless wilderness,
Where all the beasts bow down their heads.
Darling, I will never rest
Till I am by your side.
Every mile and every year,
Time and distance disappear
I cannot explain this, dear no,
I will not even try.
Svaki kilometar i svake godine,
Vrijeme i udaljenost nestanu
Ne mogu objasniti, ne draga
Neću ni pokušavati.
And I know just one thing,
Love comes on a wing
And tonight I will be by your side.
But tomorrow I will fly away,
Love rises with the day
And tonight I may be by your side.
But tomorrow I will fly, tomorrow I will fly,
Tomorrow I will fly.
Biću uz tebe
Preko okeana preko mora,
Preko šume pocrnjelog drveća.
Kroz doline sve dalje dok ne mognemo disati,
Da budem uz tebe
Tijekom prelaženja pustinjskih ravnica,
Preko planina u plamenu.
Kroz urlanje vjetrovi i vožnje kišom,
Da budem uz tebe
Svaki kilometar i svake godine,
Za svaku malu suzu.
Ne mogu objasniti, draga,
Neću ni pokušavati.
U noći kad se zvijezde sudare,
Preko granice koje dijele
Šume kamenja stoje okamenjene,
Da budem uz tebe
Svaki kilometar i svake godine,
Za svaku malu suzu.
Ne mogu objasniti, draga,
Neću ni pokušavati.
Jer ja znam jednu stvar,
Ljubav dolazi na krilima,
Večeras ću biti uz tebe,
A sutra ću letjeti.
Od najdublje okeana do najvišeg vrha,
Kroz granice tvoga sna.
U dolinu gdje se ne usuđujemo govoriti,
Biću uz tebe.
Preko beskrajne pustinje,
Gdje sve zvijeri klanjaju glave.
Draga, nikada neću zaostati
Dokle god sam uz tebe
Svaki kilometar i svake godine,
Vrijeme i udaljenost nestanu
Ne mogu objasniti, ne draga
Neću ni pokušavati.
Jer ja znam jednu stvar,
Ljubav dolazi na krilima,
Večeras ću biti uz tebe,
A sutra ću letjeti.
Ljubav raste sa danom
I večeras mogu biti uz tebe.
Ali sutra ću letjeti, sutra ću letjeti,
Sutra ću letjeti.
Pjesma mora biti opipljiva i nijema,
Ko oblo voće.
Šutljiva
Ko prema palcu stari medaljoni.
Tiha ko rukavom izlizani kamen
Pod prozorom, gdje mahovina raste –
Pjesma mora biti bez riječi
Ko let ptica
Pjesma treba biti nepokretna kroz vrijeme
Ko mjesec što se penje
Ostavljajuć, ko što mjesec pušta
Granu po granu u noć zapletena stabla.
Pjesma treba biti nepokretna kroz vrijeme
Ko mjesec što se penje
Pjesma mora biti ravnopravna
Ne istinita
Za svu povijest bola
Prazan hodnik i list javora
Za ljubav
Dvije priljubljene travke i dva svjetla iznad mora
Pjesma ne treba značiti
Nego biti.
Opore riječi
izgužvane tugom
vremenom postaju bauk
Nježne rijeći
izgovorene bolom
svijetle plemenitom budućnošću
Jer srce malena
upija i pamti prošlost
kao stazu hitanje kroz sadašnjost