Marina Cvjetajeva – Strpljivo / Kablovi VIII

Strpljivo kao što se drobi kamen,
strpljivo kao što se čeka smrti amin,
strpljivo kao kad sazreva vest,
strpljivo kao što se gaji osvete žest –

Čekaću te. (prsti zgnječeni u pest:
tako monahinju čeka naloženik).
Strpljivo kao što rimu čeka svest,
strpljivo kao što prsti nokte nalaze,

Čekaću te. (oboren pogled,
zagrizem usne. Pločnik. Bista).
Strpljivo kao što bi milošta mogla,
strpljovo kao što se niže biser,

Škripni saonik, u odgovor vrata
škripnu: vetar s tajge zanemože.
Najviša je povelja predata:
– Smena carstva i ulazak velmože.

I u dom:
Nezemaljski broj,
ali moj.

 

Prelijepi dani – Igrokaza na dan Juni /Lipanj 2018. godine

Danas je petak 8. Juni /Lipanj 2018. godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

158  umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207  se priprema za iste svečanosti.

Za razliku od insana dani se vrćaju svake godine  , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .

Milina ih pogledati.

Ah, te ljepote. Prelijepi su.

A neka tiha , nepoznata  jeza nam ne da da se zaljubimo u njih.

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlazer na počinak.

Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.

Što bi poete rekle:

Zavadi pa vladaj.

U prevodu :

Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte  kolica.

 

A ono , prije , se desilo kako se desilo. Nema povratka.

Jesenjin – Do viđenje druže

 

Do vidjenja druze, dovidjenja!

U zivotu ima mnogo zala

svaki korak prati nova patnja

na ovom svijetu srece nemam ja.

 

Do vidjenja! Tiho gasnu svijece

pred moj put u mrak i vjecni san.

citav zivot cekah malo srece

al’ u noci ipak ostah sam…

 

Do vidjenja bez stiska, bez rijeci

cemu bol i vrelih suza zar?

Za nas nije nista novo mrijeti

ni sam zivot nije nova stvar!

 

 

Bodler – Albatros

 

 

Dokoni mornari od zabave love
često albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
ladja shto nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mašu k’o veslima na obadve strane.

Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan,
krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.

 

Aco Šopov – Zaigraj ples mrtvih

 

Zapjevaj svoju pjesmu nebesku,

zaigraj ples mrtvih

na ovom grobu gdje ležim živ zakopan

i nemam očiju da te vidim

samo osjećam tvoju ljepotu

kako kroz zemlju struji do mene.

Tvoja ljepota šro osmišljava plovonost rijeke

i pripitomljuje vode oceana,

tvoja ljepota što okreće dva godišnja doba

kao dva vrtuljka sudbine neumoljive:

vrtuljak suše i vrtuljak ivernaža.

(U jednom takvom vrtuljsku suše

kada su sve životinje umirale na putovima

okrenuio mi se,pomračio um i onesviješćen

padoh.

 

Mada još uvijek živ

živog su me zakopali pred kućom robova).

Tvoja ljepota što kao zdravlje struji do mene

u ovom grobu gdeje ležim živ zakopan

i sporo,polako izluđujem,a sve ljude gorko

uveseljavam,

jer nem očiju da te vidim niti s epak usuđujem

da te dotaknem,da me natkrili ta tvoja ljepota,

ta tvrđava zdravlja i života.

Aleksandar Blok – Djevojka iz spoleta

Struk ti je vitak, ko crkvene sveće.
Pogled – ko sablja kad blještavo krene.
Ne žalim, devojko, sastanka sreće –
Pusti, ko žreca, na lomaču mene!

Sreću ne zahtevam. Ni ruke nežne.
Zar da te povredim nežnošću grubom?
Samo, ko umetnik, gledam kroz vreže
Dok bereš cvetove – i pijem ljubav!

Mimo, sve mimo, maestralko, idi,
Suncem umivena – Marijo! Dozvoli
Oku – da anđela nad tobom vidi,
Srcu – od bola da najslađeg boli!

U lokne crne ti uplićeš redom
Skupi dijamant od stihova tajnih.
Bacam u zaljubljeno srce žedno
U izvor tavni tih očiju sjajnih.

 

Prever – Kod cvjećarke

 

 

Čovjek ulazi u cvjećaru

i bira cvijeće

cvjećarka mu zavija cvijeće

čovjek stavlja ruku u džep

da potraži novac

da bi platio cvijeće

ali u isto vrijeme

on naglo stavlja ruku

na srce

i pada

 

Onog trenutka kad aje pao

novac je počeo da se kotrlja po podu

a i cvijeće je palo

u isto vrijeme kad i novac

i svjećarka stoji tu

pred novcem

koji s ekotrlja

pred cvijećem

koje se lomi

pred čovjekom koji umire

 

Očevidno sve je ovo veoma tužno

i trebalo bi da ona učini nešto

ali ona ne zna kako da s esnađe

i sa koje gkraja da počne

Toliko ima stvari koje treba učiniti

sa tim čovjekom

koji umire

sa cvijećem koje se lomi

i sa novcem koji se kotrlja

I ne prestaje da s ekotrlja.

Marina Boroditskaya – Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca

 

 

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
bez nekog posebnog razloga
jednom mi se u Parizu konobar obratio
nemoj zaboraviti cigarete, draga!

Tražeći gramofonske ploče u Londonu
na nekoj sam tržnici zalutala
lokalni trgovac je, uzdišući, rekao
što mogu, ljubavi, kad im je cijena porasla!

A u New Yorku, u zračnoj luci,
pokazujući mi izlazna vrata,
postariji crnac stalno je ponavljao
samo me slijedi, bez panike, mala!

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
što sam im to, kvragu, učinila?
ostani samo na nebu, Mjeseče
mirno spavaj, biseru, na dnu oceana.