Prever – Kod cvjećarke

 

 

 

Čovjek ulazi u cvjećarnicu

i bira cvijeće

cvjećarka mu zavija cvijeće

čovjek stavlja ruku u džep

da potraži novac

da ni platio cvijeće

ali u isto vrijeme

on naglo stavlja ruku

na srce

i pada

 

Onoga trenutka kada je pao

novac se počeo kotraljati po podu

a i cvijeće je palo

u isto vrijeme kad i novac

o cvijećarka stoji tu

pred novcem koji se kotrlja

pred cvijećem koje se lomi

pred čovjekom koji umire

 

Očevidno sve ovo je tužno

i trebalo bi da ona učini nešto

ali ona ne zna kako da se snađe

i sa koga kraja da počne

Toliko ima stvari koje treba učiniti

sa tim čovjekom koji umire

sa cvijećem koje se lomi

i novcem koji se kotrlja

i ne prestaje da se kotrlja.

 

Pol Verlen – O, moj Bože,tvoja me ljubav rani

 

 

 

O, moj Bože tvoja me ljubav rani,

i ta me rana jednako peče

o, moj Bože, tvoja me ljubav rani.

 

O , moj Bože , tvoja me kazna stiže

i ta opekotina me još uvijek  reže,

o , moj Bože , tvoja me kazna stiže.

 

O,  moj Bože ,spoznah da bijeda sve je,

i tvoja se slava nastani u meni,

o, moj Bože, spoznah da bijeda sve je.

 

Sad mi dušu Ti natopi vinom,

smješaj moj život s Hlebom na Tvojem oltaru

sad mi dušu Ti natopi vinom.

 

Evo moje krvi koju nisam lio,

evo moje puti nedostojne patnje,

evo moje krvi koju nisam lio.

 

Evo moga čela što se stidi,

za postolje Tvojih uzvišenih nogu,

evo moga čela što se stidi.

 

Evo mojih ruku nedirnutih radom,

za žar raspaljeni  i za tamjan rijetki

evo mojih ruku nedirnutih radom.

 

Evo moga srca udaranje pusto,

da zakuca, grešno, na trnje Golgote,

evo moga srca udaranje pusto.

 

Evo mojih nogu, taštih lutalica

da pojure na glas Tvoga oproštaja

evo mojih nogu, taštih lutalica.

 

Evo moga glasa, turobna i lažna,

da se ispovjedi i da kaznu primi,

evo moga glasa, turobna i lažna.

 

Evo moje oči, svetlice grijeha,

da zgasnu od plača u molitvi jarkoj,

evo moje oči , svetlice grijeha.

 

Avaj , avaj, Bože praštanja i žrtve.

koliki je bezdan moje nemilosti,

avaj, avaj, Bože praštanja i žrtve.

 

O, Bože užasa i svetosti čiste

avaj, to beznadno veče mog zločina,

o, Bože užasa i svetosti čiste.

 

O,  Bože spasa, radosti i sreće,

svih mojih neznanja i svih mojih strahova

o, Bože spasa, radosti i sreće.

 

Ti, jedini , Bože, možeš znati sve to,

i to da sam bjednik od svakog veći

Ti, jedini , Bože, možeš znati sve to.

 

Ali sve što imam ,  Bože , Tebi dajem.

 

Valja ova, narode!

 

Sreća da je Četvrtak , inače bi teoretiačari baksuzluka nešto novo smislili.

Obično , srijedom ili četvrtkom , im ono malo mozga što imaju vrane piju

 

Eto prije dvije milje godina skontali da čo'jk može vaskrnusti.

I od tada počeli godine isponove  brojati.

 

Ako kojim naopakim slučajem neko od nas u subotu rikne,

pa u nedelju vaskrsne ,hoće li po njemu neki pijani konzilij ,

nakon 300  , sa kusurom kusurom od 25 godina skontati  brojanje vremena u novim godinama?

 

Pošto ne vjerujemo ni jednom konziliju,  koji uvijek  postanu vođe zlih hordi,

za sada ćemo se primirti i odustati od riknjave.

 

Nek teoretičari zavjere gledaju svoga posla,  nas ostave na miru

a novo vaskrnuće nek traže kod bludnice sa sedam brežuljaka.

 

Ha, valja ova  , narode!

 

Ezra Pound – Mansarda

 

Hajde, sažaljevajmo one koji su bolji od nas.
Hajde, prijatelju, i zapamti
bogati imaju batlere ali ne i prijatelje,
a mi imamo prijatelje i nemamo batlera.
Hajde, sažaljevajmo venčane i nevenčane.
Zora ulazi na malim stopalima
kao pozlaćena Pavlova,
I blizu sam svoje žudnje.
Ništa u životu nije bolje
Od ovog časa čiste prohladnosti,
časa zajedničkog buđenja.

Djura Jaksic – Nebo

Nebo moje, sunce moje,
Zagrli me, poljubi me!
Zeljan sam ti pusta raja:
Zagrljaja, uzdisaja;
Zagrli me, raju moj!
Tude bele ruke sklopi,
Tako! Cekaj! Ljubi! Ljubi,
Dok se teret ne izgubi,
A srce ne rastopi –
Ne izgori zivot moj!

Dnevni igrokazi

Pjesma dana ,

samo za pripadnike tronacuionalističke pljačkaške bagre i fukare  i sveštenstva , oliti ilmija. Da proste izuzeci koji potvrđuju pravilo.

 

Danas je  utorak 17. dan  Januara /  Siječnja 2015. Reklo bi se da ima još guta do kraja godine. Cirka 346 dnevnih jutrenji na vas cijeli dan. A nije to hejbet  to očas bude , pa ne bude. Dani ko ljudi. Saa in vidiš, sad ih nevidiš.

Jes kako nije.

Nisu dani blesavi ko ljudi. Ono malo proteferiče na vom dunjaluku. Recimo dvadeset četiri sata. Pa onda duškaju godinu dana. Ali se vrate. Uporno i noviji i hjepši. I tako eonima.

A ljudi se natandare na dunjaluk pa provedu nešto vremena . Misle niko ko oni. I puf.;odjednom nema ih.Nakon nekoliko dana niko ih se ne sjeća. Ko da nisu ni bili. Baš su blesavi. Umjesto k'o dani provedu koji tren, odu  negdje gdje nema frke, duškaju, pa sve vrate. Jok. Oni zatarabe za sva vremena.

Hajd , ima pametnih pa skontaju još za života , da se može i tamo duškati u hladovinimm kraj bistrih izvora i tanana šadrvana. Sa anđoeskim družicama  sa obje strane, A ima onih , silnih a glupih ko noć,koji ništa ne skontaju.koji se odjednom nađu tamo gdje niko ne bi volio biti. U pržunu.

A znate li vi šta je pržun. Jok , čini nam se . Inače velika večina ne bi radila to što radi.

Pržun vam je , na priliku jako beterno mjesto. Svega ima, samo hladovine , vode i mira nema. Recimo ima mnogo roštiljanja. I mnogo vatre i vreline Na sve strane cvrći insansko mesa. Ko biva oni se vrte na ražnju. A pomoći i poštede  nema. Kako će biti?

Jesu li oni koga pomagali i dobra činili?

Nisu!

Jesu li oni koga štedjeli i opet dobra činili?

Nisu, nikako nisu!

Jesu li zlo i bogatstva zgrrtali i sijali?

E vala, jesu!

Ova valja, da i mi jedared o njima nešto potvrdno kažemo.

E sada recite vi nama jesu li ti zaslužili to cvrčeće i vatreno veselo mjesto?

Vala , jesu, svaki dan od vječnosti koliko će se pržiti.

Eto vidite, nismo mi tako loši.

Kod nas nema cile mile. Ni po babi , ni po materama.

Kod nas je razmišljanje k'o po zapisima.

A znate li vi šta su zapisi?

Dabome da ne znate. Većina. Inače ne bi išli  putima na čijim krajevima se vrelina  plaho smješka i uživa u novim pripadnicima troglavate nacionalističke pljačkaške bagre i fukare.

O zapisima i fukari drugi put.

A ako vas interesuje, pa ima  o njima mnogo zapoisano.

Ali ne pomaže.

Znate onu

Bagra ostaje uvijek bagra.

I fukara se rodi,i umre ko fukara.

I sa smrću ne prestaju da budu bagra i fukara,. Jok. I u pržunu ostaju taki. Bijednici. Samo kukaju kako im je prevruće, a vode ni  za ilađa.

Još nije zasjeklo kako treba ,a prošla polovina januara. Malo zasjeklo , a ljudi kukaju. Te hladno ,te mrazevi. Nema vam boni zime bez tri-četiri metra snježnih padavina i -42 stepena, da se nafajta danima. Pa jel Mraztište jedno od centara svijeta ili nije.

Neka ,nemojte previše kukati i  požurivati. Ko velite što prije zima ,dođe prije će i proči. Pred nama je i veljača.Tada mačke i psi polude.Moraju.Napolju biva toliko hladano ,da se jedino takarli jurnjavom ,krv može održati u životu.

Jesu ovi ljudi svakakvi.Nikad nisu zadovoljni. Nevaljaju im mrazevi. Još manje očekivani pržuni. Baš su se osilili.

Crnogorci mirno spavajte ,tek je 09 00. Udarac o verige u 12 01 će roknuti znak za ustanak,pardon ustajanje. Mili Prvom Đukađiniju još  nije vrijeme za pržun. Ni našem riđokosom šiptaru, ni razrokoj fukari, ni neosuđenom robijašu. Polahko. Sve u svoje vrijeme. Zapisano im.

Jutro sa Hajamom – Rubaije 44. – 46.

44

Taj moćni Mahmud*, gospodar ljudi,

svakog kod kog se sumnja probudi

u crnu hordu nevernih stavlja

i britkim mačem seče i sudi.

45

Ostavi mudre neka se bave sobom,

ciljevima sveta i opštom teskobom.

Dođi sad sa mnom, daleko od buke, i

igraj se s’ onim ko se igra sa tobom.

46

„Napolje, unutra, ovamo, onamo“:

Magičnih senki predstavu gledamo.

Na sceni* gde Sunce gori mesto sveće

Mi kao fantomi vrtimo se samo.

 

Jose Luise Hidalgo – Ne

Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.

Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.