Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa – Zapis u X poglavlja / Poglavlje III

 

Poglavlje III.

 

-Majka i pozorišta

( ili zamišljena priča o slikama )

Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Anri de Tuluz Lotrek Portret majke   

Anri de Tuluz Lotrek  – Portret majke     

Anri de Tuluz Lotrek: Loža sa pozlaćenom maskom, litografija ...

Anri de Tuluz Lotrek – Loža sa pozlaćenom maskom

 

Reklo bi se da slike Portret majke i Loža sa pozlaćenom maskom po svim konotacijama nemaju veze jedan sa drugom.

Vjerovatno nemaju. Ali i imaju , i te kako imaju,  kao poveznice dijelova geneze Tuluz Lotrekovog slikarstva.

Jedna je rađena akademskim stilom, vidno gradirana modulacijom svijetlih i tamnih boja. I isuviše je lična i ne tako popularna gledalištu.

Druga u postimpresioničkom , skoro ekspresionističkom koloritu, sa primjesama grozničavog van Gogovog žutila. Jedna od najpopularnijih djela malog majstora i veoma javna od prvog trenutka postanja .

Jedna slika je klasični kućni portret , koja je za krasila salon grofice Adele Tuluz-Lotrek. Slika je strogo definisala sveukupnost slikarevih razmišljanja o majci. Oda zahvalnosti sina majci? Vjerovatno. I ta slika ne donosi mogućnosti bilo kakvih komparativnih razmišljanja . Detalji su jasni. Hladan , sterilna, usamljenička skoro usidječička  atmosfera, obojena snjegovitom svijetlošču koja ne dotiče slikarevu majku, koja je izvan nje.

.Raskošni , lujevski namještaj , složen po krutoj šemi; sto ispod prozora, naslonjač do kamina , stolica sa strane . Majka je sama , nema nikakvog pokreta ili bilo kakvih nagovještaja da bi se situacija mogla promjeniti.

Duga slika je više slika situacije , javnosti, narudžbina za pozorište ( iz 1984. godina) A kada se radi narudžbina i to za pozorište ,  onda slika mora biti jarkim tonovima obojena, bombastična , a ipak odmjerena sa ukusom.

Neukost posmatrača, upućenog u život Tuluza-Lotreka ga upućuje da pomisli da je na slikama predstavljena njegova majka.

Jedna je stvarna žena , tužna , zamišljena, brižna i zadubljena u beznačajno štivo. Druga je blještava, radoznala, životna , skoro raskošna primaodna u središti javnog života.

Iako dvije dame imaju veoma slične crne bluze evidentna je razlika. Slikar crninom naglašava sličnosti i razliku među ženama. Obje imaju urođeno uspravno aristokratsko držanje, samosvjesnost i nadmoćnost. I još nešto.

Okružene su svjetlošću koja titra oko njih kao leptir oko svijeće . Tuluz- Lotrem je majstor privida. Kod jedne bluze  podcrtava zamišljenost, odsutnost  i ukočenost, iako su joj ramena slikana tako da izgledaju opuštena.

Drugoj su ramena ukočena, dodatnim čipkastim ramenicama , ali upravo ta razlika , naglašava ženinu bezbrižnost i radoznalost.

Da li je Tuluz – Lotrek slikao stvarnu majku ili onakvu kakvu bi on ili njegov otac više voljeli?

Moguće je. Tuluz- Lotrek je bio svjestann činjenice da je njegova majka , najvjerovatnije , bila jedina žena koja ga je voljela radi njega samoga , bez obzira na njegovu faličnost i usud.

Posmatrač zna da je scena otrgnuta sekvenca pozorišne večeri, priije početka predstave. To nije jasno određeno. Slika nosi mnogo dilema.Dame ne stoje ako je predstava počela. Ova žena je ustala opazivši nešto interesantno. možda je vidjela Viktor Igoa ili svog muža sa drugom ženom?

I onda slika postaje dokument o nečemu sasvim drugom. Posmtrač slike postaje dio pozorišnog gledališta. Niko ne obraća pažnju na pozornicu. Sve oči, refletori i, svjetlost i boje su okrenute ka dami u crnom , koja kroz veoma skupi minijaturni damski lornjon  gleda ka muzičarima ili prvim redovima partera. Nikako ka pozornici.

Digresija poetica.

Mnogi scenu doživljavaju tako da im se čini da par na balkonu gleda prestavu. Nije nam jasno zašto.U visoko uzdignutoj loži muškarcu je dosadno i on kao da je zaspao, zaboravivši da džentlmeni ne sjede ako žena stoji. I ne spavaju u prisustvu žena.

Žena je ustala , a to dame ne rade usred predstave. A žena je dama, jer samo one imaju svoje lože. Da li je naglašena juksta pozicija para na slici povod da se Tuluz – Litrek poigre sa uobičajenim normama?

Moguće je. On je majstor burleske i izvrstan igrač slikarske pantomime . Suprostavljenost odnosa para prema dešavanju u pozorištu i uvriježenim društveniom normama, posmatraču nameće dilemu ko je ovdje posmatrač , a ko se posmatra.

Tuluz – Lotrek je i iluzionista koji nas svojim dekorativnim linijama i igrom detalja i svjetlosti dovodi u zablude.

Onda odjednom shvatimo. Žena ne stoji ona sjedi. Muškarac pored nje ima bradu jednog poznatog slikara. Crvena kosa, blijedo lice, crni pernati šešir i udovička crna haljina suprostavljeni su krivudavim linijama oko nje. Naročito pozlaćenoj maski koja s vremene na vrijeme djeluje zastrašujuće. Zavisno od ugla gledanja.

Ženino ponašanje i toaleta dovode u vezu prihvatljivost izvještačenog ponašanja i trivihlnost društvenih normi.

Tuluz – Lotrek je i poeta . Loža sa zlaćanom maskom.

Zar jednom u pismu majci nije pomenuo da crta ženu sa zlaćanom kosom. Zar prostitutke nemaju hiljadu maski , koje mogu zavarati svakog posmatrača.
Simbolizirajući Karmen Guden kao pozlaćenu masku, da li je pokušavaa izjednačiti sa majkom i ženama kojima su sva javne i porodična odnose ,  pretvaranja i izvještačenosti maske ličnog karaktera?

Ne, ne i ne. Taj , mamin Rori nikako nije bezazlen.

Ali, prezentirane slike su nastala kada se već odavno udaljio od majke. Nastale su u vremenima kada više nije imao nikakvih iluzija o svijetu u kojem živi i kada je ovladao kistom i životom.

S njegovi počeci , njegovi prvi koraci u svijet umjetnosti , su nastali najviše zahvaljujući majčinom bodrenju.

Iako je slikao i životinje ,  skoro sve slike su posvećene ljudima. Ljudi su život, pokret , osjećaj. Životnije ili spavaju ili su blesavo mirne. I tada nemaju nikakvog izraza. A Tuluz – Lotrek je želio svojim slikama napraviti zapis o pokretu , zalediti pokret. Jer pokret to je život.

Ipak žene su imale najvidniju ulogu u slikama Tuluz -Lotreka. Logično. Uz slikarstvo žene su bile sav njegov život. Volio ih je više od sebe ili života. Kažu i mnoge njega. Ljubav prema ženama je stekao zahvaljujući majci.

U njegovim usamljeničkim danima , punim patnje i boli jedini družbenik mu je bila majka. Jedino se pored nje osjećao sigurnim. Jedino se u njenu ljubav mogao pozdati. jedino ona mu je mogla olakšati bol.

Ona ga je naučila mnogim stvarima. Jedna je veoma važna i pratiće ga čitav život. Kada je došlo vrijeme za školovanje trebao kao i svi grofovi otići u Pariz na školovanje . On se rasplakao jer nije želio ići od kuće i majke. To je bio sav njegov svijet. Udobrost , sigurnost radost, sloboda.

Majka mu je jednostavno rekla:
-Ne smiješ da plačeš. Jedan Tuluz – Lotrek nikad ne plače.

Već tada je pokazivao interes za crtanje. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika. Njih dvoje su vodili skoro usamljenički život na ogromnom imanju. To je bio način da se djetetu skrene pažnja sa vlastite sudbine. Bila je to pobožna, lijepa, usamljena i tužna žena.

Radio je portrete majke. Stalno. Nikad mu nje bilo dosadno ponavljati crtanje njenog lika, jer:
-Mama , ti si veoma lijepa žena.

Čitavo vrijeme njegove bolesti samo mama i mama. Otac ima preča posla. Tek po koja posjeta.
Pet godina očaja, bolova, vrištanja, bespomoći.
Pet godina majčinog bola i požrtvovanja.

I onda nenadano ozdravljenje i groteskna metamorfoza . Dijete postaje nakazni čovječuljak.
Da li majka , ta svetica , ta požrtvovana tužna žene odustaje od svoga milog Rorija?

„Sa užasom punom nevjerice njegova majka je posmatrala kako on postaje nakaza: pola čovjek – pola dijete…”

Prvi put je izgubila hrabrost.Obuzela je panika.Bila se pomirila da on bude invalid vezan za postelju, pa čak i hromo dijete.Ali ne ovaj neobičan kratkovidi kepec, smiješan i žalostan u isti mah.“* (* Str.42 Milen Ruž Pjer la Mir)
To što je ostao živ, svo znanje koje je stekao, sve što je naučio o ljubavi , životu , dobroti i požrtvovanju, Anri Tuluz – Lotek treba da zahvali majci grofici Adeli de Toulouse-Lautrec.

Uskoro će Anri Tuluz Lotrek u očima roditelja vidjeti razočarenje i odbacivanje  ploda njihove utrobe.
Ipak, brižna i požrtvovana majka ostaće mu podrška i oslonac do kraja života, Na njenim rukama u njenom zamku će i umrijeti.






												

Pitanje za Stivena Hovkina (Stephan Hawking ) – III dio(Stephan Hawking ) – III dio

 

Još neke neobavezne poruke S.H.

Ima jedna knjiga * koju dvije milijarde ljudi bezuslovno prihvataju kao dar Božje Milosti.

Knjiga je nastajala u periodu od 609 do 632. godine.Većina„istočnjaka“ ali još više „zapadnjaka“,nije upoznato sa njenim sadražajem i o njoj govore gluposti koje proističu iz neupućenosti i neznanja.

Ono što je važno treba i podcrtati:

Šesti vijek je period kada podjela rimskog carstva i nametanje hrišćanstva koje počinju gurati zapad u mrak i izolaciju srednjeg vijeka.Ostali dio svijeta je tonuo u mrak neznanja,varvarsta,razvrata i nevjerstva.

U takvim obeshrabrujućim vremenima  u središtu prvog monoteističkog Abrahamovog svetog hrama  objavljuje se Knjiga.

Ona će jednu bezumnu,surovu,barbarsku i mnogobožaćku prostor prosvijetliti do krajnjih mjera za samo tridesetak godina.Knjiga je bila krcata obiljem,blago rečeno,mudrosti koje navode na razmišljanje.i izazivaju preporod.

Za samo stotinjak godina taj preporod unosi mir u domove stotine miliona ljudi širom Azije, Afrike,Bizantije i Pirineja. Tokom potonjih četrnaest vijekova broj onih koji vjeruju Knjizi širom svijeta se povećao na preko dvije milijarde ljudi.

Mnoge mudrosti te knjige su pretočene u naučna saznanja i istine.Dobar diojoš uvijek čeka na spoznavanje.

Navodimo neke misli iz Knjige koje se mogu dovesti u vezu sa naučnim radom Stivena Hovkinga  i općenito naukama koje se bave Univerzumom :

-Njemu pripada vlast na  nebesima i zemljom.On oživljava i usmrćuje iOn može sve.

-On prethodi svemu i On zna svaku stvar,(On)će ostati iza svega,vidljiv je (po svojim djelima) i tajan ( nevidljiv po Svom biću).

-Što ne pogledaju u nebo iznad sebe,kako smo ga sagradili,a na njemu nema nikakve pukotine.

-On je stvorio za vas sve što je na zemlji,zatim usmjerio moć i naum prema nebu i stvorio ih sedmokatnim nebesima

-I Mi smo iznad vas stvorili sedam slojeva,i Mi nismo nepažljivi prema stvaranju(1*)

-U stvaranju nebesa i zemlje i izmjene noći i dana ima znakova za razumne.

-Mi smo stvorili nebesa i zemlju i ono što je međi njima u šest dana (vremenskih perioda)  i nije nas našao umor.

-Reci:“Zar vi uistinu poričete Onoga koji je stvorio zamlju za dva dana (vremenska perioda) i Njemu pripisujete drugove.To je Gospodar svjetova.

-I stvorio je na njoj nepomična brda iznad nje..,

-Zatim odluči (da uredi)  nebo,a ovo je bilo u plinovitom( stanju)

-I On ih odredio (da budu)sedam nebesa u dva dana (perioda) i odredio svakom nebu njegovu dužnost. Ukrasili smo najbliže nebo zvijezdama i čuvamo ih.To je odredba Silnoga i Sveznjućeg.

-Mi nismo stvorili  nebesa i zemlju i ono što je među njima za zabavu.

-Mismo ih stvorili  samo s mudrošću (svrhom) ali to većina ne zna (*2)

-Nema ni jedne životinje na zemlji,niti ptice koja leti krilima,a da nisu skupine slične vama (u stvaranju i održavanju) (*3)

-On je onaj kojim je spustio  vodu s nebesa.(*4)

-…Bog je dobročinitelj svim svijetovima.(*5)

-Mi smo stvorili na nebu zviježđa i ukrasili smo ih radi gledalaca (*6)

-Bogu pripada tajna nebesa i zemlje (*7)

-Zar ne vide oni koji ne vjeruju,da su nebesa i zemlja bili cjelina,pa smo ih Mi razdvojili,a od vode smo stvorili svaku živu stvar.Pa zar oni ne vjeruju?(*8)

-I on je stvorio noć i dan,i sunce i mjesec,u svemiru svi plivaju.(*9)

-…koji je stvorio svaku stvar,odmjerivši je mjerom (zakonom).(*10)

– Bog počinje stvaranje,pa ga ponavlja.(*11)

– Slavljen je Onaj koji je stvorio parove od svega…(*12)

-Mi smo stvorili nebesa i zemlju i ono što je među njima samo sa mudrošću i određenim rokom ,a nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.

Mi smo zaiste sve rodili prema odredbi (zakonu).(*13)

-I Sunce ide svom smiraju.To je odredba Jakoga,Znalca.(*14)

-Niti je Suncu potrebno da dostigne Mjesec,niti noći da pretekne dan,i sve u svemiru pliva.(*15)

-Tako mi neba punog putanja.(*16)

-Sunce i mjesec (se kreću) prema određenom računu (putanji)(*17)

-Kunem se zvijezdama koje se vraćaju/koje idu i koje se kriju! (*18)

 

Mali prilog teorijama sudnjeg dana;velikom(j) smrzavanju,sažimanju, rascjepu i promjeni:

-…i brda se prospu,i pretvore se u razasutu prašinu(*I)

-Onoga dana kada bude nebo kao rastaljena rudača,/a brda budu kao raspucana vuna(*II)

-Nebo će se tada raspuknuti.(*III)

-a mjesec se pomrači/i sastave se sunce i mjesec (na jednom mjestu i jednom            vremenu)/Ne,nema skloništa .(*IV)

-Pa kada se zvijezde ugase/i kada se nebo rastvori/i kada se brda smrve,..(*V)

-i nebo će se rastvoriti,pa će biti vrata/i brda će se pokrenuti pa će biti kao zračna opsjena (fatamorgana)(*VI)

-Kada se sunce smota/i kada zvijezde popadaju/i kada se nebo ukloni (*VII)

-Kada se nebo rascjepi,/kada se zvijezde prospu,/i kada se mora otvore(i spoje) /i kada se grobovi isprevrću(*VIII)

-Kada se nebo rascjepi/kada se zemlja izravna(nestane brda i planina) /i izbaci ono što je u njoj i postane prazna,(*IX)

-Mi vas možemo smotati u desnicu.

-u vama samima ima znakova za one koji razmišljaju

O vremenu

– danu koji je pedeset tisučća godina kako vi to računate

– danu koji je kao hiljadu godina kako vi računate

Još jednom moramo naglasiti da ove riječi dolaze sa početka sedamog vijeka.Dakle;izrečene su prije prije četrnaest stoljeća.Možete uzeti historiju i tražiti slične naučne i prosvetiteljske mudrosti.Do Kopernika i Galileja nećete ništa naći.Od njih;misao po misao otkrivaju se djelići nauka izrečenih u Knjizi koju vam preporučujemo.

Ja nisam naučnik,niti poznavalac rada S.Hovkina , osim onog uobičajeno površnog laičkog čitanja  štiva koja se nude. Znam da je on jedan od rijetkih naučnika koji se zista potrudio da svoje radove približi takozvanom običnom čovjeku.E,to je dostojno razmišljanja umnog čovjeka.

Nisam ni veliki poznavalac Kur'ana.Da li to iko to može reći za sebe kada se neke njegove Istine tek otkrivaju ili čekaju da budu otkrivene?Da li ikoima toliko sveobuhvatno znanje da ga shvati.

Ja sam  čitalac kome ne smetaju Hovkinove misli i riječi jer svako ima pravo da misli i da bude mislilac,kao što svako ima pravo da se kreće.

Netolerantni i nepodnošljivo iskljičivi način na koje su izrečene riječi o Stvoritelju i njegovom djelu smetaju me kao ljudsko biće koje vjeruje u Boga  Stvoritelja zemlje i nebesa.A ja sam samo jedan od milijardi,pa vidite koliko je to uvrijeđenih

Neobavezne poruke važe i za one komentatore i pobornike Stivena H. koji tvrde,da za  argumente za ili protiv njegovih stavova,uporište ne mogu pronaći u svetim knjigama.

Lipi pozdravi.

Vodič za neobavezne poruke Stephan Hawkinga

* Kur'an

**Historia est testis temporum,lux veritatis,vitae memorae,magistra vitae,nuntia vetustatis.

/ Historija je svjedok vremena,svjetlost istine,život pamćenja,glasnica starine./

 

*1 – 57.6.Kaf 2 i 3.// 2.El.Bekare29 /// 23.El-Mu'minun 17. isto i 67.Mulk 3.i.4.sa poučnim dodatkom:

nauka 20 vijeka dijeli atmosferu na:toposferu, stratosferu,mezosferu, ermosferu,

egzosferu, jonosferu i heterosferu.Sem toga broj 7 je na orijentu simboličan (formulističan)broj koji označava mnoštvo tako da se tu mogu priključiti i djelovi atmosfere poput Magnetosfere, Van Alenovih pojaseva zračenja ,pa čaki plutajuće plazma cijevi (u duhu Kur'ana : plivajuće plazma cijevi – što jeu kontekstu zemljinog okretanja oko osvoje ose adekvatniji izraz.)

*2 – 3.Ali-Imran 38.1/Kaf 38.//41.Fussilet (ES Seđde) 9-12. ///44.Ed-Duhan 36. i 39. i En.Nahl 3.

*3 – 6.El-En'am  38.(upućuje na zajednuičke osobine DNK)

*4 -6.El-En'am 99. / 16.En-Nahl 65.

*5 – 2.El-Be kar 251 (savremena nauka govori o mogućnosti života na drugim planetama,paralelnim svijetovima …)

*6 – 15.El-Hidžr 16 isto govori 25.El-Furkan 61) .( teleskop Huble dan za danom

otkrivao ljepote univerzuma ,a i ostali teleskopi ga slijede i potpomažu)

*7 – 15.El-Hidžr 77.

*8 – 21.El-Enbija  3o.

*9 –  21.El-Enbija 33. i 36.Jasin 40.

*10 – 25.El-Furkan 1.

*11 – 30.Er-Rum 11

*12 – 36.Jasin (muško-žensko,pozitivno-negativno,materija-antimaterija…)

*13 – 46.El-Ahkaf  3./54.El Kamer 49.

*14 – 36.Jasin 38.

*15 – 36.Jasin 40.

*16 – 51.Ez-Zarijat 7.

*17 – 55.ER-Rahman 5.

*18 – 81.et Tekvir 15.i 16.

 

*I – 56.El-Vakia 4 i 5.

*II  – 7o.EL-Me'aridž 8.i  9.

*III – 73.El-Muzzemmil) 18.

*IV – 75.El-Kij ame 8.,9. i 11.

*V – 77.El-Murselat8.9. i 10.

*VI – 78.En-Nebe 19. i 20.

*VII – 81.Et-Tekvir 1,2,11

*VIII – 82.El-Infitar1-4.

*IX – 84.El-Inšikak 1.,3. i 4.

 

Pitanje za Stivena Hovkina ( Stephen Hawking ) – II dio

 

 A šta Stephen Hawking  zna; možda ga je Bog ostavlja na životu  da otkriva još djelića misterije zvanog Univerzum? Da upoznavajući čedo Božjeg stvaranja , možda ,  spozna veličinu i savršenstvo Božje milosti i da to podjeli drugima.

Hovkin zna da je sve stvoreno od atoma.Upoznat je i sa  Standardnim Modelom. Zna i većinu ovoga što slijedi.

Standardni model  objašnjava masa drugih čestica ima 17 otkrivenih elementarnih čestica.

Femini,njih dvanaest čine sve tvari vildljivim;po šest kvarkova i leptona.

Pretpostavljenih pet bozona odgovorni su za svu silu u Univerzumu osimgravitacije.To su trebali biti:

G – gluon, (ok)

P –  photon  ili Ph  – photon  a nikako ne   y  – foton

Z –  bozon (ok)

W – bozon (ok)

Y  – bozon    a nikako ne   higgs bozon

Dvije na izgleda bezazlene greške,dvije pogrešne oznake čine da su desi veliki propust u modelu koji sva istraživanja  vodi u krivom smjeru.Kada propustite redosljed ,time poremetite harmoniju strune i izazove mali haosu teoriji koji opet sve uskomeša i zamuti.

Francis Englert i Peter Higgs su otkrili y bozon i za njega dobili Nobelovunagradu.Y  (Higgs)  bozon nikako nije tražena „božanska“ čestica.

Z i  W bozoni su čestice vrlo kratkog trajanja,odnosno brzina raspada u odnosu na momenat nastajanja im je skoro trenutna.Sile privlačenje (gravitacija) među njima su neumoljive,tako da dva bozona ne mogu opstati jedan bez drugoga.Zbo toga se poništavaju ili stapaju a njihovu masu i novi singularitet preuzima bozon Y (Higgs).Ubrzanje raspada i djelovanja gravitacije čestica Z i W  bozona plus njihova masa dobijetemasu bizona Y ( Higgs) koja je 130 puta teža od protona.

To je sedamnaest čestica.Nedostaje parna osamnaesta čestica stnadardnog modela i četvrti bozon.

To je  X – bozon, a to je nedostajuća  Božanska čestica,

X bozon bi po logici trebao biti parnjak bozonu Y ( Higgs).On to je jeste i nije.

Jeste, jer sve je u parovima.

Nije jer sedamnaeset ostalih čestica su pravi par bozona X.

Proračuni kažu da je masa bozona X  ekvivalentna masi ostalih 17 čestica standardnog modela.

Ja ne bih savjetovao traženje „božanske“ opasno je.Možda se ništa ne desi jer je raspad svake od čestica modela različit.A šta mislite da se u nekom opitu raspad poklopi,

I to bi trebala biti to.Upotpunjenje nedostajuće poveznice sa gravitacijom.

Sa X bozonom bi se zaokružio standardni model i bilo  bi lako povezati gravitaciju sa ostale tri fundamentalne interakcije između čestica od kojih se sastoji sva materija.

Rješenje problema  Standardnog modela bi zaokružila Teoriju polja,kvantnu mehaniku i teoriju relativiteta.Onda bi trebalo krenuti na mukotrpan put i povezati teorijou svega,teorijom struna i svim teorijama koje slijede.

Povezati ili odbaciti u zavisnosti od naučnih činjenica.

Samo zaboravite teoriju haosa ,uslovi ni terijski ni prektični za njeno saživljavanje i povezivanje sa drugim teorijama ne  postoje.

Kako je  je Bog jedini singularitet i stvoritelj svega ,to je on dao krilima leptira let.Svaki treptaj leptira ima svoju svrhu u Božanskoj harmoniji..

Bog u svojoj Bezgraničnoj Milosti ne bi dozvolio da sićušno biće nalik prekrasnom cvijetu napravi haos i pukotinu u savršenstvu njegovog stvaralaštva,već i radi ljepote  samog tog cvijeta.

Treba razmisliti i o mogućnosti da je Bog ostavio Hovkina da on; i pored uma  i života kojim je obdaren,kao neki slijepac ne prepoznaje i negira istinu koja mu je data. Možda Hovkin treba da  uveća balasti svoga nevjerstva i ovjeri svoju putovnicu za destinaciju sasvim suprotnu negiranom Raju.

Nikad ne budite sigurni u to šta je za vas dobro ili zlo.

 

 

 

 

 

Naš prijatelj Ivica M. večeras slavi Uskrs

Hala ti Gospode

Život je lijepNoć i Dan

  

    

Naš prijatelj Ivica M.  večeras slavi Uskrs.

Veselo i toplo je u njegovom  domu.

Uvijek je bilo.

I večeras će biti.

Blagdan je.

Ktomu će dom  biti pun dobrih djevojčica i ljudi.

Dobrica  je  naš Ivica.

Velika.

I samo se sa takvim ljudima druži.

Najbiolji prijatelj mu Esao Mrak.

Mrak –  ono po čaršijski. Ljudina.

Eso nije Ivici bio samo tast.

Bio mu je najbolji prijatelj, skoro  drugi otac.

Uvijek , svakodnevno nalaze razlog da se druže.

Dobro de , popije se , nome, koja.

Zašto ne veseli i dobri ljudi to zaslužuju.

I uživaju gledajući kako se njihove  grlice oko njih svijaju.

Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.

I buduće.

I jedan i drugi.

Sretan je Ivica čovjek.

A nije  dobro krenuo njegov život.

Bio je dijete kada mu je umro otac.

Nije ga previše zapamtio  jer je radio  u tujini.

Morala je otići  i njegova majka , kad je ostala samohrana.

A Ivica?

Ne pitajte.

Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.

Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.

Nisu ni neka rodbina bili. Stranci ,komšije.

Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.

Dijete je , odjednom,  samo .

Oca nema. Zna da se neće vratiti.

Majku ima, ali je daleko.

Ne zna dijete da se ona nikad neće vratiti.

Navraćaće jednom , ajd’ recimo dvaputa godišnje.

O , da.

Dobro se ona brine o njemu.

Sve on ima.

I igračaka više nego drugi.

I đeparac za dva-tri dječaka.

I novu vestu, pantalone i cipele.

Čak i sat.

Marvil ili darvil?

Obadva.

Jedan za jutanju  , drugi za onu laku noć suzu.

Ne , ne plače on.

Nikada.

Samo suze same kanu. Čiste i čestite kao kap rose.

Nisu baš poslušne te dječije suze.

Zar ne , Ivice ?

Mnogo bole.

I slane su.

A milovanje po kosi?

A poljubac za laku noć?

A dobro jutro sine, da li si lijepo sanjao?

Toga nema.

Insan se na sve navikne.

Dijete malo teže.

I ne zaboravlja.

Lažemo!

Bude toga .

Dvije sedmice ljetnog ferja.

Ponekad za Božić.

Za uskrs  ,  već ne.

Dođe novčana uputnica.

A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.

Da zagrli, nemoćna je.

Da je priglliš srcu.

Ne ide.

Srce se nikad ne navikne na novac.

Ima i mnogo želja i pozdrava.

Bude na kraju i ono: Budi dobar.

Dijete slegne ramenima i pomisli:

Neuk svijet.

Šta mi drugo preostaje!

Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i on me uči svemu.

Onako nježno. Roditeljski.

Odrasli znaju samo savjete davati.

Budi poslušan.

A svako dijete se rodi takvo.

Sa Božjom milošću i dobrotom.

Odrasli ih stegama kvare.

Ivicu nije imao ko da kvari.

Nažalost.

Ne sjeća se dobro dodira,milovanja i poljubaca u djetinjim danima.

Kasnije je odrastao,pa nije bilo zgodno.

Snova se sjeća. Svih.

Svi su vezani za majku , dodire, milovanja i poljubce.

Ti snovi najviše bole.

I ostaju urezani zauvijek, jer su neispunjueni.

Rekli smo naš Ivica je sretnik.

Sve je u parovima.

Usud uvijek plete mreže. Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.

Poslaše ga u naš grad.

Drugi i veći su bili bliži mjestu odrastanja.

Dobro je ispalo za Ivicu.

Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.

A Ivica  je postao  čovjek i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.

Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.

Barem neobični. Nekako su se složili.

Kasnije se navikao.

Usamljena djeca  se lako naviknu na sve.

Grad i Ivica su uticali jedan na drgugoga.

Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.

Usamljeno dijete je postajalo ljudina.

Falili su mu oni nedosanjanei valeri.

A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.

Ne znamo,  ko kome nije dao mira i ko koga nije ni za tren puštao.

Šalimo se.

Za sve treba dvoje.

Ljubav im bila suđena.

I to je bilo to i ništa više.

Jedina i prava ljubav za čitav život.

Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.

I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.

Jednu je Ivici od srca darovao.

Čestit Uskrs  Ivice ,

tebi i porodici.

Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.

Samo zdravlje i sreće.

Ljubav i snove si sam sebi  uz Božiju  Milost ispunio.

Ne treba ti ništa više.

Pitanje za Stivena Hovkinga (Stephen Hawking )

 

 

Şvojevremeno na mrežama je upriličeno druženje sa Stivenom. Dozvoljavali su vam da ga pitate šta želite. Mi smo to propustili, jer nemamo sluha za misaone ljude koji pogrešno procjenjuju neke bitne činjenice i zastranjuju.

Onda se popišmanimo i nakon protoka nekoliko stađuna ipak se odlučimo štancat ovo pismenije:

Malo dramatike za miran san 

Mi imamo samo jedno pitanje  za Stephana Hawkinga:

-Odakle razum?

Imamo i nekoliko neobaveznih poruka. Ako prodru dobro je, ako ne opet je dobro. U svakom slučaju ćemo imati miran san. Nažalost te poruke otvaraju toliko pitanja na koje ni Stiven ni njiegove kolege nisu spremni dati odgovore.

Čovjek već trideset godina Božjom miloću živi na kredit .Poslijednjih godina kategorično tvrdi:

„Nema Boga , ni raja.“

Knjiga Veliki plan 2010. i neki intervjui poslije toga su osnov za izrečeno.

I ne samo to!

Njegove apokaliptične, skoro zlobne, vizije kraja ljudske civilizacije i Univerzuma  sve više  su preokupacija njegovih misli. Vjerovatno to dolazi sa godinama. One produbljuju vjerovanje ili nevjerovanje, jer Bog je svestvorio u parovima.

To iz njega, hoću da vjerujem , probija ljutnja  zbog teške bolesti koju ima.

Međutim , on kao naučnik koji je pisao o DNK  , trebao bi znati da su kod bolesti, poput  njegove, dlučujući faktori su  geni , a oni se naslijeđuju. Pisao je i o uslovima mutiranja DNK , ali nikako da to poveže sa svojom bološću.

Ko je od predaka i na koji način uticao na gene (DNK) ne može se odrediti.  To je uslovljeno ishranom, uslovima i načinom života svakog pojedinačnog pretka. Mnogo je faktora koji utiču na stvaranja predodređenosti za neku bolest. Nije nebitna činjenica da su njegov otac i majka radili u odjeljenju za prarazitologiju.

Na početku karijere je tvrdio da će za 1o-15 godina ,možda i koju  godinu prije otkriti „sve fenomene Univerzuma“. Bio je mlad, pun poleta. Žurio je otkriti sve tajne od nastanka u okviru “Konačnog otkrivanje tog Božjeg plana „ i Teorije svega.  Želio je da njegova buduća teorija bude ta „ koja će objediniti sve relevantne teorije od Ajnštana do današnjih dana.

U knjizi Kosmos u orahovoj ljusci (2oo1),  ustvrdio je  da se neke dešavanja u  kosmosu  jednostavno ne mogu naučno objasniti ni proniknuti, da postoji neki ključ, neki obrazac, neka šifra, koji drže budućnost  odvojenu od prošlosti, da su mnoge stvari skoro neobjašnjive …

Sumnjajući da će i buduća nauka moći objasniti tajne savršenog nastanka i funkcioniranja  kosmosa  jedino moguće objašnjenje vidi u  hipotetičkim uplivu „neke više sile“.

“Mi pokušavamo Ajnštanovu opću teoriju relativiteta kao  i  kvantnu teoriju ujediniti u jedinu jedinu – teoriju tzv. kvantne gravitacije…“

To „ujedinjavanje“  i ta teorija svega bi dovela do „spoznaje o Stvaranju univerzuma i zašto je to tako kako mi to posmatramo.

Zatim, Havkin priznaje da “naše teorije nisu još potpune“ i da se „ne zna kako izgleda ta formula“ poprilično siguran da će ona „sadržavati obje pomenute teorije.“

To bi bila  skraćena verzija glavnih postavki u knjizi. Naišao je na probleme ,ali je i dalje optimist, samo umjereniji.

I pazite sada,u nastavku :„on dozvoljava da bi se tada moglo govoriti o Božjoj formuli“ i da će se ona , valjda , otkriti do kraja 2o stoljeće.

Nemoguće da je sve ovo je  zaboravio. A možda samo želi sam sebe demantirati.

Danas izjavljuje da je  nemoguće bilo kome spojiti te pomenute teorije ili otkriti tu božju formulu.

Njegov optimizam posustaje i polako se gasi.

Isto tako zaboravlja da je (hipotetično) kao dvadesetogodišnjak umro (a kada je po fiziološkim i liječničkim zakonima trebao umrijeti)  za naučni , ali i ostali svijet on bi bio samo jedan anonimus.

Zaboravlja da mu je samom  Božjom milošću data:

-šansa da proživi još 3o god.(do sada),

-da ima troje djece i unučad,

-da učestvuje u otkrivanju nekih tajni ovog našeg misterioznog Univerzuma,

-šansa da izgradi svoje naučno djelo i ime,

-šansa da bitno utiče na savremnu nauku i korespodnira sa njom,

-da utiče i mijenja svijest,mišljenje i razmišljanje miliona ljudi,

-da se svojom hrabrošću,koegzistentnošću i osebujnim humorom bori sa opakom bolešću

– da bude vodič u istrajavanju prebrođivanju nedaća,milionima onih koji imaju slične ili drugačije  probleme

-da stiče nove blagodeti,slavu,nova iskustva,nova poznanstva,drugi brak…

Jao,koliko razloga ne samo za život već i za skrušene poglede ka nebu ili zemlji.

I umjesto zahvlanosti,za podareni, izuzetno bogat život u skoro svim njegovim sferama,Hovking u knjizi Veliki plan iznosi mnogo nelogičnosti,vrlo neumjesnih i  neodgovarajućih  tvrdnji.

Tvrdnji koje nisu dostojne njegovo uma.Uma koji  je možda počeo pucati zbog nemogućnosti dubljeg prodora u svijet tajni Velikog Stvoritelja ,kako je to 8o-tih godina prošlog vijeka sebi zacrtao.

Neki bi pomislili da je to zbog stvaralačke senilnosti u koju je zapao. Možda želi još malo pažnje intrigirajući svjetsku javnost ,iako nije pohvalan način na koji to radi.

Ne,nije zbog toga.On samo ima (i uvijek je imao),sasvim oprevdano,strah da će umrijeti a ne završiti ono što je započeo.Njegov um nije bio nikad življi i funkcionalniji,vjerujem da radi punom stvaralačkom brzinom i kada spava.Upravo zbog toga  on ga  teže kontroliše.Od silne količina činjenica (znanja) i prevelike želje da što prije dođe do ključeva tajni Univerzuma , bježe mu djelići misli koji se trebaju spojiti sa glavnim postavkama.

Njegov šuplji zemljak bi rekao : “Od stabla ne vidi šumu.“

Kakva stupidarna „mudrost“ koja se može prodati samo, maloumnicima.

U slučaju S.Hovkinga ( nenalaženje nekih rješenja,nailaženje na poteškoće)objašnjenje je kompleksnije.

Stablo po stablo šuma, šuma po šuma ,brdo, brdo po brdo planina, planina po planina, kontinent, kontinent po kontinet sadam kontinenata. Kontinenti, Nebo, Zemlje – svijet. Svijet po svijet mnogo je to svijetova. Svijetovi po svijetovi Univerzum.

Vratimo se šumama i stablima. Svako stablo u šumi nije jednako. Neko je trulo, neko slabog korjena, neko je parazitsko, neko je besplodno. Druga stabla imaju druge inačice. Neko je ljekovito i žilavo. Neko je blagorodno i obiluje plodovima. Neko je razgranato i zaštitničko. Bez nekih stabala šuma može da opstane, dabuja i razvija se. Druga stabla održavaju šumu na životu. Stabla mogu biti zdrava i bolesna. Bolesno stablo,  bolesna šuma. Zdravo stablo , zdrava šuma.

Mnogo šuma – nebo je puno putanja, odvalače pažnju od stabala znanja. Iza svakog stabla, iza svake šume, iza mnoštva šuma stoji njen Tvorac. Tajan ili Javan. Samo ga treba potražiti.

Ne treba se previše osvrtati i gubiti vrijeme u  traženju Njega. On je bliži i mnogo dalje nego što mislimo. Sveprisutan.

Kada odvojimo bolesna i slaba stabla od zdravih završen je veći dio posla. Kadao dvojimo korisna i ljekoviti stabla, polako ćemo doći do dva blagorodna stabala i dva  stabala znanja. Jedno je varka i lažno je. Drugo je neponovljivo i istinito. I vidite nema šume. Samo dva i dva stabla koja se opetuju. Neka mikrokrajnost poput  DNK.

Ja se raspričao o stablima i šumama , a Stivena H. muče, more  nadolazeći dani. Neka ga oni ne brine on je svoju životnu misiju skoro ispunio. Lični odabir nekih stavova će uticati na konačan učinak : da li je tu misiju i opravdao.

Skoro sve što govori o kosmosu u njegovoj novoj knjizi odiše savršenstvom stvaralačke moći, neke Uzvišene sile , neograničene moći. On to ne vidi, negira; iako na Božju formulu ukazuju većina njegovih radova, knjiga; htio on to priznati ili ne.

Kada god pomene neki obrazac, neku formulu, neki naučni princip, neku spregu poznatih i nepoznatih sila, kad nabraja naučne principe koje je „iznjedrila priroda ili haos koji prethodi harmoniji“; to Hovkin govori o uplivu jedne Više sile.

Kako se bez upliva stvara harmonija?

Ja to ne neću objašnjavati, jer je to nemoguće.

Hovkin se nije trudio objasniti , jer zna da je to nemoguće.

Kad god tvrdi o nemogućnosti pronicanje u srž nekih krucijalnih pitanja i zamki koje tvori bitstvo univerzuma, uvijek iznova i iznova on nameće pitanje:

“Zar se se tu ne radi o Božanskom ključu?“

Ključ je to kojim su neka znanja zaključavavaju u trezorima najvećih istina, koja su smrtniku nedostupna.

Radi razložnosti , slijedi digresija koja može objasniti mnogo toga. Ali i ne mora. Čovjekov um je čudna biljka. Prihvata samo ono što želi, ono na šta je svik'o i ono što mu odgovara.

Pa gledajte pogubne i smtronosne zamke koje je čovjek napravio. Zamke koje vise kao dvosjekli mač iznad čovječanstva, svijeta i svjetova.

Da li Hovkin misli da bi mogao čovjek biti savjestan , odgovoran i dosljedan u vršenju svetih dužnosti kada bi mu se dali ključevi znanja Zemlje i Nebesa, Univerzuma?

Da li bi se čovjek mogao suspregnuti u morbidnom htjenju da se igra rimskih bogova?

Čovjeku je dato znanje atoma. Od atoma je i univerzum sačinjen. Atomi su sićušna ali najbitnija  karika bitstva Univerzuma.

Naveli smo atome, a to je nauka.

Fizika je fisija.

SAD-Hirošima -Nagasaki. Odbrana demokratskih civilizacijskih načela ? Dalje slijede hidrogeni, pa neutroni…Črnobilj,Fukušima…laseri,kvarkovi…

Hemija je hemijsko oružje.

Iperit,Ciklon B. Njemačka-rješava ratne i rasne probleme, jevrejsko pitanje i pitanje svih neprijatelja arijevaca-odabrane supreiorne bijele rase. Dalje preuzima Zapad i Istok, manje Sjever i Jug.

Bilogija je biološko oružje.

Patogeni mikroorganizmi. Zapad kolijevka civilizacije. Poligon svijet, probni dio Afrika i Azije. Ebola, hiv, gripe ,mutacije. Producenti u bijelim mantilima i latex rukavicama nikad ne posustaju. Izvršni producenti i  režiseri se cerekaju, čiste zemlju od ljudskosti.

Dodajte tome DNK i medicinu.Nesagledive i pogubne mogućnosti.

Pozitivne (?) domete moći mogu će koristiti samo svjesni i odabrani. (Termin nekako poznato slovi).

Tehnološki dometi  u naoružanju ,nano i robo inžinjering ne i manje pogubljni su uglavnom vidljivi a tajne dokučive, jer njih je teže čuvati u tajnosti. No to ne znači da su manje ubojiti.

Nikad se ne zna da li je nešto dobro ili zlo!

Možda su to samo pripreme za konačno rješenje rak rana zapadne civilizacije: prenapućenost Zemlje; konačno rješenje svih arijevskih : rasnih,religijskih,spolnih i drugih problema.

I prije je povijest  krcata primjerima masovnog uništavanja u svim smjerovima.

Sredstva uništavanja su bila mnogo morbidnija i jezovitija; masovna ali skoro neučinkovita u poređenju sa savremenim. Međutim vremenima u kojim su se rabila sasvim efikasna i odgovarajuća. Čerečenje, zoo-arene, razapinjanje na krst, nabijanje na kolac, lomače,sirove kože…

Mora se priznati da ljudima nika nije nedostajala morbidna i horor mašta.

Ne treba zaboraviti CERN i slične pokuse!

Eksperimenti vam pameti.

Čovjek traži, čovjek hoće da simulira božansku česticu, traži neke kvarkove, inducira minjaturne crne rupe, antimateriju, tamnu stvar i tamnu materiju, vrijeme i antivrijeme…

Suvremena nauka o tim stvarima nema i nema blage veze. Luta u dalekim, nejasnim, maglovitim obrisima i pred, pred,…predznanjima o tim pojavama.

Pošto je sve stvoreno u parovima vjerujem da je ovaj svijet svjetla tvar i svjetlamaterija. To tako i treba da ostane.

Sve što je u parovima se stapa (poništava).

Šta ako se u planinama Švicarske otvori procijep pa makar on bio veličine 1 na – 273,15?

Veličina tačke iz koje je krenuo Veliki prasak. Tako bara tvrde.

Vjerujem, u svom blaženom neznanju, da bi i procjep manji do od jedan  na minus 273,15 mogao biti poguban za Univerzum i izazvati Veliki tajac.

Ako je ta ljudskom umu ta nezamisliva minimalnost bilo dovoljno za stvaranje Univezuma kako bi se ona, manja ili nijansu veća odrazila na Zemlju, Sunce, Mliječni put, Univerzum.

-Šta ako se otvori procjep za dotok antimaterije?

-Šta ako se otvori ulaz u crnu rupu.?

-Šta ako izazovemo stvari o kojima nemamo pojma?

Povijest pokazuje da čovjek još nije pokazao da je dostojan, da zaslužuje dveri koja vode sveobuhvatnom znanju. Odabrani pojedinci dobijaju djeliće toga da bi se čovječanstvu olakšalo , ali i iskušalo.

Lljudi uvijek i iznova padaju na ispitu.

-Šta mislite kad bi se čovjeku dalo konačno znanje: putovanje brzinom većom od svjetlosi, crnih rupa, rađanje zvijezda, tamne tvari i tamne materije, kvarkova,bozona…?

-Kako bi se on ponašao?

-Da li bio pažljiv, mudar i oprezan sa novostečenim znanjem?

-Da li  bi se i dalje igrao  antičkih bogova kao do sada?

-Da li bio smrtonosna mašina kao i uvijek, ili bi postao još smrtonosnija?

Ili jednostavno:

-Šta bi uradio sa tom silnom moći?

Izvinjavam se starorimljanima, prošlost je pokazala da od svih osobina ona nema onu najznačajniju: magistra vitae. Time se dovodi u pitanje legimitet ostalog djela poslovice koju su skovali stari Latini, varalice povijesti, a čovjek je po svojoj prirodi nemaran učenik. (No,o tome neki drugi put.)

Historija nije čovjeka naučila ono osnovno : Biti čovjek.

Latini su imali i dobrih poslovica: Homo homini lupus est!

Međutim čovjek je još gora zvijer: homo paklenikus krvnik est!.

Neke od izrečenih pretpostavki, premisa,navoda i konstatacija navode na postojanje ozbiljnih problema, sumnji i vizija apokaliptičnih konotacija kad je čovjekovo djelo u pitanju.

Ta razmišljanja me navode da postavim drugo iskreno pitnje na koje bi Stephen Hawking trebao da da odgovor:

Da li bi on da  posjeduje, ključeve Nebeskog znanja i tajni povjerio i jednom jedinom čovjeku?

Odgovarajući na to pitanje i on sam dobija odgovor zašto Univerzum nije spreman da otvori svoje Dveri i Dvore i podjeli tajne sa Zemljanima.

Ja njegov odgovor znam. I odričem tih ključeva. Ne zarad sebe i Stivena H., već zarad budućnosti Zemlje i Svijetova.

I da, i ja se bojim robota – ali smo zbog toga što ih je čovjek stvorio i on upravlja njima.

Kažem bojim se vještačke inteligencije, ali mnogo više, strahobalno se  bojim čovjeka i onoga što može da stvori i učini.

Stvoritelj bolje poznaje ljude od mene. On ih je stvorio.

Šta na kraju reći  Stivenu Hovkinu?

Neke njegove riječi nisu dostojne njegovog uma i njegovog života.

Pa, nije valjda toliko  zvizn'o da sebi dozvoli da  sada počne seniliti ili da pomisli da je njegov posao dovršen. Može on još dosta toga da uradi, da uči i poduči. Ne može,ako se prepusti beznađu?

Sve polazi od relativiteta i uglavnom se njime i nadom završava.

Čak i sama pomisao da se najsavršeniji i nakompleksniji naučni zakoni i obrasci po kojima je ustrojen Univerzum i po kojima funkcioniše, stvaraju nasumično , sami od sebe, dali iz  harmonije ili haosa , zvuči bedasto.

A šta reći o samom životu i onome što je neodvojivi dio nas.

Religije su bile savršeno zamišljene i osmišljene; po mjeri čovjeka.

Religije su postale nešto što se davno udaljilo od Boga i čovjeka.

Religije su postala izbor grupe, čopora željnih vlasti i moći.

Religije su postale sredstvo zvijeri kojim ona nameće  podjela, uništenje i smrt. Običan smrtnik to ne vidi.

Zamagljen mu je i ispran um.

Vjerovati (i kako vjerovati) ili ne vjerovati je prvo osnovno pitanje?

I to je stvar ličnog izbora. O tome ne treba raspravljati.

Progovarati o nepostojanju Boga i Raja na arogantan i isključiv način na koji  to Hovkin čini vrijeđa  lična osjećanja milijardi onih koji u Boga i raj bezuslovno vjeruju. Na to se mora reagovati.

Čudesni su, prelijepi i savršeni Božji putevi i vrlo često nedokučivi.

Stiven Hovkin je sićušni dokaz toga.

/Nastavak slijedi 24. 04. 2016. u 12 00 /

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje Božije milosti / Riječ autora

Riječ autora

Jedan  Kameni spavač (*1) , neke druge ratne epohe ,  reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina , da  se ratna dešavanja prebole, raščiste, iskristaliziraju, pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota, ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.

Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču – ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi  , oslobađajući zepretene  misli .

Misli  o boli, ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje , ali i planete zemlje , jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.

Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca, a i Plave planete.

Snova i nada u vaskrsenju  Svetosti Grada  Srebrenog , Sarajeva Grada Čednosti i Bosne  Zemlje Božje Milosti  na putevima ljudskosti, dobrote, samislosti i oprosta je sveopšta.

Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju, bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima .

Trajna opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..

Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju  Indexi i Pjevač ?

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su  poslije II svjetskog rata, zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti  i ovu predivnu  Bosnu – Zemlju Božje Milosti,

Index i  Pjevači  već  pedeset tri godine čašću,  ljubavlju i poetikom slave  Grad i Zemlju! I još uvijek ne posustaju!

Plemenita  poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima, maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci , do  doba Indexa nepoznatih za  rok muzike, učinili su ,da se  Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.

Čaršijo, Ćaršijo, najstroža Čaršijo.

Uz  Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost ,  pjesma Indexa je ono što odražava srž ove  predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:

-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.

-Teško, mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.

-Duše zaljubljene u ljubav , duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.

-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno, prelijepo i vječno, miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.

Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo pedeset četiri (54) godine. Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.

Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom. Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni  koji su damarom osjetili i  prihvatali iskrenost  nenadmašne muzičke poetike.

Indexi, to je ova Bosna   da prostiš,  sneni i  prkosni od sna i muzike te.

Indexi , to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka , koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim. To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.

Indexi su uvijek bili  kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.

Indexi su sinonim bosanske duše,  kojoj sevdah dozvoljava da  prenese patos ljubavi, čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima, voljenim i zaljubljenim, i onim ostavljenim i tužnima.

Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada. Uz njihovu muziku je svijet bio  plemenitiji, ljepši i nježniji, i niko se nije stidio pustiti koju suzu, onako za svoju dušu i radi nje same.

A tko će ti reći šta je duša?

To samo Bog zna!

I možda Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.

P.S.

Prošlo je petnaest  godina od smrti Velikog Čovjeka ,  Davorina Popovića Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.

Maestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.

Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski  virtuoz Đorđe Kisić je umro prije jedanaest  godina ; zgrožen i  izgrižen spoznajom da su  neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.

Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.), Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).

Polako nas napuštaju jedan za drugim.

E”’ , Bogami  dobar dio nas u kolonama polako za njima, iako su mnoge, još  od 1992-1996. g.nestali.

Mrtvi su a žive!

Slava i Hvala im!

 

Kazalo

(1*) Erih Marije Remark

Kazalo :

*Alek 1

*Hud 14

*Jovan 11. 1.i 2.

*Isaija 14.22

*Isaija 24.16.17.

** U bajci korišteni nazivi pjesama, riječi, katkad stihovi  umjetnika i osoba navedenih u bajci , pa stoga  smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.

Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni ili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi, kolokvijalizama, provincijalizama, šatro i retro priče. Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno. Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost. Dalje nismo mogli , jer je dalja budućnost zaključana .

Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti

Ubavo (mak.) – lijepo

I am (eng.) – ja sam

Tisuć’  – hiljada

Hrliti  – žuriti , juriti

Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja

Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik

Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.

Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik

Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja

Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik, kantautor , kompozitror

Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.) svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik

Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik

Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma

Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica, djete cvijeća

Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari, djete cvijeća

Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.) frontmen fenomenalnih Dorsa, djeca cvijeća

-7 veličanstvenih Indexa:

Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)

Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)

Đoko –  Dorđe Kisić ( 1934-2005.)

Fadil Redžić

Ranko Rihtman,

Miroslav Šaranović

Nenad Jurin

Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se  uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.

Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.), svetica,  blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači

Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.),  princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.

17. Isra 58. Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom. To je zapisano u Knjizi.(#15.)

Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno

Kom si kom sa (fr.) – tako – tako

The (eng.) – određeni član

A (eng.) –neodređeni član

Papak –  je papak

Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak

Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu

Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l

Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak

Mamlaz  – glupan,blesav

Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla

Et(lat.) – i

Est(lat.)- je

đek (jack) trbosjek –  ozlogašeni  koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima

Paganin –nevjernik,bezbožnik

Kameni spavač –  prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar

Tam-tam (urođ.) –  od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena

Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)

Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje

Mah.- mahalski

P.S.G. et p.et u.

Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz potskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu.
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objevili pod nazivom glibonje.Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.

a vi vukojebinaši

i vi davolja sorto

da  i vi tamo – što se smijete

i vi dalje – što se cerite

pa i vi mnogo niže

što se kofrčite

i još niže

što se krijete

i sa brabonjcima valjate

šta vi čekate

zar vas – bar malo nije stid.

Guglator  – pretraživač,surfer po google.

Sežu – dostižu,dohvataju,zahvataju.

Delatur –  izbaciti  u korekturi

Da li je došlo vrijeme da ubleha padne

Tekst smo objavili 13.11.2015. Autor je objavio ova tekst na jednom prijateljskom blogu polovinom avgusta.Nemamo potrebu ništa mjenjati ili dodavati.

Sve  je rečeno i svaka riječ je na svom mjestu.

Da nije bilo Gvardiole i Barcelone Murinjo bi dostigao besmrtnost iako nije ni malo orginalan.Tako on konta i navodi nas na grohotan smijeh.

Čuj molim te,on i trenerska struka.To bi bilo isto kao kad bi se Deba prijavio za let u svemir.Prvo deba jedva zna da pliva,da roni još manje.Uz to se boji visine.I kakav bi on bio astronaut.Vrlo dobar.Tako proračuni i testovi kažu.

Hladan ko špricer,živaca nema,nikad se ne gubi i pojma o matematici nema.Što će mu matematika kad je sve automatizovano ,na kompjuterima.I može spavat ,to je čudo jedno.Dvadeset šest časova na dan.Tu je preteko Lenjeg.Ovaj može spavati 25 sati i 58 minuta na dan.

Ludi ljudi rekli smo van.Oni kontaju takare :Deba 13 sati na dan dodaj benefificirano minimum 2 sata,to je petnaest  sati takar spavanja i onih jedanaest spavanja to je ukupno dvadeset šest sati.Računica dobra,možda nisu toliko blesavi.Lenji je manje blesav jer sebi zaračunava dva benificirana minuta manje.

Sad se postavlja pitanje kakve veze imaju Deba,astronauti i uslovno rečeno Lenji sa Murinjom.Nemaju ama baš nikakve.Baš kao ni murinjo sa nogometom.To je bila hipotetična digresija koja nas vodi na pravi put.

Sve što zna ,sve što primjenjuje  priučio je i kopira od Helenia Herrere Gavilana.

Ko se sjeća Herrera?Samo oni koji su živjeli u njegovom vremenu i skoro niko više.Većini se gadilo ono što je njegova taktika prenosila na teren.Sa Murinjovim stilom se dešava isto,još i više jer je još dekadentniji od profesora.

Poslijednju godina  dvije ; bi dekadenciju i odvratnost stila koji gaji ublažio on pomalo ali bezočno krade Gvardioline ideje. Opet ne štima. Sad kad odustaje od svog prepoznatljivog stila ,igre njegovog tima su sve blijeđe i smješnije. Zapetljo se u nečemu što njegova maserska i prevodilačka ličnost ne  može rješiti. Ne može više jer to njegove trenerske mogućnosti ne dozvoljavaju.

U  jednom periodu prije pojave Gvardiole Murinjo  je uspio je da nametne svjetskoj štampi samo reklamersku kovanjicu za samog sebe: Special uno. Mislio je da je vrijeme da se vrati u Španiju i pokaže Barceloni ko je gazda , Barcelona ga nije htjela . Svoj lepršavi stil nije htjela satviti u ruke potomka kamenorezaca  iz Šetubara .

Murinjo je u Španiju došao da se osveti Barceloni.Ona ga je odbila kao trenera,a on je veoma sujetan čovjek.Realno posmatrajući njegov boravak u Realu je katastrofalan.

U tri godine  Barcelona i Pepe su ga toliko izblamirali  da bi to svakom čovjeku bilo dovoljno blamaže za jedan život. No ne i Murinju. On je morao da dokaže da je to bila samo nespretna epizoda koja je trajala samo tri godine.

Sasvim je izvjesno da je Murinjo stekao kompleks Barcelone i Guardiole. svim segnentima trenerske – fudbalske vještine, onemogučivši mu osvetu , a ga Pep ga je pretekao,postavši finest  footbal one u u istoriji fudbala. Nije više bio special one,ni special due,sada više nije ni special tre.Što bi mahalaši rekli:

-Ti  papiga stari!Samo se ponavljaš.

Da li je to zbog Murinjovog imitiranja Herrere, zbog stalnog upornog insistiranju na garaži i autobusima ili nečeg trećeg ko će to dokučiti, mahalaši su zafrkan soj.

Kažu Murinjo parkira autobus u šesnaestercu! To nije istina on parkira minimum tri autobusa  u šesnaestercu, dva po bokovima jedan u centralnom dijelu. Protiv Barcelone, iz predostrožnosti; čak i kad  igra na domaćem terenu perkira pet autobusa, dva po bokovima b šesnaesterca, dva na   metar od penaltika, malo lijevo i malo desno i peti ispred šesnaesterca. Ne pomaže peticu popije sad pa sad, ko ručak zagarantovan bonom crvenog križa.

Svako malo se Murinjo se  svojim izjavama osvrće na Gvardiolu i Barcelonu. Iako su im se putevi razišli, iako pominjana imana perzistiraju u tri različite zemlje, Pepe i Barcelona ga neprestano iz godine u godinu ko nejako dijete lupaju po guzi.

To produbljuje kompleks zvani Katalonija u koji se uvukao i treći katalonac Luis Enrique. Izgubio kompas Murinjo pa laje na sve. Iz nepoznatih razloga obrušio se na A.Wengera.Obrušio se na čovjeka koji je svom klubu zasradio  upravo koliko je Murinjo potrošio : cca milijardu USD.

Nemamo vremena govoriti o materijalnom, psihičko i mentalnom trošenju i iscrpljivanju klubova i igrača.  Oni  po njegovoj zasluženoj nozi  tavore i propadaju godinama .

 

 

Da nije bilo Gvardiole i Barcelone Murinjo bi dostigao besmrtnost iako nije ni malo orginalan.Tako on konta i navodi nas na grohotan smijeh.

Čuj molim te,on i trenerska struka.To bi bilo isto kao kad bi se Deba prijavio za let u svemir.Prvo deba jedva zna da pliva,da roni još manje.Uz to se boji visine.I kakav bi on bio astronaut.Vrlo dobar.Tako proračuni i testovi kažu.

Hladan ko špricer,živaca nema,nikad se ne gubi i pojma o matematici nema.Što će mu matematika kad je sve automatizovano ,na kompjuterima.I može spavat ,to je čudo jedno.Dvadeset šest časova na dan.Tu je preteko Lenjeg.Ovaj može spavati 25 sati i 58 minuta na dan.

Ludi ljudi rekli smo van.Oni kontaju takare :Deba 13 sati na dan dodaj benefificirano minimum 2 sata,to je petnaest  sati takar spavanja i onih jedanaest spavanja to je ukupno dvadeset šest sati.Računica dobra,možda nisu toliko blesavi.Lenji je manje blesav jer sebi zaračunava dva benificirana minuta manje.

Sad se postavlja pitanje kakve veze imaju Deba,astronauti i uslovno rečeno Lenji sa Murinjom.Nemaju ama baš nikakve.Baš kao ni murinjo sa nogometom.To je bila hipotetična digresija koja nas vodi na pravi put.

Sve što zna ,sve što primjenjuje  priučio je i kopira od Helenia Herrere Gavilana.

Ko se sjeća Herrera?Samo oni koji su živjeli u njegovom vremenu i skoro niko više.Većini se gadilo ono što je njegova taktika prenosila na teren.Sa Murinjovim stilom se dešava isto,još i više jer je još dekadentniji od profesora.

Poslijednju godina  dvije ; bi dekadenciju i odvratnost stila koji gaji ublažio on pomalo ali bezočno krade Gvardioline ideje. Opet ne štima. Sad kad odustaje od svog prepoznatljivog stila ,igre njegovog tima su sve blijeđe i smješnije. Zapetljo se u nečemu što njegova maserska i prevodilačka ličnost ne  može rješiti. Ne može više jer to njegove trenerske mogućnosti ne dozvoljavaju.

U  jednom periodu prije pojave Gvardiole Murinjo  je uspio je da nametne svjetskoj štampi samo reklamersku kovanjicu za samog sebe: Special uno. Mislio je da je vrijeme da se vrati u Španiju i pokaže Barceloni ko je gazda , Barcelona ga nije htjela . Svoj lepršavi stil nije htjela satviti u ruke potomka kamenorezaca  iz Šetubara .

Murinjo je u Španiju došao da se osveti Barceloni.Ona ga je odbila kao trenera,a on je veoma sujetan čovjek.Realno posmatrajući njegov boravak u Realu je katastrofalan.

U tri godine  Barcelona i Pepe su ga toliko izblamirali  da bi to svakom čovjeku bilo dovoljno blamaže za jedan život. No ne i Murinju. On je morao da dokaže da je to bila samo nespretna epizoda koja je trajala samo tri godine.

Sasvim je izvjesno da je Murinjo stekao kompleks Barcelone i Guardiole. svim segnentima trenerske – fudbalske vještine, onemogučivši mu osvetu , a ga Pep ga je pretekao,postavši finest  footbal one u u istoriji fudbala. Nije više bio special one,ni special due,sada više nije ni special tre.Što bi mahalaši rekli:

-Ti  papiga stari!Samo se ponavljaš.

Da li je to zbog Murinjovog imitiranja Herrere, zbog stalnog upornog insistiranju na garaži i autobusima ili nečeg trećeg ko će to dokučiti, mahalaši su zafrkan soj.

Kažu Murinjo parkira autobus u šesnaestercu! To nije istina on parkira minimum tri autobusa  u šesnaestercu, dva po bokovima jedan u centralnom dijelu. Protiv Barcelone, iz predostrožnosti; čak i kad  igra na domaćem terenu perkira pet autobusa, dva po bokovima b šesnaesterca, dva na   metar od penaltika, malo lijevo i malo desno i peti ispred šesnaesterca. Ne pomaže peticu popije sad pa sad, ko ručak zagarantovan bonom crvenog križa.

Svako malo se Murinjo se  svojim izjavama osvrće na Gvardiolu i Barcelonu. Iako su im se putevi razišli, iako pominjana imana perzistiraju u tri različite zemlje, Pepe i Barcelona ga neprestano iz godine u godinu ko nejako dijete lupaju po guzi.

To produbljuje kompleks zvani Katalonija u koji se uvukao i treći katalonac Luis Enrique. Izgubio kompas Murinjo pa laje na sve. Iz nepoznatih razloga obrušio se na A.Wengera.Obrušio se na čovjeka koji je svom klubu zasradio  upravo koliko je Murinjo potrošio : cca milijardu USD.

Nemamo vremena govoriti o materijalnom, psihičko i mentalnom trošenju i iscrpljivanju klubova i igrača.  Oni  po njegovoj zasluženoj nozi  tavore i propadaju godinama .

 

Kratak pregled Murinjovih bisera:

-Barcelona i Real ne bi dominirali u Engleskog premijer ligi na način kako to čine u španskoj.

Valjda on je sada glavni u toj lizi i ne bi im dozvolio.Ova sezona pokazuje koliko je Murinjo glavni.Lupa ga ko stigne.I vratnik i Pofalički bi trice jal petice valjali.O Sderniku da ne pričamo.

Zaboravlja da Barcelon, pa Real dominiraju u Evropi gdje Engleza odavno nema. Ne pominje Bayern treći dio trimvirata koji vodi glavnu riječ u Evropi zadnjih godina. Zaboravlja da je

bio u Realu i nije postigao ništa, kao ni u Čelziju prve povratničke godine.

Murinjove prognoze za prvaka evrope 2015.g.,godine u kojoj je Barcelona trijufovala:

-Real i Bajern su favoriti lige šampiona..

-Ovo je najlošija Barcelona poslijednjih godina.

Onog momenta kada Barcelona osvoji Ligu šampiona on se koriguje i nabacuje biser,omalovažavajuži Barcelonin uspjeh::

-Svaki tim koji bi imao Mesija osvojio bi osvojio ligu prvaka.

Ponovo degradiranje učinka FC Barcelone i njenih trenera i svega onga što je Barcelona postigla.To je Murinjov način, želja da diskredituje rad i učinak kluba FC Barcelone, trenera i igrača.  Mesi vrlo mnogo doprinosi uspjesima Barcelone, ali se treba zapitati da li bi to uspio da nije bilo Gvardioline,Barcelonone tika take koj se zasnivala na 11 igrača + navijači.

Nije to bila tika taka kako mnogi običavaju reči. Satni mehanizam je precizan ali dosadan i nemaštovit. Igra Barcelone iz Pepovog  perioda je bilo nešto najmaštovitije, najljepše , i nejedinstvenije što mogao iznjedriti nogomet. Svi ljubitelji bez obzira na boje su se zaljubili u tu veličanstvenu demonstraciju nogometa. Nismo proroci ali smo mišljenja da će takvu igru biti veoma teško prevazići.

Poslijednju zraku svjetlosti plasira  jula 2015.g. kada kaže (poslije nismo pratili,dosadilo):

-Kad Mesi prestane da igra svjetski fudbal će se drastično promjeniti.

Misleći prvenstveno na dominaciju Barcelone (op.a.), jer, pazite sad ; slijedi toliko inteligentan zaključak da um stane :

-Ono što je Barcelona osvojila u poslijednjih nekoliko godina (misli se 10 g.) godina  osvojila je sa Rajnkardom, Gvardiolom i Enrikom ali je tu uvijek bio Mesi.

Kuku Murinju i kuku. Nikako da se riješi Katalonaca, ničim izazvani ne miču mu se iz glave. Vidimo da Murinjo sanja da Mesi prestane da igra ili Bercelona napravi kiks i izabere nekog trenera nedostojnog njenog renomea. Misli da bi se tada bi Barceloni osvetio i postao prvi. To je nemoguće dok su Pepi i Enrike živi. Kakvu sudbinu njima namjenjuje Murinjo ,njega pomalo steže.

Murinjo nikad nije kriv za loše rezultate. Krivac je neko drugi: Uefa, fudbalski svezi, sudije, tuđi igrači i  treneri, njihova igra i taktika. A kad krivicu zbog loših rezultata ne može prebaciti na druge,onda u znak dobrog vaspitanja svaljuje krivicu na igrače i kaže:

-Pacove sjebo si mene i Real.

Upirući kružnim pokretom prsta u pola ekipe.

Nećemo govoriti o prstu u oku Vilanovi zbog pijeteta prema preminulom.Samo ćemo naglasiti njegov odgoj i kulturu prizašlu iz tkvog gesta.

Kod Murinja ne može igrati igrač koji nema hrabrosti slomiti nogu protivničkom igraču.Vidjeli ste divljačke ,mesožderske  startove Pepea,Ramosa,Deiga,Matića,Terija, Kahila i drugih Murinjovih “zvijezda”.

Nešto nam onaj Abramovič ili zaboravan, ili nema ponosa ili osvetu sprema.

Neposredno prije prvog otkaza ;biće ih još u Čelziju , Murinjo če izjaviti:

-I ako dobijem otkaz biću jako bogat čovjek.

To je rekao da napakosti čovjeku koji u svakom momenti može kupiti dvadeset Murinja, odnosno  sada specijalnog  od petog do osmog (special five to eight).

Nećemo govoriti o prstu u oku Vilanovi zbog pijeteta prema preminulom.Samo ćemo naglasiti njegov odgoj i kulturu prizašlu iz tkvog gesta.Kod njega ne može igrati igrač koji nema hrabrosti slomiti nogu protivničkom igraču.Vidjeli ste divljačke ,mesožderske  startove Pepea,Ramosa,Deiga,Matića,Terija, Kahila i drugih Murinjovih “zvijezda”.

Ali znamo mi gubernatora iz sibirskih tundri; osvetoljubiv je .  Murinju je nož nad glavom.Koji će tada special biti.Sarajevo kuburi sa trenerima,svako malo ih mjenja.Mi im poručujemo ni za živu glavu Murinja.Ispadoste iz lige i ne vratiste se tako brzo.

Radije uzmite Debu,ako ništa on će svojim nabrajalicama nasmijati a možda i motivirati igrače.

Nensi Astor – prva članice britanskog parlamenta i urokani Čerčil

 

Na današnji dan 14.dwecembra 1919. godine prva je ženska osoba u povijesti postala zastupnica u Britanskom parlamentu.

Bila je to Nancy Astor, poznata kao lady Astor, koja je izabrana u parlament kao zastupnica okruga Plymouth Sutton.

Nancy Astor rođena  u SAD-u, kao osmo dijete od jedanaestoro koliko su produktivni industrijalac Chiswell Dabney Langhorne i njegova žena Nancy Witcher Keene imali.

Rano se počela osjećati svrabež. Još kao školarka u Njujorku,daleko od kuće i kontrole,sa starijom sestrom Irenom je “partijala”.Kada je   postao  nepodnošljiv morala se  udati  sa nepunih 18 godina,Punoljetstvo je tada ukantavano sa 21.godinom.

Udala se   za  bogatog,ali malo iskusnijeg ,.sedam godina starijeg američkog zemljoposjednika Robert Gould Shawa II.Sestri Ireni je bilo dosadno bez nje ,pa se i ona udala za nekog “artistu” i postala njegov model.

Nije to uradila radi novaca.Tu joj skidamo kapu.Ona je rođena u prekrasnoj porodičnoj palati   i čuvenoj Langhorne house u Danvilu,Virđinija.

U tom braku je rodila sina Robert Gould Shawa III.Da se ne bi zbinjivali prilikom prozivke,zvala ga je Boby.U braku je vrlo brzo zaškripilo škripalo pa se nakon četiri godine razvela.Mnogi kažu sasvim razumljivo,jer je Šou stariji pravio pravi šou sa alkoholom.Prvi je napravio za bračnog putovanja.

Majka joj umira,kod oca je nepoželjna ,ima mladu švalerku.Ona uzima mladu sestru Pauline i odlazi za Englesku.Tamo se muvala dok nije skontala drugog supruga  Waldorf Astora, pripadnika jedne od najbogatijih američkih obitelji.

Astor je bio britanski državljanin s titulom lorda, jer se već njegov otac bio doselio u Englesku i stekao tamo aristokratsku titulu vikonta Astora (oslovljavan je i kao lord Astor). Tim je brakom Nancy postala lady Astor i trajno se naselila u Engleskoj, gdje je sa suprugom posjedovala veličanstveni dvorac Cliveden, smješten između Londona i Oxforda.

No lord Astor kao svaki lord je izbivao iz kuće i družio se u lordovskim klubovima u kojima su članstvo i pristup imali samo muškarci.Glupani.Imaju titule,lovu,žene ,a oni se bjesomučno druže sa drugim muškarcima i šupljaju o vremnu i “ah,nekada”.

Kako u Engleskoj nikad nije bilo berićetli takara lordica se upustila u sufražetske duele i politiku.Kao svi ameri bila je ambiciozna.

U tom raskoraku između ,burnih partijanerskih dana,braka sa pijanicom i braka sa nezainteresovanim i frigidnim lordomprvog braka zgubila je veselu mladalačku svježinu i ljepuškasti  veo oko lica.Postala čoškasta i nadobudna starija gospođa,koja je sve više poprimala  udovičke konture za živoga muža.

Uz podršku moževljevog lobija izabrana je za članicu parlamenta u 40 godini.Kao zastupnik Conzervativne partije za Plimut Siton stolovala je u britanskom  pralamentu punih 26 godina (1919.-1945.)-Tada je rekla da joj je svega dosta.

Imala je dva nezgodna duela sa Vinstonom  Čerčilom iako su buili članovi iste partije.Ono ,Čerčil je bio konzervativac one godine kad je ona došla u London.Njen dolazak nije imao nikakve veze sa Čerčilovim ispadima zbog kojih je dobio niogu iz Konzervativne stranke.Liberali ko liberali,meki i mlohavi prihvatili su kreaturu istih osobina.

Vinston Čerčil  nije podnosio parlamentarku Astor jer je bila amerikanka ,isto kao i njegova mati.Edpov sindrom pojačan majčinim nezajažljivim libidom,dao bi dijagnozu Sofokle koji nije bio Lord..Ledi Astor nije podnosila Čerčila jer je bio pijandura kao njen prvi muž,i uvijek je smradao na viski i cigare.

To je bilo prvo što mu je zamjerila 1918. godine. Na neku neukusnu upadicu o amerikankama,neki kažu da je bilo pokušaja zaobljenja sjedalice, Ledi Astor  je čerčila pokušala da pozove na pristojnost:

“Gospodine, vi ste pijani!”

Potomak Spensera i Mildsboroao,porijklom kraljevske loze, joj je odgovorio:

“Da gospođo, jesam. Ali ja ću ujutru biti trezan, a vi ćete i dalje biti ružni!”

Toliko o engleskom aristokratskom đentlmenu.Osim toga on se nikad nije otrijeznio,a gospođa tada nije bila uopšte ružna.Kasnije godine čine svoje,ljepota je prolazna.

Jednom prilikom u Parlamentu, Vinston se žestoko posvadjao sa suparničkim taborom. Tada mu je takođe gospodja Nensi Astor ljutito odbrusila:

“Da ste vi moj muž, sipala bih vam otrov u čaj!”

“Gospođo, ja da sam vaš muž, ja bih taj čaj i popio!” – odgovori političar.

Šteta što ga , pijani i neuviđavno-bljutavi prdonja nije popio.

 

Nemogući broj pasa uškopljen a oni se hvale

 

 Neko ekološko društvo za zaštitu životinja se na sav mah hvali , kako je u Sarajevu uškopljeno 13 ooo kerova uz njihovu pomoć. Ljetos u više navrata pod kešinu nam  natandariše i o mozak obiše svoju hvalu.

Vidi hajvana kontamo mi. Kakve veze ekologija i  škopljenje hajvana imaju veze. To bješe ona nevažna stvar.

Ono važnije:

Društva neka, humanitarne, hajvanski i insanski dobročinitelji niču na svakom koraku , svakog trena. Kao da nam milioni raznih krvopijskih dobrotvora nisu krv i sve živo isisali, a ništa poklonili. Svi vide neki ćar u dobrotvornom radu.

Ovako vam finansiranje dobrotvorstva ide:

Skupi se recimo devedeset devet milja maraka. Kažu mi skupili toliko, a devet milja i devet stotina maraka treba dati primalac donacije. Primalac vam je onaj blećak što ga vazda natakare. I on se uvali trinaest milja i osam stotina maraka u kredu kod MMF , da učestvuje u vlastitom donatorstvu.

9.9oo više 3.9oo kamata = 13 8oo . Čista računica.

Sad bi Deba reko, ljubim ves u blentaru pametne.

Lenji bi dodo; aha, jašta.

Oma bi komentariso koliko je to bijelih bubrega ljudi moji. Mogo bih čitav jedan vakat, devet stojanki devet cenera i pride  ,vas cijeli dan havljat bubrega.

Hercu bi zamalo herc strefio; jedničak bi se pito ko će to vraćati.

Mojsije bi se valjo od šege. Kaže  , natakarim zemlju koja mora toliki kredit uzimati, ja dva puta više harmonika niz ledine tandaro.

Dobri bi se samo zagledo u maglice i konto vidi te li  lijepih putanja slatkice moje.

Ašik ljube nismo ništa pitali. One su o humanitarnom radu, sportu, politici, ratu i slčnim stanjima imale paradoksalan stav. Njima se uvijek takarilo kad se o tome pričalo. Manje više i o svim temama koje nisu vezane za djecu ili ljubav.

Koliki je hajvan razglabao u kafani o svjetskoj situaciji, bili humanitarci i skakali za svoje timove to se ne može izbrojati. Skoro po zemaljske kugle. Kažu mogu raditi sa svojim slobodnim vremenom raditi šta hoću.

Njihove žene i djevojke nisu imale slobodno vrijeme. One su uspavljivale djecu,  peglale,  gledale da manje zbore , da im hrane ne zagore. I sasvim normalno vodile ljubav sa onim mahalašima koje nije intersovala, politika, rat, humanitarci i sport.

Ti mahalski dječaci su druženje , sa ženama koje nemaju slobodno vrijeme, nazivali svojim karitativnim radom u dobrovoljne i merhametli svrhe.

A onih uškopljenih , ne ljudi , nego cuka , njih 13 ooo hiljada, nam nešto mnogo žao. Jedan potez cvik i nema aparature. Nema potomstva kažu ljubimci pasa i riješen urbani problem. To je pravo ekološko razmišljanje.

Baš nas živo interesuje šta bi sa 13 milja aparatura. Jesu li koji suvenir sebi ostavili, kao orden za svoju ekologiju, ekološku im mamu alotriramo.  Nisu im mame krive, što su odgajale đukele.

Na kraju zajključismo da ekologija i hajvani i te kako veze. I ekolozi i hajvanski dobrotvori su vam veliki hajvani, mnogo veći od pravih životinjskih hajvana , zato se slizali i njuše iste stvari. Isto ko đukela đukeli.

Neki ih tako vabe. Ne đukele, oni su psi i hajvani.  A đukele su oni koji ih škope.

Voljeli samo na jedan dan dati vlast uškopljenim psima,  da oni to urade ljudima ,  što ih prije od „milja“ prozvaše đukelama.

O toj najvažnijoj stvari ove basne o samom fikarenju ćemo neki drugi put.  Taj dio priče zaslužuje svoj posebni tretman.