Naš prijatelj Ivica M. večeras slavi Uskrs.
Veselo i toplo je u njegovom domu.
Uvijek je bilo.
I večeras će biti.
Blagdan je.
Ktomu će dom biti pun dobrih djevojčica i ljudi.
Dobrica je naš Ivica.
Velika.
I samo se sa takvim ljudima druži.
Najbiolji prijatelj mu Esao Mrak.
Mrak – ono po čaršijski. Ljudina.
Eso nije Ivici bio samo tast.
Bio mu je najbolji prijatelj, skoro drugi otac.
Uvijek , svakodnevno nalaze razlog da se druže.
Dobro de , popije se , nome, koja.
Zašto ne veseli i dobri ljudi to zaslužuju.
I uživaju gledajući kako se njihove grlice oko njih svijaju.
Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.
I buduće.
I jedan i drugi.
Sretan je Ivica čovjek.
A nije dobro krenuo njegov život.
Bio je dijete kada mu je umro otac.
Nije ga previše zapamtio jer je radio u tujini.
Morala je otići i njegova majka , kad je ostala samohrana.
A Ivica?
Ne pitajte.
Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.
Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.
Nisu ni neka rodbina bili. Stranci ,komšije.
Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.
Dijete je , odjednom, samo .
Oca nema. Zna da se neće vratiti.
Majku ima, ali je daleko.
Ne zna dijete da se ona nikad neće vratiti.
Navraćaće jednom , ajd’ recimo dvaputa godišnje.
O , da.
Dobro se ona brine o njemu.
Sve on ima.
I igračaka više nego drugi.
I đeparac za dva-tri dječaka.
I novu vestu, pantalone i cipele.
Čak i sat.
Marvil ili darvil?
Obadva.
Jedan za jutanju , drugi za onu laku noć suzu.
Ne , ne plače on.
Nikada.
Samo suze same kanu. Čiste i čestite kao kap rose.
Nisu baš poslušne te dječije suze.
Zar ne , Ivice ?
Mnogo bole.
I slane su.
A milovanje po kosi?
A poljubac za laku noć?
A dobro jutro sine, da li si lijepo sanjao?
Toga nema.
Insan se na sve navikne.
Dijete malo teže.
I ne zaboravlja.
Lažemo!
Bude toga .
Dvije sedmice ljetnog ferja.
Ponekad za Božić.
Za uskrs , već ne.
Dođe novčana uputnica.
A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.
Da zagrli, nemoćna je.
Da je priglliš srcu.
Ne ide.
Srce se nikad ne navikne na novac.
Ima i mnogo želja i pozdrava.
Bude na kraju i ono: Budi dobar.
Dijete slegne ramenima i pomisli:
Neuk svijet.
Šta mi drugo preostaje!
Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i on me uči svemu.
Onako nježno. Roditeljski.
Odrasli znaju samo savjete davati.
Budi poslušan.
A svako dijete se rodi takvo.
Sa Božjom milošću i dobrotom.
Odrasli ih stegama kvare.
Ivicu nije imao ko da kvari.
Nažalost.
Ne sjeća se dobro dodira,milovanja i poljubaca u djetinjim danima.
Kasnije je odrastao,pa nije bilo zgodno.
Snova se sjeća. Svih.
Svi su vezani za majku , dodire, milovanja i poljubce.
Ti snovi najviše bole.
I ostaju urezani zauvijek, jer su neispunjueni.
Rekli smo naš Ivica je sretnik.
Sve je u parovima.
Usud uvijek plete mreže. Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.
Poslaše ga u naš grad.
Drugi i veći su bili bliži mjestu odrastanja.
Dobro je ispalo za Ivicu.
Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.
A Ivica je postao čovjek i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.
Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.
Barem neobični. Nekako su se složili.
Kasnije se navikao.
Usamljena djeca se lako naviknu na sve.
Grad i Ivica su uticali jedan na drgugoga.
Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.
Usamljeno dijete je postajalo ljudina.
Falili su mu oni nedosanjanei valeri.
A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.
Ne znamo, ko kome nije dao mira i ko koga nije ni za tren puštao.
Šalimo se.
Za sve treba dvoje.
Ljubav im bila suđena.
I to je bilo to i ništa više.
Jedina i prava ljubav za čitav život.
Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.
I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.
Jednu je Ivici od srca darovao.
Čestit Uskrs Ivice ,
tebi i porodici.
Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.
Samo zdravlje i sreće.
Ljubav i snove si sam sebi uz Božiju Milost ispunio.
Ne treba ti ništa više.