Ona spava
Ljubav je blagost neba
Vječna ljubav
Prekrasni zimski dan nad Modrom rijekom
Očima punih sna
osmjehom anđeoskim
nošena ljepotom
zimskog dana
samo prhnu
Ona
moja grlica Malena
u djetinjosti svojoj
skoro pa moja geneeacija
nenadano
umorom davanja napukla
neukošću vjernika začuđena
u ljepoti Anđeoskoj
tiho usni
ode
da se odmori
tamo gdje za ljubav nema granica
a čedna se duša milošću nebeskom dariva
Sanjao sam da odlaziš
suze su se sramile
nisam se stidio
zavela me tvoja čednost
ljepota čudesna
duša milostiva
dobrotom krcata
Sanjao sam da te pitam
zaplačeš li l'jube
kada se osjetiš
tišinu u snima
a klize iskonu
negdje na kraju oceana
mora dubokog
uvik i zauvik
Dodirivao kušin hladni
jugo je ubijao razum
što ode sa tobim
molio za snagu
da te tražim
i nađem
vrelu od čežnje
zarobljenu u blagosti sutona
A onda nakon vremena i vremena
kada ti dođem,
i čujem cvrkut
ja došla
odavno
tebi mili
jedinom domu mom
Kada posustanem
I ne mognem stići do zvijezda
Podari mi zoru
Ljepšu od juče i sutra
Kad me umore puti
I zaboravim da sanjam
Pokloni mi sebe
burniju od oceana
Kada zastanem u dodiru
Ne daj me i vrisni
uzmi me mili
čedniju od juče i sutra
Smiješi mi se ljepotom rajskom
grlica davno pobjegla
tješi me
jedna grlica za tebe moli
krhka je plaha
beri je cvijeće mirisavo a se javi
nikad me nisi slagala mila
ćekaću ali kako da znam
kad me njena ruka pomiluje
da je ona ljubavna
u duši mojoj rođena
uvijek si nio naivno dijete
nećeš ti ništa znati
srce ti zatreperi i gurne te
skoči uroni u ocean moj
i ne plaši se
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek ispred nje
gre
i vreba
Nisam Junak
labudičina kći mi ljubav bila
jedina
osmjeh gasi
nestala je sjena njena
pa je tražim
maksumče mi u grudima
tiho plače
godina mu ravna nije
pa je sanjam
teče suza
bistra voda šadrvana
očima mojim
a je volim
a se krvlju duša boji
i žubori što te nema
Da , imala si samo petnaest godina
Proljeće milo moje
ili kjoji dan više
kad brdima si leprašala put leptira šarenih
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko polja
preko rijeke
preko mora
mene tražila
i nisi me nalazila
ne gubeć nadu
a si se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
nepodnošljivo cvijetna
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala.
molio sam se da me nađeš
skrušen ko nevjernik pred smrt
da mi dođeš
da mi dane svjetlijim činiš
ti koja svijetom lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radosti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina
dođi i ne boj se više mila
ljubav se nije zagubila
Mila
laku noć
za sve tvoje godine
prelijepe
osim mojih
one su dobre
nježne i bolne
vrijedilo je
svaki put se voljelo
kao da je poslijednji
uvijek se tako završavalo
ali zato imamo snove
i dobrotu Anđelu mili
Danas je prelijep dan
stvoren za tugu
i pjesmu
ljubav čista
svakom trenu prisutna
miluju me
tišina i sni
ne znam
možda nisam ti pričao
bila je olimpijada padale su tisuće pahulja bijelih
a oni mi ubijahu Princa malog
malo im bilo
u jednog godini ga tri puta nestaše
o od tada ne prestaju
mila moja
a to je puno puno boli
i danas mila
zaista ga danas
malenog
krhkog druga mog
ponovu ubiše
a ja ne znam šta ću
bez njegovih snova i ljubavi
hvala ti
i molim te
ti oprosti mi
ako danas suzu pustim
i tango to evora
sam sa snovima otplešem
biću dobro
uvijek sam bio
Milostivi
uvijek usliši molitvu
i drugara najdražeg mi vrati
Spušta se duga noć
kafu nema ko da mi pravi
Umorna je Nada moja
a ja nemam riječi
presušila od malene nestanka
a je otišla na bolji svijet
Njenu najviše volim
malo je gorča
i još malo jača
ko njenog oka sjaj
Ali slast te žene
uz kafu prislnjam
Bijelinu njenu ko led
sleđenih kristala srca moga
ove noći prinosim sehari tišine
sne ljubavi moje