Miljenici
Djevojčici što piše prekrasne pjesme
Gdje su sada anđeli
Da mi te vrate
O Lelo Jelo Jelena
Tišina i sni voljena
Oči su mi zamrle
Snove mi suze ubile
O Lelo Jelo Jelena
Tugo proljeća ogromna
Još samo jednom
Lice milo da pomilujem
O Lelo Jelo Jelena
Krhka moja malena
Zar toliko mora boljeti
O Lelo Jelo Jelena
Da znam a nisi mi suđena
Duša moja bila bi sleđena
Princezo mila,
Da,
i ovaj dan ,
kao i svaki drugi je savršen.
za ljubav i snove
i rastanak
Tuge su tako snovite u ovi vakat.
Sve počinje da treperi,
krajolik diše novom nježnošću,
đardini jecaju od čežnje
prelijepih krhkih boja.
Priroda bacila mamac.
Zove nas.
A u nama eho prošlih vremena.
Uspomena , što raduju i bole ,
rovare…
Nema predivnih Anđela ,
koje su me primale za ruke,
grlile, voljele,…
A kojima sam srce poklanjao.
Eh, prelijepi život odi dalje.
Proći će ta sjeta ,
bol prošlih vremena,
jer sutra će biti ljepši dan .
Valjda!
A onda?
Tko da zna…
Mila,
ničim se ne opterećuj,
ni prošlošću ,
ni elegantnim cvjetanjem.
Svaki dan vrijedi živjeti.
Pa koliko juče , brinuo sam se za tebe.
I volio te.
Sada želim samo radost na tvom licu.
Eh, da ti povjerim jednu tajnu.
Ne brinem se ja za svoju d'bru djevojčicu
prelijepu krhku ružu.
Jaka je moja malena.
jedinstvena kao žar ptica.
Vratiće se još jača ,
nesalomljivija i vedrija,
da radost sije.
Volim dopisati
šta ću takav sam
ne volim zalazak dodira
Volim te Sunčice.
Javi se ponekad ,
tek da znam da lepršaš.
U vremenima sretnih dana
naših djetinjih života
jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
polako izdiše
bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje
sve radi radosti povratka
svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi
Predivni su dvori moji
mila moja
Zlaćani a bijeli i plavi
puni ljubavi
dobrote
da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo
moj grad
moja zemlja
ne bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama
dok vas ne bih stvorio
žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela
više mi žao
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo
Sigurno bi se zaljubila u njega
vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega
On te opije i zarobi i ti nemaš kud
samo mu se predaš i voliš ga
i sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih
obavezno ih dosanjaš
pružiš ruke prema njima
sklopite ih
zajedno lepršate
Jedno vrijeme
onda se nešto malčice poremeti
u putu se zagubi jedna riječ
pa još jedna
onda i pismo
sa pismom nestaju dodiri
i reče jedan moj vrli prijtelj
Dvoje se nađe
pa se poslije ne nađe
on je ponekad škrt na riječima
a bit nose
a bogat djelima i bolom
između onoga
se nađu
i onog
pa se ne nađu
stane čitav jedan život
Plav i Svjetlucav
okupan Suncem i Svjetlošću
ima tu i boli
taj Život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje
da bi ga moru predala
ne biva joj lakše
toliko je Boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke
sve su okrvavljene
Neke i previše
skoro da su izgubile plavet
ali sve ostadoše čedne
Kao naša ljubav
ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije
tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni
Sni i Vrišti
svoju nestalu Djecu traži
Da , imala si petnaest godina
samo
poslije petnest godina bola
dugo sam te čekao
da mi dođeš
da mi snove prospeš
Proljeće, milo moje
ili koji dan više
kad brdima si leprašala put leptira šarenih
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko polja
preko rijeke
preko mora
mene tražila
i nisi me nalazila
molio sam da lepršaš
da me nađeš
da mi tugu tjeraš mila
ne gubeć nadu
a se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
nepodnošljivo cvijetna
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala
molio sam se da me nađeš
da mi dođeš
da mi suze piješ mila
ti koja svijetom lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radosti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
molio sam da mi dođeš
da me ljubiš
ljubav sa mnom vodiš
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina
dođi i ne boj se više mila
ne lepršaš više mila
ne nalaziš puta prava
tuga osta boli mila
suze liju kao uvek
ne ljubiš me
ne vodismo ljubav mila
al se ljubav nije zagubila
Eh kada bih tvoje riječi i želje
ja zaltousti pretočio u ocean,
odavno bih upokojeno risao nove
ljepše svijetove muzike mira i ljubavi.
sreća pao je mrak
pobjegao sam na ulicu
crvenilo nije tako upadno
neon radi iluziju
ljudi se ibrete ,
odakle sad crvenokožac blijede puti
zadovoljstvo snijegom prti
Život je satkan od momenata
kada te neko gurne sa litice
radi tvoga dobra
ponekad je to riječ d'bro
često nježni osmijeh
napose samojedan jedini stisak ruke
blagi djetinji pogled
i neizgovoreno – dobro
Ne preostaje ti ništa drugo
samo zažmiriš prepustiš se dubinama
dok misao nijemi sve će biti dobro
kad skrpiš dah nemoj se tužiti
život mi nosio mnogo sreće
darivao me nježnim dodirima
divnih anđeoska bića
već pusti da riječi plove nesputano
u ganuću ja siromah i narcis
nemah ničega osim dobrote i srca
da im milujem dušu
moleći se da skupim dovoljno hrabrosti i umjeća
a im nadahnuće i ljubav uzvratim sobom
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
iza kavala provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu svoju ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju umotala u pjesmu
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih
maslinasta kala zvaše
mjesec se sakrio iza oblaka
i samo plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
vidjela i kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona.
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto sli iskreno dječije
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila ružicu na peškunu poderala
viljuškom
ustala upaljač u ruku sakrila
ukrala
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac napadne
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
nježno djetinje da ga ne probudi
moralo se ići iskrasti da on ne zna
za njih nade nema
osim snova
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac lagani na obraz
spustila i tiho se ka kapiji iskrala
pobjegla
i još vidim jasno pamtim
izlazi a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha nema
za njega mjesta nema
svu joj dušu bol uzela
gleda drugu pačenicu ništa ne govori
ona je zagrli i pita iako zna
Šta sada malena moja,
Kamo bježiš
Kamo kaniš stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii ljubav
Duša šapuće
magle će proći
uvijek prolaze
Maleni
polako ne hiti
zamisli
plovi čamac
Modrom rijekom
pruža se crvena rućica
nježna stidljiva
čista mirisna
ljubičicama djevičanskim nalik
lagano
svilenim pokretom je primi
dahom
zarad časti
ne usnama
dotakni
vrhove prstića boje ljubavi
dok dašak poklanjaš
gledaj tu Ženu
rubinovu nježnost
u oči
da blagost iskrenost osjeti
da se ne uplaši
tada joj reci
Anđelu mili
ne plaši se
maglu sam otjerao
primi me za ruku
dozvoli
laganim koracima krenimo u šetnju
kroz sokake tvoje duše
ja ti nudim iskrenost svoje
a pokušamo stići
cvijetnim đardinma naših snova
I još joj reci
Ne žurimo Mila
polako ćemo
ruku pod ruku oditi
šarenim stazama koji Udes poklanja
nada a sve bude kao san
u kojem milost ljubav rađa
Nerstvarna krhka ruža
Nježna muzika ljubavi
Cvijetni san
Strepnja
Do kraja godine je ostalo još poprilično, u ,minutama
Dan za danom, ruža procveta i uvene.
Kroz okrvavljene usne klizne neubrana.
A noći , besanice i more.
Svijet je okrutan.
Neprekinuti niz mora.
Bića se bude , ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo.
Kada je zemljom vladala:
Ljudskost.
I ljubav.
I Anđeli mekih krila lebdjeli.
Što bi poete rekle:
Jutros ti je ruža procvjetala Mila.
U prevodu:
Ah nekada…
Procvetalu ruža bi bila nježno sa ljubavlju ubrana.
I niko se ne bi bunio.
Dapače.
Srce drhti i pjeva
pičim, pičim, pičiću
na Bjelave u moju mahalu
veselo stičiću.
Polako klizim
do ulice iznenadnih poljubaca,
do kučice male trošne.
I stigoh.
Ali nije bilo veselo.
Nimalo.
Na vratima Frka u rubin anteriji.
Sa kapidžika se čini malo većom
krupnijom.
Anterija se raspucava i nudi.
Priđem i saginjem se
da je poljubim.
Čeljade okreće glavu
poljubac na obraz pada.
Žena se smješi kroz suze .
To nju Dobri za majku zamjenio.
Drago joj i uvodi osjedjelog
zbunjenika u kuću.
A tamo,
odar boli i tuge,
muči.
Na odru
svilenom od bjeline
nježnom od ljepote
urešenom đulama svih boja
prekrasno dijete u anteriji
plavičastim safirima optočenoj
sanja
strast svoju
neutoljenu
vedrinu svoju
nepatvorenu
žeđ za životom
neugaslu
sa sobom
na nebo nosi
Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci
i jedna slika.
Znam je,
lica anterijska i nevina sa nje glede.
Igrom slučaja
ja pored nje i zagrlio je,
lagano kosu joj ljubim.
Sada joj lice mirno i spokojno ;
kao da je odahnula
i smiješi se.
Piano!
I u smrti –
ljubav i muzika sve je.
To dijete moje ,
naša ,mala Velika Frka je usnila.
Kraljica vrišteće boli ,
čini se sni.
O Frko,Frkice
otvori oči,
mladoženja tvoj ,
Princ Mali je došao.
Čuti dijete, ne progovara.
Umorna od čekanja mene neuviđavnog,
umorna bila, pa spije
Oko nje nema nikoga ,
samo kćer joj,
tuga i ja.
Kapi kiše po penđerima liju
pjesmu nose:
Ti si nam bila bol u srcu
nevinost u duši mila
Priđem meleki
poljubacem joj,kao nekad orosim
onaj dio između kose i čela
i samo jedna jedina suze
kanu na usne njene.
Znam sada bi se smejala
ne bi dala da joj tu suzu brišem,
već nestašno čekala da se sama u usne upije.
Kćer kaže :
Ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.
Sve zna .
Sve joj majka ispričala.
I šta se zbilo
i što se nije zbilo;
a trebalo je da se zbude.
Glupava mladost
dušmani neki,
ili jednostavno sudba
na put nekoj sreći
uvijek
nesavladive prepreke nose.
Zasrami me ova mlada žena,
načisto.
Pianissimo
Kćer mi kafu,
žestoke cigar plave kutije
za koju su francuzi ukrali Frke ples,
bez filtera i kurvoazije,
čitav bocun
i dvije kristalne čaše na sto iznijela.
Kaže, ma'mo mame joj rekla šta volim,
a i trebaće mi.
Dignem obrvu na ono ma'mo mame.
Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.
Na tacni srebrenoj pismo.
Kaže za vas je.
Osvrćem se i gledam,
nema nikoga doli nas troje.
Mladost se hinjski a čarobno smješi
Mulac je zbunjen
Ljepota mila snije.
Ode Frkina kćer u drugu odaju.
Ista ljepota .
Mila i blaga.
Vrckava i vesela.
Ni tuga to ne može ukrasti.
Diskretna.
Nadam se da je bolju sreću u životu
no ma'mo mame pokupila.
U pismu mnogo prelijepih snova
poneka suza
čitam i teško dišem
uspomene klize
svako malo dignem pogled
tako ja nju duši prinosim
ona zna i smješka se
Napokon smo noć proveli sami
zajedno
sa ljubavlju i snovima
jedino nismo ljubav vodili
Ima i nekoliko riječi
ličnih
samo za mene.
Mili moj
uvijek sam te voljela
Ti
oprosti mi
Ustajem na usne joj spuštam
poljubac nježni
što sve znači.
nema se šta oprostiti
niti žaliti
samo suze obrisati
pasti na koljena
pogledati ka nebu
skrušeno spustiti pogled
izreći Njegovo ime
pianissimo possibile
Pitalo me jednoć
poput eha
vrlo vrlo davno
jedno dijete Milo
Tko si ti?
Znadoh
uvijek sam znao
ali Maksumče mi reče
Ne govori
uplašićeš je
pobjeće ti
samo joj reci
Volim te
biće joj dovoljno
Nije bilo
nikako ni slučajno
nije bilo
Zato sada rečem
Hvala Ti mila
Molim Te
Ti oprosti mi
****
Sada se Maksumnče kaje
mene kori
što poslušah njega neukog
što je ne uputih
Pogled baci mila
na stranicu
Bosna zemlja Božije milosti
tamo u Tišinu sniju pet Galerija
svaka svoje dane usamljena bdije
Romani , pripovijesti i pjesme
iz dubine djetinjeg srca mog sniju
Tamo se riječi i snovi moji
sa bojama moje duše stope
istinu o mom životu zbore
možda prepoznaš
tko sam ja