Bleki – Ja zlatousti i molitva

 

 

 

Eh kada bih tvoje riječi i želje

ja zaltousti pretočio u ocean,

odavno bih upokojeno risao  nove

ljepše svijetove muzike mira i ljubavi.

 

 

sreća  pao je mrak

pobjegao sam  na ulicu

crvenilo nije tako upadno

neon radi iluziju

ljudi se ibrete ,

odakle sad  crvenokožac blijede puti

zadovoljstvo snijegom prti

 

 

Život je satkan od momenata

kada te neko gurne sa litice

radi tvoga dobra

 

ponekad je to riječ d'bro

često nježni osmijeh

napose samojedan jedini stisak ruke

blagi djetinji pogled

i neizgovoreno – dobro

 

Ne preostaje ti ništa drugo

samo zažmiriš  prepustiš se dubinama

dok misao nijemi sve će biti dobro

 

kad skrpiš dah nemoj se tužiti

život mi nosio mnogo sreće

darivao me nježnim dodirima

divnih anđeoska bića

već pusti da riječi plove nesputano

 

u ganuću  ja siromah i narcis

nemah ničega osim dobrote i srca

da im milujem dušu

moleći se da skupim dovoljno hrabrosti i umjeća

a im nadahnuće i ljubav uzvratim sobom

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši