Duša šapuće
magle će proći
uvijek prolaze
Maleni
polako ne hiti
zamisli
plovi čamac
Modrom rijekom
pruža se crvena rućica
nježna stidljiva
čista mirisna
ljubičicama djevičanskim nalik
lagano
svilenim pokretom je primi
dahom
zarad časti
ne usnama
dotakni
vrhove prstića boje ljubavi
dok dašak poklanjaš
gledaj tu Ženu
rubinovu nježnost
u oči
da blagost iskrenost osjeti
da se ne uplaši
tada joj reci
Anđelu mili
ne plaši se
maglu sam otjerao
primi me za ruku
dozvoli
laganim koracima krenimo u šetnju
kroz sokake tvoje duše
ja ti nudim iskrenost svoje
a pokušamo stići
cvijetnim đardinma naših snova
I još joj reci
Ne žurimo Mila
polako ćemo
ruku pod ruku oditi
šarenim stazama koji Udes poklanja
nada a sve bude kao san
u kojem milost ljubav rađa