U vremenima sretnih dana
naših djetinjih života
jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
polako izdiše
bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje
sve radi radosti povratka
svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi
Predivni su dvori moji
mila moja
Zlaćani a bijeli i plavi
puni ljubavi
dobrote
da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo
moj grad
moja zemlja
ne bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama
dok vas ne bih stvorio
žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela
više mi žao
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo
Sigurno bi se zaljubila u njega
vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega
On te opije i zarobi i ti nemaš kud
samo mu se predaš i voliš ga
i sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih
obavezno ih dosanjaš
pružiš ruke prema njima
sklopite ih
zajedno lepršate
Jedno vrijeme
onda se nešto malčice poremeti
u putu se zagubi jedna riječ
pa još jedna
onda i pismo
sa pismom nestaju dodiri
i reče jedan moj vrli prijtelj
Dvoje se nađe
pa se poslije ne nađe
on je ponekad škrt na riječima
a bit nose
a bogat djelima i bolom
između onoga
se nađu
i onog
pa se ne nađu
stane čitav jedan život
Plav i Svjetlucav
okupan Suncem i Svjetlošću
ima tu i boli
taj Život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje
da bi ga moru predala
ne biva joj lakše
toliko je Boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke
sve su okrvavljene
Neke i previše
skoro da su izgubile plavet
ali sve ostadoše čedne
Kao naša ljubav
ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije
tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni
Sni i Vrišti
svoju nestalu Djecu traži