Danas je Ciganski ili Romski lijepokaz / Dnevni igrokaz -13. Januar / Siječanj

 

 

Sarajevska Goprica – Ciganska mahala

 

Ciganska noć

 

Život radosti pun

 

Srce puno radosti

 

Iskrenost

 

Djetinja strast

 

Ah ta magična žena

 

 

Rekoše nam da je danas Nedelja  13. Januar  , poznat kao Siječanj  2019. godine , dosuđen po Isusu Hristu.

Do kraja godine ostalo je još samo jedanaest mjeseci i 18.dana.Njih oduzmite od onih cjelovitih trista šezdeset pet ili  šest dana i dobićete koliko smo potrošili dana ove godine. Nemojte potezati tako brzo, ko za novčanik u kafani.  Trinaest ili  ako volite cifre 13 dana je otperjalo do nekih drugih vremena i ponovnog viđenja .

Sreća da je nedelja inače bi teoretiačari baksuzluka nešto smislili. E vala danas neće u naše zapise i domove , jer i naša duša ciganska slavi.

Dobre ili loše dane , e ,  to je već vaš problem.Ovi dosadašnji ili oni budući. Svako svoje terete nosi.

A neke stvari se nikad ne mjenjaju. Evo i ove godine  se dešavaju iste stvari u nekim birvaktile vremenima. Niko da pomogne pučanstvu u prošlim vrmenima, pa da im bar malo olakšaju i ukinu one teške i takarli događaje. Kažu bilo pa prošlo. Valjda.

A  valjalo bi precima pomoći. Da nije  njih, ne bismo se mi danas žvaljili.

Ne znate šta znači žvaljiti.  Ko vam kriv.  Kad ne znate, nek ne znate. Vi ste na zijanu. Jer poslije žvaljenja pametni i ostrašćeni se fataju.  Za glavu, a šta ste vi mislili.

Dobro de , da nije bilo onog što ste vi mislili, ne bi se oni hvatali za glavu.

Sad se pravite opametni. Skontali ste šta je žvaljenje i čemu ono vodi .

A gdje ste bili prije?

Recimo kada je…

I ne bi bilo nas, uz Božiju pomoć  na ovom dunjaluku. A dunjaluk je prilijep mjesto za življenje.

Ug , zamalo lanusmo, a ne smijemo. Jazuk, udarićemo na obraz velikom dijelu dunjaluka.

A i nanijetili smo danas biti malo nježniji  i sneniji.

Jedno dijete , dobrota i čednost mila, Cigančica prelijepa,nas u srce dirnulo. Poslalo nam pjesmu, kaže poslušajte, danas je nama Ciganima počinje nova godina. Mi je po svom običaju slavimo duže od onih koji nisu Cigani. Četiri dana.

Kako nećemo mila djevojčice. Odavno je mjerkamo , ali ne možemo ništa  pristaviti bez tvoje pomoći.

A pjesma kaže; onako u prenesenom smislu:

Pogledajte malo kroz prozor. Nemojte da vam  sada suze poteknu od miline . Trebaće vem kasnije.

Lijep dan , prošlogodišnji je i novogodišnji.

Plav i sunčan , snijeg bjelasa, miriše na milost i ljubav.

Zamislite  slobodan dan, onaj jedan  od vikenda koji ste propustili jer ste bili zabrinuti i umorni.

Livada cvijetna, ljubičice , janje, ruže što da ne. Čak i divlje.

Bagremi i lipe cvijetaju. Putevi vode u slobodu.

 

Joj Bože milostivi  koliko imaš puteva , a sve je trebalo preći

Jorgovani mirišu. Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.

Vi u hladu trešnje koja je tek probeharala .

U vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki cvijet.

Vaša ljubav.

Vi ste opijeni i raznježeni.

Shavatate sve slavi Gospoda svoga.

 

Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova.

Zavirite  sada u nutrinu svoju.

Šta  čekate?

Sada možete one suze pustiti.

Što bi poete rekle.

Alelujah

U prevodu:

Ma, šta je danas sa tim prevodiocem?

Gdje se dao?

Ah oprostite, eno ga,  sakrio se ispod stola i plače.

Neće da ga vide. Muškarčine ne plaču.

 

A tebi dijete milo ,velika hvala za današnji lijepokaz

i sretan ti i berićetan praznik Vasilice i mnogo ljubavi.

I tvome divnom narodu.

 

A tko da zna , možda nam se puti opet sretnu.

 

 

 

Isidora Sekulić – Čežnja

 

 

 

Čežnja

O, u Božjem je svetu sve tako prolazno i kratko. Prolaznost je pobeda svih pobeda, i sve je samo jedared ono što je. Sve se zaboravlja, jer se živci kukavički umaraju, i čim se stegnu usnice, udavi se groznica na njima.

Samo jedan poljubac je u životu čoveka, samo jedared je duša u očima, samo jedared je vera sujevera!

A sve ostalo je samo čežnja, silna ili slomljena, večna i bolna čežnja.

Čežnja mramora da bude stub ponosa i snage.

Čežnja bledih fresaka da ih ne sišu oči i sunce.

Čežnja zaleđene vodenice što stoji kao pusto tičje gnezdo, napunjeno snegom.

Čežnja košute, kad je mesec izmami u gusta žitna polja i gricka vrhove klasova i ne zna da to čini.

Čežnja raspučenog beskraja morskog, kad u sive časove večeri popadaju jedrila i vesla, i uplovi i poslednja lađa u plitke i mrtve vode luke.

 

O poeziji

Bez čega poezija ne može, to je život i smrt; bez čega život i smrt ne vrede to je poezija.

 

Velika je stvar ćutanje

 

Po koji put se u životu vraćam na tačku: ćutati, ćutim, ćutanje. Blago onima koji su rod tima trima stvari. U saobraćaju s ljudima i sa događajima čovek govori, u sebi, čovek ćuti. Kako je zagonetna stvar ćutanje, i san je zagonetna stvar ali ćutanje zagonetnije.

Kad ćutimo u sebi to je sasvim neko osobito stanje izvan svake konkretne realnosti. U životu, čovek je ograničen u sebi on je neograničen kraja mu nema. Naravno pod uslovom da duboko ćutimo i da duboko u sebi ćutimo. Duboko ćutanje i duboka samoća, dve apsolutno duhovne stvari u čoveku.

Govorom se kažu velike važne divne stvari, ali sve u ograničenjima. Najpreciznije i najsuštinskije znamo ono sto ne možemo nikada iskazati.

Jezik sam je ograničen. Jednako se razvija ali jednako vene i opada. Što je govoreno i pisano pre pedeset godina, čudno je i smešno, danas. A što je pre trista godina govoreno i pisano, to je mrtav jezik to je knjizi fotografisan pokojnik.

Ćutanje, naprotiv uvek je isto. Ono duboko ćutanje, da naglasimo opet. Plitko ćutanje, sa stegnutim ustima očima uperenim u savremenost i savremenike u svakidašnje planove, brige, ambicije, mržnje, osvete, to nije ćutanje, to je razgovor šaputav i prikriven na povrsini čoveka i stvari.

Duboko ćutanje je duhovna sustina.

Ko ume duboko ćutati, dato mu je da izađe iz ograničenja, da ima dodir sa suštinama. Ko lepo govori, moćan je zemaljski, ko duboko ćuti, moćan je vaseljenski. Kad je čovek sav duhovan i sav suština on mora biti nem, nepomičan, sam. Onda je izašao iz života svakodnevnog, onda je deo vaseljenskog uma. Otuda je tako silan simbol tako silan čovek izveden u kamenu od genijanog uma i genijalnih ruku.

A kako si jutros ćutao? Jesi li se spustio duboko u se, jesi li umotrio jad čovečanstva. Da se o o duhu vaseljenskom i čovečnjem, o njegovim energijama i potencijalima znade danas manje no što se znalo o materiji pre hiljadu godina.

Šezdeset sekundi ćutanja dovoljno je da čovek duhom takne onoliko koliko govorom ne može ni za šezdeset dana. Napolju je parada, unutra ćutanje. Sad je vreme da se otvore i studije za ispitivanje duha i njegovih potencijala. Kakve se tu tek tajne kriju!

Sa malim svećicama toga duha otkrivaju ljudi sve tajne u materiji. A velike buktinje duha videju oni koji mogu duboko ćutati, koji mogu izaći iz ograničenja.

Duboko u sebi, gde se čovek ne žara, gde čovek ne laže ni sebe ni druge, duboko u sebi čovek oseća:

Bolje bi bilo jedan minut naknadnog ćutanja zameniti sa više minuta prethodnog ćutanja. Kako je ograničeno sve što je ovde govoreno i pisano, a kako je ono što duboko ćuti beskrajno, silno vaseljensko.

Takarli gatanje / Igrokaz na izgatani dan 12.01.

 

 

Danas ćemo se igrati  pogađača i nasumice reći da je  Subota ili surbota ,

kako žene vole zamišljati.

Pazi, molim te, pogodili smo.

Zatim smo pogledali kroz prozor i vidjeli sunce i dvanaest oblaka.

Znači  dvanaest na jedan ili 12.01.

 

Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu,

nama prošla godina mozak u čvor vezala.

Ona pukla od šege.Kaže ,kako smo mi ljudi jadni.

Interesuje nas godina koja nam mnogo takara  donosi.

Nama osmjeh od uha do uha.

-E jeste blentovije!Nije prelijepi takar , nego onaj grdni od neljudi takar.

A ako baš da želimo da znamo,prošla je bila 2018.

Ako smo iole  pametni skontaćemo koja je ova.

 

Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.

Dg. Lat.diskavery:Ovo je 2019. godina i ne m're biti druga.

 

Što bi poete rekle:

-Još joj takar celofanu nije dohakao.

U prevodu:

-A jopet , godine su ko žene.Ili su žene ko godine, a merebit i vino tu ima neke uloge,

u takaru i celofanu.

 

 

Dan radi non stop / Igrokaz na dan 11.Januar / Siječanj

Danas je  Petak 11.Januar / Siječanj 2019.

Evo na priliku , po današnjoj  računici   ovo je 11.   dan  u godini   ,  do kraja te iste godine ostalo je još 354 dana.Čini se hejbet,ali to je očas posla i evo nas u 2020.Nažalost ili na radovanje ne stižemu k njoj svi.

Kao i obično dan traje non stop. Od 00 – 24 h. Čak i ponedeljkom.

Nažalost neki insani neće dočekati ovo  stop. Biće stopirani.  Ako je utjeha mnogi će prvi put osvanuti u ovom prelijepom danu.

Vi se pitate kako to prelijepi dan. E,  pa to vam je lako odgovoriti. Svaki da je prelijep,  ako se zna živjeti, pa vi vidite šta vam je raditi.

Lako vam je to provjeriti. Saberete ova dva zbroja i imate ukupan zbor dana ove  neprestupne godine. A  dane prestupne godine dobijete ako na dane  “normalne“ godine dodate samo jedan jedincati dan. Čuj normalna godina , a dozvolila sebi da bude levat i ima jedan dan manje.

Ma nije godina levat. Sve godine isto traju, jer su lijepe, pametne i korektne. Nego ljudi ne znaju računat i dijeliti godinu kako treba. Lakše im zaokruživati. Pa jednoj godini uvalili dan više, nek se ona snalazi kako zna i bude nenormalna, odnosno prestupna. Kao ona nešto prestupila. Ko ono u atletici ili pak penalno.

Da je godina  prestupnik , zar je ne bi trebalo u neki kazamat uvaliti. Ko sve ove što vješto izbjegavaju kaznione. A kako izbjegnuti zatvor? Uvaliti se u nacionalističke vladajuće strukture među nagru i fukaru koja pljačka vlastiti narod.

Mogu do jednom . A tada i na ovom i na onom dunjaluku  im fasuje veliki belaj. Ako ovaj i preskoče , onaj sigurno neće. Đabe njima što imaju riđu bradu , ili su pijačarska fukara ili neosuđeni robijaš; isto im slijedi.

A , a sada dolazi onaj teži dio. Kako znamo da godina ima dana koliko ima. E to mi ne znamo. To su neki uzeli linijar i šestar , nešto vrtili , mrgodili se i napravili  se veoma  važni i jako pametni.Izdeklamovaše nam broj zemljanih dana.

Ajd nekako mogu proći sa zemljanim danima., jer su zemljani. Ali kako znaju koliko dana ima Mars ako nisu Marsovci.

A šta ga mi znamo. Možda su i oni pali sa Marsa zajedno sa našim gulikožama i plačkašima.

Što bi poete rekle:

Ako si pao sa Marsa ne brini se ideš u pržun.

U prevodu :
Vrelina Marsa je mala maca prema pržunu koji čeka   ovdašnju troglavatu nacionalističku bagru.

A jopet ne meremo dušu griješiti pa reći ovi istoričari samo lažu ko nacionalistička banda. Potrefe i oni koju istinitu.

Dnevni igrokaz

 

 

 


Pjesme dana

 

 

Danas je četvrtak  10.  Jnauar / Siječanj 2019.

Definitvo , ovako vam stvari stoje sa  ovogodišnjim danima:

10-ti je dan .Devet daun, oliti noga, ili jednostavno iščezlo. I pored najbolje volje za laganjem, ne mremo se odlučiti i reći da nema 355 dana do kraja godine.
Da je prošla ili ona prije nje, ili barem ova što ide  godina, rahat bi vam mogli reći da do kraja ima još samo hejbet dana,koji će očas proći. Ovako , obrazli, prijavljujemo kako treba. A to je po vojnički sitno.

Malo smo zabrinuti.

Čitamo, ljude već uveliko hvata pretprazničko raspoloženje.

Nećemo reći kome je do slavlja jer je većina prohujala sa vihorom.

Ima  onih koji su  čija je bol neizmjerna i  ne vide smisla u bilo kakvom slavlju. A ne bi tako trebalo biti. Bol je bol. Teška i preteška . Ali ponekad treba bar na tren zažmiriti, utišati otkucaje vrištećeg srca i pokušati shvatiti , da se nešto moralo desiti. Neće manje boljeti, ali nastaviće se živjeti. možda i disati.

Život je  samo jedan i Bog Milostivi  je veoma  tužan kada su njegova čeda tužna.

Svaki dan je poklon od Boga , lijep i vedar. I svaki dan treba slaviti. A ne neke tamo praznike. Njih su ljudi izmislili , radi svojih potreba, propagande  i hirova. A to je  slavlje na lažnim osnovama. Vještačko..

A ovaj mjesec ih ima , nije da nema. Evo recimo hanuke, pa dan Armije, pa Božić i na kraju ko biber po pilavu Novogodišnji blagdani. Ima i onih između , prije i poslije  njih , raznih i intimnih. Vi mislite sada će neminovno pasti neka priča o dotičnoj, doticanju  i intimisanju. Danas vam se taj san neće prisniti.

Danas smo praznično raspoloženi. A svaki praznik se  počinje riječima:

Alelujah.

Aleluja

Hvala i slava Bogu

Tri monoteističke (?) religije tri molitve.   Korijeni im isti , značenje skoro isto.

Riječ “Aleluja” dolazi od hebrejske riječi “halelu-Jah”. “Halelu” znači “hvalite”, a “Jah” je skraćeno od “Jahve” – “Bog”.

Prevod je :

Hvalite Boga

Ovaj radosni usklik se upotrebljava  u  crkavama  tokom cijele godine osim za vrijeme korizme.

Da li to znači da je crkva odredila da u vrijeme priprema za Uskrs ne treba slaviti Boga,mi ne znamo?

Katolička crkva je i preinačila značenje i umjesto :

– Slavite  Boga.

u

-Slavite Gospodina.

Ista crkva i Boga i Isusa oslovljava sa Gospodinom.Nama laicima postaje nejasno kome se obraćamo kao kažemo Aleluja(h).I ovo h se uglavnom izbacije.Vatikanu zvuči isuviše  hebrjski ( jevrejski) .

No, uoči blagdana, koji samo što ne kucaju na vrata  ne želimo biti cjepidlake i zekerala, pa upotrebiti neku lošijuu  , ili ne daj Bože ružnu  riječ. A nisu  riječi loše ili ružne. Ljudi ih opotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

To čine oni ogorčeni i povrijeđeni, kojima je zlo učinjeno.

Njima će se oprostitii , jer će vremenom shvatiti da se ružnim riječima ništa ne postiže .

Ima onih koji govore ružne riječi iz obijesti, zlobe, zavisti ili zla. A to nisu odlike dobrih ljudi, dostojnih ljudskih bića , kao najsavršenijeg Božijeg stvora.

Ružnim riječima svako ponižava samo svoju ličnost, i svetost svoje porodice, a  ne ono ili onu koju želi da ponizi. Treba  razmisliti pa izgovoriti ružnu riječ. Ako to postane navika  kao poštapalice, ne stiže se nigdje, osim u pržun. Postaje se bezobrazno, nevaspitano, nekulturno, netolerantno biće koje je u pskovkama i ružnim riječima izgubilo životni smisao.

Riječi su ogledalo naše duše. Ono što izgovaramo dolazi od nas, od naših shvatanja života , pogleda na sviet. Riječi  to smo mi.

E sada vam je jasno zašto  Hvaliti i Slaviti Gospoda  svaki dan. Pomenom imena gospodnjeg naše biće postaje uzvišenije i nema  želje , ni vremena povrijeđivati ni sebe ni druge ružnim riječima. I uvijek nam trebaju biti na umu misao jednog poslanika :

Ne hitaj da izgovoriš riječ , da ne uvrijediš Gospoda Boga Jedinog svoga.

A kod Boga su svi Poslanici   jednaki. On ni jednog od njih ne razdvaja mimo drugog. Svi oni jednako naukuju. Božiji nauk.

A ljudi izmišljaju riječi , pa ih umeću u taj nauk. Isusa i Uzeira proglasiše bogovima. Čujemo , po džamijama se uči   da se  i Muhamedau trebaju pripisati nadljudske, božanske osobine.

Ne ide to tako. To su potvore na Boga jedinog i njegov nauk. Govore ih licemjeri, pogan ,  oni kojima je pakao određen za njihova podmetanja , laži i hule.

Danas , naši suradnici ,  poete i prevodioci nemaju bilo šta za dodati.

Svi kliču:

Alelujah.

Svi pjevaju:

Hvala  i Slava Bogu Gospodaru svijetova

 

Joan Baez / Iz Arhiva

Joan Baez

 

 

Kao petnaestogodišnja djevojčica je učila o ljubavi,pjesmu i miru od djece cvijeća. Svakim   damarom , svojih latino predaka,  je osjećala nepravde koje tišti čitav svijet.

Rođena je January 9, 1941  Staten Island, New York, U.S.

Da li joj je kosmopolitizam jabuke, u sprezi sa latino bilom ,pomogao da oslobodi glas čežnje i prospe ga širom svijeta?

Da li je bila ponešena poetikom,iskrenošću i ljepotom mladosti, koja je pjesmom i ljubavlju pokušala da  prekine okove i lance  mračnih i neljudskih svijetova koje su gradili Vatikan,SAD i Zapad?

Ili je bila samo krhka djevojčica, koju ljubav i mladost nježnog i iskrenog srca vode na puteve lutanja, sa gitarom u ruci i porukom u glasu?

Ili  je bila samo grlica koja je od bijede svijeta bježala,lepršajući na krilima svojih riječi i nota?

Da, Baezova je sve to i malo više.

Djevojačko srce će jednom pogriješiti.Zavoljeti jednog prevrtljivog Donovana ,koji će joj slomiti srce.

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu. Licencia poetika.

Neka ,šta se tu može.Ali  Đoan  je hrabra  djevojka.

Jedno slomljeno srce nosi mnogo sanja ,poezije i muzike.Mnogo ljubavi u srcu ,to je mnogo sreće za čitav život.Boli ta sreća,itekako boli,ali je potrebna da bi se bol o nekim drugim stvarima prenijela tamo gdje je potrebna.

Plakala je i vrištala za narod Vijetnama,Afrike,Amerika i cijelog svijeta.

U pjesmi se družila sa Komandantom Će Gevarom ,osjećajući da je njegova borba i žrtva pravedna.Mi bi dodali i smrt besmislena.Ko se sada sjeća Će Gevare.Nešto preživjelih savremenika,po koje obijeljelo blesavo dijete cvijeća i pjesme koje se u narodu Amerika pjevaju.

Aprila 1993. Joan Baez je dolepršala u samo  grotlo pakla, gdje se smjestilo  Sveto  Sarajevo Grad čednosti , Bosne zemlje Božije milosti da bar na tren podijeli patnju jednog naroda koji treba nestati.

Bila je prva   od poznatih svjetskih ličnosti koja je to učinila.Ponukala je druga da učine isto.

Licemjerni zapadnjaci su joj navukli zaštitni prsluk.

Gospođice  Baez vas su tada varali.

U Sarajevu i Bosni u to vriujeme se niko nije mogao zaštititi od snajpera i granata bezumnih agresora ,koji su sami za sebe  tvrdili da su veliki srbini.

Neki drugi neuki,oni koji su se ispod mindera i u  podrumima krili , ničim provocirani su rekli :

-Došla je da se promovira.

Gdje im je pamet?

Svjetska diva od pedeset  dvije godine, sa stotinama miliona prodatih ploča,hiljadama koncerata i nebrojeno mnogo pjesama ,dolazi glavu stavljati u ralje pakla,da bi povećala tiraž za par primjeraka.

Idite,boni, pa se liječite.

Žena je došla da zaplače.dfa se isplače ,da se izgrli i izuljubi,da se poklponi senima ubijenih i hrabrošću živih. i zapjeva:

Ima neka tajna veza Sarajevo ljubavi moja.

Hvala ti za posjet u tim teškim trenucima . I za sve ostalo  grlice naša.

Za Nadu,ljubav i vjeru u Jedinog Milosnog koju si nam nosila kada bi se mi ratom zabavili  .

Tebi koja si  imala toliko mnogo  plemenitog dara i glasa da ljudskost i ljubav slaviš , želimo  mnogo godina pjevanja,o nama i sa nama i  o našem turobnom,ali prelijepom svijetu.

 

Komšijska / Igrokaz na dan 9.Januar/Siječanj

Mi govorimo o činjenju i nečinjenju. Šačica , čini , ostatak  , ništa ne čini ,  da oni koji čine , ne čine to što čine. I sada vi nama kako će se tim, što ne čine smrznuti ili suunčati bijeli bubrezi, kad ih nemaju.

A jopet . ima onih kojima se zadnjica smrzava i na manjim minusima. To su sveštena lica i ilmije bilo koje fele i vjere bili. Za par groša bi zadnjicu dali. I daju . Obraz ne mogu , jer su ga istrošili i nemaju ga.

I kako da im se hojdana ne smrzne na ovim minusima.

Nije nam janso šta će ovi bez bubrega, bilo jednih bilo drugih dhjeci lagati , kada ova odratu kako su ih rodili.

Što bi poete rekle:

-Komšijska posla.

U prevodu:

-U gaju tom kukavica kuka…

Pa skontajte šta su poeta i prevodilac hotjeli rijeti.

Robovi do groblja / Igrokaz na dan 8.Januara / Siječnja –

 

Danas je utorak 8.Januar / Siječanj 2018. godine.

 

Znači to je ,daklen, osmi dan ove godine, a prvi dan u ovoj drugoj sedmici kuluka .

Ma kakvi kalkulatori,u naske iznad prosječna računica ili se kaže IQ, to već u svojo veljoj pameti nismo prokljuvili.

Dakle valja vam kulučiti još samo 357 .dana u ovoj godini. Ako imate posao. Ako ne ,ko vam kriv.

Birali ste i izabrali. Sada vam nude kontejnere svaki četvrti su obnovili, jer se stari izlizali iz

upotrebe.Tako vam se potrefilo.

Pitate zašto vama , a ne i nama.

Ako niste skontali,nismo vam mi krivi.

I upravo zbog toga vi kulučite,mi ne.

 

Mislimo na muški dio populusa.

Oni su neuki i kofrče se .U prazno uglavnom i obavezno klepe ušima.

 

Ako nam se računica uklapa, danas je i drugi dan Pravoslavnog Božića.

Nemojte nam reći da pola pučanstva nije mramorno. Glava im ko komad mramora.

Preasugali.

Hoće oni variti bez maske.

Oprošteno im, trebalo se nadolmiti Isusovom krvlju.

Hem je crveno , hem je kao vino , a možda je i vino , tko će znati.

Ali od dobrog vina glava ne boli.

Siguro nije od onih vina što ih porede sa ženama .

Ta pijača je samo za probrane.

Sveštenstvo i vlastelu.

Za pučanstvo su kiselice od vinskog sirćeta.

 

Taki običaj uvela sveštena lica ,joj,još od davnina.

Normalno uvijek su bili prvi gdje je ića i pića đabalesku,oliti sa grbača najprostijeg puka.

 

Ovih dana se polako se otvaraju nove računice , iako se stare nisu zamandalile .

Kako ćeš svesti računice pored svih tih silnih slavlja i dugova.

Počelo se Bosninim partizaniskim praznikom : Danom republike BIH.

Nastavilo se danom bivše nam , prelijepe,ali masakrirane Majke Jugoslavije.

Javreji ubaciše Hanuku.

Zatim Latini ubaciše svoje rođenje Isusa.

Nesvrstani zaigraše valcer između dva rođenja najvoljenijeg hrišćanskog Božijeg poslanika.

Slave Novu godinu, iako nova godina počinje minimum u proljeće i nema veze sa Isusovim rođenjem u travnju,oliti Aprilu.

 

Sada dolaze dvije repeticije.

Ne kažu džab-džabe Repeticio est mater studiorum.

Treba utvrditi gradivo da se Isus zaista rodio ,k'o i svaki č'oek na dunjaluku, i ispao između majčinih skuta i da se Nova godina zaista desila.

Mnogo se lakše diše.

Praznici će proći , a narod će ostati i kokuz i rahat od pameti.

Kokuz jer ih iscijedi troglavata nacional-fašistička bagra, a rahat od pameti jer i dalje glasaju za satrape i dolme sveštenstvo, koje je prvo na trpezi feudalnih porobljivača Bosne.I umjesto jednog Gospodara, imaju hejbet pogana,što bi u mahali rekli ,pogančera za vratom.

 

Ispada da je bolje i kontejnere prazniti nego u svoje robovlasnike dirati.

Oni će ih braniti od onih drugih robovlasnika i robova u njihovoj vlasti.

Onako usput, neobavezno , šta mislite o štukama i mangama.

 

Što bi poete rekel:

-Jednom rob ,uvijek rob.A štuke se štukaju.

 

U prevodu :

-Nikad sluga , uvijek rob do groblja,ili nešto slično,

baš o bosanskoj raji lično.

Mange će kad tad osjetiti miris slobode,raja teško.Stvar navike.

 

A ciganke pjevaju : H'ebeš štuke,h'ebeš mange.

E, sada je pitanje: Tko su štuke , a tko mange.

Svijetu nikad ugoditi.

Božični igrokaz

 

 

Pjesma dana

 

 

Danas je 08. Januar 2018. ponedeljak je do ponoći  i kako kažu osmi je dan ove godine , a izvjesno i

drugi dan Božića , računatog po Pravoslavnoj vjeroispovjesti.

Eto , ne mogu se najbliži religijski srodnici  dogovortiti kad je poslanik rođen. 25.12 . ili  7.1.

I najinteresantnije je to što svi misle da su u pravu. Kao da su  pravnici , a ne sveštena lica.

To je zato , da smute narodu mozak da ne primjeti da  je fini i tihi  pomazanik rođen u proljeće, kako

najpouzdaniji  izvori kažu, u travanj , oliti aprilu , jopet neki kažu da je rođenje Isusovo  bilo čak i u

rumenoj  jeseni.

Sveštena lica su u dgovoru sa paganskim vlastima , četiri vijeka po rođenju Isusa , odredili da njegovo

rođenje pada    o Rimskom  paganskom

blagdanu Nepobjedivog Sunca .

Nećemo pominjati da se zimski solsticij povezuje sa paganskim običajima komadanja Ozirisa i

Dionizija , i njihovom ponovnom rađanju/uskrsnuću, napravili bi dubiozu u svešteničkim hipofizama

i neukog naroda. I mogo bi nam ko zamjeriti da izmišljamo.

 

Mi ćemo kratko i jansno –  lažu nas  crkvene institucije. Ih , ko neka novost.

To ništa ne mjenja, desilo se što se desilo. Isus se rodio. I umro ko svaki insan.;kad mu i kako mu

suđeno.

Nećemo se sporiti.Svako ima pravo da zanovjeta, da vjeruje šta želi, da bude razuman  ili nerazuman,

ili pak da se kreće kao svaki pouki kreten. Da proste Kreteni.

Danas vam nisu potrebne ni poete i prevodioci. Samo slavite . Možda jednog dana dođete tobe.

Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

 

 

 

Nježnija strana srca

 

 

 

Rajsko drvo

 

Ljubavi  moje u nožima dugim

 

Krhka ruža

 

 

 

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno,pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski,bez ustručavanja,persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna rije: bonton, po mahalski odgoj.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini,molim ,oprosti i zbogom.

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje daje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva.Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca.Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno.Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari.I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo.Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja,Krhka ružo ,jedina moja.