Zapis o Mak Dizdaru – Bosancu

 

 

Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. listopada 1917. – Sarajevo, 14. srpnja 1971.)

 

  

 

maglicasti-oblaci-nad-modrom-rijekom boje-univerzuma-ii evergreen-modra-rijeka

 

njezno-i-leprsavo  cvijetni-vodoskoci cvijetno-nebo-bosne-zemlje-bozije-milosti-ii

 

Danas je dan Maka Dizdara.

Imao bi  njegovim rečnikom rečeno

okruglo sto dvije godine

Imao bi ali nema

Ima ih mnogo više

Kao nasjtariji bosanski stećak

I još više kao  Modra rijeka

To je tisuće ljeta i koji eon pride

 

Mi smo naopaki

Mi unaprijed računamo godine

kojima je Mak unazad kroz istoriju tragao za Bosnom.

 

U traganju za korijenima

ogradio  šedrvan kojim teče poezija

kristalna kao nevino srce pisca

***

 

Nećemo večeras pričati o Maku.

Pustičemo druge, one koji se dva puta godišnje susretnu sa imenom Maka Dizdara.

One koji su plaćeni i koji obilježavaju datume.

Zapisničari i prepisivači.

 

Mi sa Makom pričamo tokom čitave godine.

Moramo. Iste smo fele. Bosna nam je u srcu.

 

Ne ova ili ona Bosna.

 

Naša Bosna je zapisana velikim slovima  u knjizi Božije milosti.

**

Zapis o zemlji

 

Pitao tako jednoga, vrli pitac neki

A tko je ta, šta je ta da prostiš

Gdje li je ta, odakle je ta, kuda je ta bosna rekti

 

A zapitani odgovor njemu hitan tad da dade

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa, da postiš

I hladna i gladna

I ktomu još da prostiš – prkosna

 

**

 

Reći će vam neuki da je Mak Dizdar  tamo neki bošnjak.

A nije.

Rođen je kao  Bosanac i takav je umro.

Bosanac je što i dalje  o Bosni snije ,

Put Kamenih cvijetova ili Modre rijeke.

I svjedoči poput stećka.

U Bosni toj žive da prostiš

ti neki dobri, Bogu mili ljudi Bosanci.

 

Oni drugi i ne shvataju da su im imena  izmislili

i zapisali ljudi zli.

Zato im se um smara kao naopako smotani fišek košpica,

koji blećci ne mogu da prokuže.

 

 

 

 

Dani mehki ko pamuk il’ svila/ Igrokaz na dan 15. Jul / Srpanj

 

Danas je ponedeljak 15. Jul / Srpanj 2019. godine računate po jednom  drvodelji.

A u stvari , ako ćemo po pravdi i istini , ne zna se koja je godina. Zna se da ih je bilo nemjeriljivo

mnogo , ili kako bi u mahali rekli : hejbet.

Ali ljudi nekako izbrojaše je ovo  196 dan  tekuće godine, za koju se ne bi znalo koja je po redu ,  da nije

na ljudski način žigosana.

Dobar ovi izraz tekući. Asocira na tekućine. Napriliku panta rei , kad se sipa u neku posudu. Ali

problem nam je povezati godinu sa tekućinom, osim u slučaju: plače ko godina. U tom slučaju znamo

da je godina nekoga načisto pokupila.

A  preostalo je  dostatnih 169 dana za usisavanje insana do  kraja godine.

A opet baš su Dani tihi i nenametljivi.  Mehki ko pamuk  il’ svila.  Godinama , decenijama , vijekovima ,

milenijima je tako. Ne mre ih  se čovjek  ni čestito dodirnuti.

Samo skliznu , ko svilena haljina sa nagog  ženskog tijela i nikom ništa. Ono kad bi se zezali.

I odjednom  nema ih.

Što bi poete rekle:

Ne dirali ih ili ne dirali   isto vam se piše. Jednom ćete  ih dodirnuti  a nećete ni čuti  ni osjetiti da vas sa sobom vode.

Nekome će tada biti iskupljenje , a nekome žalost.

U pevodu:

Bilo bi dobro ne misliti o tom vaktu, usporiti i cijeniti život i svaki poklonjeni dan.

Svi negdje žure / Igrokaz na dan 14. Jul / Srpanj

Danas je Nedelja 14. Jul / Srpanj , 195 dan ove  2019. godine , većini dunjaluka  našteljene po

georgijanskom kalendaru.Onima drugima je još uvijek Julije Cezar glavni lav.

A ima ih koji ne znaju ni koji je dan , ni koja je noć, a godina još manje.Do nekih ni abakus nije stigao,

a neki su presaugali do kragne da ne mogu neuron sa neuronom povezati.

Opominju nas da je preostalo je  tihih (?)  170 dana i da pazimo šta zborimo. Mogli bi se okliznuti u

nekom budućem kliskom danu.

Jer su nečujni. I ne osjeti se , a  nema ih više. Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima je tako.

Ne m're ih  čovjek čestito ni zagrliti ni pomilovati.

Ono , mogao bi da se sjeti.

Ali odakle mu vrijeme?

Svi negdje žure i uglavnom nigdje ne stižu , jer vrte se u krug.

Čak naprotiv, najčešće pobjegnu od samih sebe. Pri tom , dani ispadnu samo kao neka kolateralna

šteta , a ljudi obvezatna hrana za pržun. Dobro neki odu u đardine u kojima vječno teku rijeke.

Što bi poete rekle:

Ne čuli dane , ili ih ne grlili  isto vam se piše. Jednom će vas pokupiti a nećete ni čuti  ni osjetiti da vas

miluju i grabe.

A nekako nam žao nam  tih   dana jer će i nas , čini se nepotrebno , pokupiti.

U pevodu:

Bilo bi dobro ne misliti o nadolazećim danima. Usporiti i cijeniti život i svaki poklonjeni dan.

Jer jednom nam zasigurno  neće osvanuti sutrašnji dan.

Dvoje se nađe , pa se poslije ne nađe / Igrokaz na dan 13. Jul / Srpanj

 

 

 

Danas je Subota  13. Jul / Srpanj 194. dan ove 2019. godine , a  preostao je još samo , cigli i  krhki

171 dan.

Baš su krhki. Samo trepneš i nema ih .

A bome i slatki. Samo ih lizneš, pomisliš na sladoled i nema ih.

Godinama , milenijima tako.

Ne mre ih  se čovjek ni nauživati.

Kao da se dani boje bliskosti?

Kao da su nauk primili od ljuskog bitisanja.

Dvoje se  vide i svide   i budu par.

A onda su  vidjeli da su se prerano svidjeli i  više ne budu par.

I uvijek barem jedno bude natakareno. Ponekad i oboje.

Tuga golema, suza do koljena, uživanju je došao kraj , nisu više par.

I otada se boje bliskosti.

Što bi poete rekle:

Uživali ne uživali i vi ćete sa danima , bili par ili nepar.

A žao nam . Ne  toliko  dana , ne  što će nas jednom pokupiti , već onoga dvoje se nađe , pa se poslije

ne nađe.

U pevodu:

Bilo bi dobro da se opustite, usporite i svoj život i svaki poklonjeni dan, i da ne date da vas strah od

blisdkosti  uputi na krivi put.

Juli / Srpanj

 

Juli je sedmi mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.

Juli je nazvan po rimskom vladaru Gaju Juliju Cezaru.

Srpanj je slavenski naziv koji je dobro sačuvan u bosanskom jeziku.

Nazvan je po srpu kojeg su koristile žetelice za žanjanje žita.

A 2.Jula / Srpnja   u ponoć u onom  00 00 vremenu ,

u onom trenu , godina se polovi na dva dijela,

koja imaju 182 i 183 dana.

Što bi poete rekle:

Milina je

Lipo mije

U prevodu :

Ne da mi se iz sna budit

Ljubim je zauvik

La vita è bella

Biseri bjelavskih mahala 367* – 372 *

 

367*Imamo lijevo i desno.I sredinu, koja nije sredina ,nego granica.

368*Sjeta koja nićim izazvana titra , uvijek može da se vrne u tugu i bol.

369*Kako da djeca znaju   šta je vrijeme ? Ona znaju samo da se vole , igraju i jure.

370*U  ljubavi nema stida , samo poštovanje i povjerenje.

371*Žena bez anterije je kao cvijet bez mirisa . Žena u anteriji je kao pupoljak ruže;žena sa hiljadu velova

372* Fumo ne fumo, svakako ćeš popušiti.

Srebrenica ili Ćutanje je znak odobravanja genocida

 

 

Ćutanje je znak odobravanja

 

Mi se rijetko sa njima složimo. Kažu da svako pravilo ima svoj izuzetak. Mere bit da bidne, a mere bit das ne bidne.

Prave se mnogo naivni.Kupuju glasove i vrijeme.Glasove su odavno izgubili.Vremena im nedostaje. Iako su zverinja sila pojma nemaju o mnogo čemu.

 

 Kao i uvijek dvojnost / dualnost  je  u pitanju, ili sve je u parovima.

Ćutanje-nećutanje,govor-nijemost,život-smrt,govor-ćutnja,ljubav-mržnja,pozicoja-opozicija,nevinost i grijeh.

 

Svi parovi se skoro  nerazrišivo zamršeni i vezani nekim višim nitima koje je teško odgonetnuti.Za to su potrebni um,srce  i ljubav.

Ljubav su izgubili odbacivši kolijevku koju im je skrojio jedan nadahnuti i mnogo učeni drvodelja.

 

Pokušavamo izvući pouke iz nekih naših tragičnih, ne tako davnih dana.

Na ovim prostorima bio je rat.Vrlo okrutan, tragičan rat. Bodili ga krvoločni neljudi.

 

Cijelu Bosnu – Zemlje Bojžje Milosti pagani su okužili svojim smradom i   smrću imajući naum da je rasparčaju , a jedan narod unište.

Pogan svojim prisustvom ispunili predvorja svetih gradova:

Sarajevo Grad-Čednosti,

Srebreni Grad,

Mostar-Mosta vitkog Grad,

Žepa-Prkosa mosta grad,

Goražde-Krvave  rijeke mostova grad,

krajinskih , hercegovačkih i mnogih drugih krvavih rijeka i mostova

 

Ostale ljepotice ,Bosanski gradovi zarobljeni u vatri zvijeri su ćutali krvlju Bosanskih muslimana poplavljeni.

 

Najupečatljiviji događaj, krešendo saučesnika pakla i njihovih mentora :

 

Sveti grad Srebrenica.

 

Vojska RS , gomila zlih hordi  vojnih  i paravojnih formacija Srbije,svi odreda kriščani koji „vjeruju“ u nekog njihovog boga  jutra 11.7.1995.dobili su pomazanje i oprost sveštenih lica za djela iz direktive kolji.

Zvijeri , abortusi tame,  ona zla klica ubica sa tri prsta u ime krsta ,  narednih dana kolju, ubijaju,tamane sve što diše u srebreničkom kraju.

Jedini grijeh žrtava je:

Bili su  predani Bogu Jedinom iskrenom ljubavlju.

 

Vatikan,UN i Vijeće siguirnosti,EU,Nato,OSCE,SAD,Velika Britanija,Francuska,Španija Italija,Njemačka,Belgija,Japan,Rusija, Arapi, hanefije…šute.

Cio svijet šuti.

Znači odobravaju.

Ćute znači slažu se.

A svi oni su morali štititi i braniti goloruki narod.

Kao UN  su prisegli  zaštitu.Imali su sredstva, priliku , mogućnost i ono bitno – veijeme. Nekoliko nedelja, mjeseca godina  unaprijed,  su znali za predstojeće klanje, za planiranje genocida.

 

Šutjeli su i čekali.

Odobravali i slagali se sa klanjem i čekali  egzekuciju ne poduzimajući ništa.

 

To ih čini saučesnikom genocida.

Saučesnikom i mentorom genocida u Bosni i Srebrenici.

 

No,oni peru ruke i prave se nevješti,te babilnoske i vatikanske bludnice nevinost nama prosipaju.

 

Mi njima:

„Ćutanje jeste znak odobravanja i slaganja i sjetite se epizode o papi Piu IX,Hitleru;Jevrejima, Ciganima i drugim nearijevcima.“

 

Premijer Australije Scott Morrison – Sjećanje na Genocid

 

Premijer Australije Scott Morrison  istupio je pred svjetsku javnost vrlo poučn0m, dirljivom i iskren0m

porukom/pismom u kojem izražava žaljenje za pogubljenim ,odajući počast žrtvama genocida u

Srebrenici i izražava duboka sućut i poštovanje prema preživjelim žrtvama, koje su izgubile svoje

najmilije.

 

Saopštenje za svjetski javnost  premijera Autralije , uvaženog gospodina Scott Morrisona prenosimo u cijelosti:

*

Svake godine 11. jula cijeli svijet se sjeća se genocida u Srebrenici. Mi žalimo za ljudima koji su izgubili svoje živote i odajemo poštovanje onima koji su preživjeli i pokazali hrabrost i nesalomljivost. Zajedno, mi se obavezujemo da osiguramo da se takvi tragični događaji nikada ne budu zaboravljeni i da lekcije iz tog vremena budu naučene. Takvo zlo nikada se ne smije ponoviti niti jednom narodu.

Povrh svega, kao Australijanci, mi smo posvećeni principima prihvatanja, poštovanja i inkluzije. Svako od nas ima ulogu da osigura da ova velika zemlja ostane na mjestu gdje je svako prihvaćen, gdje naše razlike nas ne dijele već obogaćuju.

Ovo je obećanje dato Australiji i zašto ljudi iz cijelog svijeta sada zovu ovu zemlju svojim novim domom. Mi smo jedna od najmirnijih i harmoničnih multikulturnih društava na Zemlji.

Obraćam vam se u ime Vlade Australije i naroda i upućujem najiskrenije saučešće svima koji su izgubili svoje najmilije u Srebrenici. Želim vam da pronađete smiraj u današnjim komemoracijama, znajući da će njihova sjećanja zauvijek ostati u našim srcima.

*

Tako to rade časni ljudi!