Bleki – Dodir anđela

Budi me crne labudice krik

pomislim kleti Morganu

neuništivu

ženu vučicu

ukočen otvaram oči

prozor prvo uskače u moje zjenice

jedna žena leprša

ispod oblaka od sanja

uplašim se

tvoja haljina na stolici

ti sniš u mojim grudima

maksumče moga odrastanja

radostan biva

ovog puta

smrt

mu nije ukrala

voljenu ženu

Bleki – Ne dam

 

 

Mirisni cvijetak

krhka ruža ti si

ne kerče

na svetištu laži

zastala si

vrištiš

niko ne vidi tvoje jecaje

 

ne volim bogomolje

tamo moja lubav na lomači gori

spaljuju je bogohulnici

koji tebe rastakaju

hoće da te od mene

iskrenog odvedu

vrati se

prekrasne snove sniti


												

Jutro sa Blekijem – Tu na kraju puta

 

 

 

Tu na kraju puta
pokraj Modre rijeke
ispod  stare ljepotice Trešnje
pristavim neku muziku staru
poželim malo tuge
da snježi prelijepi proljetni dan
ali za nju više mjesta ni
ispunjeno je ljubavlju
srcolikih Anđeoskih  lica
što su sa mnom bajke snila

Tu na kraju puta
nadomakj Grada čednosti
ispod ljubavlju mojim slomljene Trešnja
koja moj život bojila dugom
umoran sjedim
zagledan u minule bajke
duša mi radosno pleše
kao kapljica rose  u srcu
bilo nam je tako lijepo
jedine moje

Tu na kraju puta
u srcu Zemlje Božije milosti
ispod  nježne  umiruće   Trešnje
ne pitam se zašto teško dišem
kalendara sam nakupio snenih
veseo sam a suze same klize
presretan sam vam mile moje
život ste mi  prelijepi poklanjale
a i brale mene
djetinje duše Mahalaša

Tu na početku  novog puta
što ka nebu vodi
Hvala vam učitaljice moje






												

Bleki – Sjećanja mnijem

 

 

 

Sve nešto mnijem

sjećanja nekad se vrate

raskorakom nagog tijela

mjesečinom obasjanog

dozivajući mirise prošlih dana

kad skinula si ogrtač

djetinje nevinosti

 

 

Sve nešto slutim

sjećanja nekad se vrate

sjenom bjelasanja

sedefaste ljepote

u trenu nerazuma

nježno obljubljene

ružinim latima čednosti

 

 

Sve nešto bolim

sjećanja nekad se vrate

nemiri zakolaju tugom

dok tonemo

tragam za krhkom ručicom

koja stere plašt nade

da ublažimo pad sanja


												

Bleki – Milošću djetinjeg srca

 

U suton purpurom ljubavi tkanim

bijah gost kučici u cvijeću

koja nekad bješe na kraju grada

vidjeh crno bijele ptice mene zovu

nisam zalutao priznajem

radovala me prelijepa djevojčica

milošću svog djetinjeg srca

 

šapatom vidjeh cvijeća više nema

nebrigom srebrenih kalendara

oluci moje tuge prislonjeni uz zid

gole nastrešnice navlače  kišu u očima

nepostojeća ostava prokletstva

me proganjala te noći

ledeći dane nadolazeće samoće

 

radost pripadanja je pobjedila

poželih da mi srcu nadu pružiš

ljubice bih sadio

rubinovu pupoljak ružu

nalik tebi rađao svakog jutra

da mi dušom zamiriše

u osvit dodira procvjeta

 

drveću bih behar poklonjao

da mi bježiš u bespućem

nedosanjanih snova

sakrivenom stazom za  dvoje

srcem slomljenim utabanom

među jagodama milovanih

bojom orošenih usana tvojih

u krošnjama skrivao suze

dok bih jednu djetinju ljuljačku

za tebe mislima njihao

 

zato milost podari mi

da poslijendju molitvu

na betonu straha

ispod pogorjelog zida

sa tobom proučim

oprost za nenadani  odlazak

jedne noći prije neke hladne zime

a sluti se u damarima mojim

 


												

Bleki – A me safata dert

  

Mjesečeva bajka                                                          Mjesečevoi velovi

  

Mjesec i Modra rijeka                                                         Mjesec u klopci oblaka

  

Mjesečina                                                                         Mjesečeva ruža

A me safata dert

znam

javiće se

njen lik

obljubljen krhkošću

mjesečeve bajke

skrivene u raskoši njenoj

kao tisuću velova

lepršavih

pored Modre rijeke

dok mjesečina blijedi

snima o klopki oblaka

kad ruže njene cvjetaju

Jutro sa Blekijem – Malena moja

 

Jutros pada snijeg

Malena moja

ja sam kao i uvijek sjetan

jedno prelijepo davno bjelasanje

hiljadu pahulja nježnih

mi tebe odnese

jednu mladost plavetnu

i snenu

koja me i sada boli

i blista

kao šareni proljetni dan

behara i milosti pun

koji zauvijek

muziku

slike

riječ

ljubav

u sebi nosi

i onda ne budi tužan a zboriš

hvala ti ljubavi  moja Malena

Bleki – Proljetni tango

 

 

 

 

Možda misliš mila kada kažem

imam jednu želju da te lažem

nikad ne lažem i ne varam

samo ljubim snove sanjam

 

rječju i osmjehom ja te pratim

želim nadu snove da nam vratim

jedna ljutnja dovoljna je luda

moje posmatranje vrijedi truda

 

moja želja bješe tango samo jedan

ne trebaš mi ti jedne želje bijedan

zabvoravljaš mila a lijeva se pruža

međ grudima tvojim cvjeta ruža

 

i još raste sa tijelom ti pupa pupa

meni ljepotom tvojom srce lupa

a je moram brati tijelom milovati

 

kad pokloniš shvatiš avaj odmah

nema nećeš ljubav moraš poklanjati

jednom željom prevari te siromah


												

Bleki – Milina




Pitaju me kako sam?!

A , žene su direktne i sve znaju.

Slegnem ramenima.

Općenito tako i tako!

Vako i nako!

Nije da se falim.

Nogatransiran od šuplje priče.

 

Ma, bjaž’ ba. daleko mi kuća od pameti-nepameti,prepisivača,vulgarizama, drvenih filozofa , samozvanih popušlića …, zaždivna priča u drugi univerzum.

Joj , skoro da sam pametan. Tko da zna?

I šta će mi to.Nisam blećak.

Ljubavi, samo ljubavi i ženskog smijeha i cike midaj.

Šta ti bi,čudite se?!

Šta bi – bi, a šta će biti i ne pitajte.

Ništa dobro!

 

Mislimo jednog dana kada dođe vakat.

Treba mi predevarat i ovaj dan , pa noć.

I idući i tako redom.

Moram, život je prelijep.

A tim danima nanijetio hejbet ljubavi i takara.

 

Joj jeste vi, nekakvi. Svašta vam na um pada.

Govorim o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; ja ,nako ,po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , nekog , konkretnog stanovnika.

Opet, mislim treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma, ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.

Nije za mene. Nisam navikao.

Odmoriću tamo gdje se insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas odmoriti , ups, samo da bi se opet …, zaleglo. Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?

Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite , boni , pa se liječite.

 

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih ljepota, razboli od moga odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

Nije da se nema izbora.

Ali budaletini ne moš dokazat.

Meni je zaroniti u đardin , kao u Ocean Tišina i sni, i mahnitati,

k'o budali u bazenu baklavica ,

k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.

 

I neuki meni , nemoj zgriješiti.

Hadumi.

Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući u mirise i ljepote ,ne bojim se grijeha.

Ljubav je od Milostivog darovana.

Njegovom ljubavlju i milosšću smo stvoreni.

 

Što bi poetese rekle:

Uranjaj , mili ,samo uranjaj.

U uranjanju je milina i spas.

Normalno ako preživim prebibavanje.

 

Ponekad ne'mre srce, tu milinu izdurat.

U prevodu: Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se iz sna buditi.

I onda ne vjeruju kada kažem:

Život je prelijep.

Osim onih koji znaju.