Sve nešto mnijem
sjećanja nekad se vrate
raskorakom nagog tijela
mjesečinom obasjanog
dozivajući mirise prošlih dana
kad skinula si ogrtač
djetinje nevinosti
Sve nešto slutim
sjećanja nekad se vrate
sjenom bjelasanja
sedefaste ljepote
u trenu nerazuma
nježno obljubljene
ružinim latima čednosti
Sve nešto bolim
sjećanja nekad se vrate
nemiri zakolaju tugom
dok tonemo
tragam za krhkom ručicom
koja stere plašt nade
da ublažimo pad sanja