Tu na kraju puta
pokraj Modre rijeke
ispod stare ljepotice Trešnje
pristavim neku muziku staru
poželim malo tuge
da snježi prelijepi proljetni dan
ali za nju više mjesta ni
ispunjeno je ljubavlju
srcolikih Anđeoskih lica
što su sa mnom bajke snila
Tu na kraju puta
nadomakj Grada čednosti
ispod ljubavlju mojim slomljene Trešnja
koja moj život bojila dugom
umoran sjedim
zagledan u minule bajke
duša mi radosno pleše
kao kapljica rose u srcu
bilo nam je tako lijepo
jedine moje
Tu na kraju puta
u srcu Zemlje Božije milosti
ispod nježne umiruće Trešnje
ne pitam se zašto teško dišem
kalendara sam nakupio snenih
veseo sam a suze same klize
presretan sam vam mile moje
život ste mi prelijepi poklanjale
a i brale mene
djetinje duše Mahalaša
Tu na početku novog puta
što ka nebu vodi
Hvala vam učitaljice moje