Ah to more more duboko
zalud vam vode plave nevine
bez nje ste ostale
neću reći tuga je to
mene boli do smrtnog damara
a ona se u raju odmara
neći pomisliti
mogla si još koji dan ostati
bar da ljubav vodimo
neću plakati
ne znam
nisi me naučila
kleknuću pomoliću se
Alelujah
što smo se voljeli
ničim izazvan
poklanjam
dašak
prohujalih
vremena
iz sehare
snova
ah da
zaboravljam se
pjesme
vole
bole
nemaju pauza
kao ljubav
dar
se ne prekida
Miljenici
Djevojčici što piše prekrasne pjesme
Gdje su sada anđeli
Da mi te vrate
O Lelo Jelo Jelena
Tišina i sni voljena
Oči su mi zamrle
Snove mi suze ubile
O Lelo Jelo Jelena
Tugo proljeća ogromna
Još samo jednom
Lice milo da pomilujem
O Lelo Jelo Jelena
Krhka moja malena
Zar toliko mora boljeti
O Lelo Jelo Jelena
Da znam a nisi mi suđena
Duša moja bila bi sleđena
Jednom kada sve bude daleko od nas
kada prođu sva proljeća moja
ostane ukus pelina u srcu bolnom
tražeći dvije ruke oko vrata
koje sada daleko nebo naše grle
u srcu mome nada zatreperi
pa zaboli do neba do zvijezda
do tebe ljubavi moja jedina
što bježiš za dobrotom svojom
i nevjernom rječju mojom
ne moraš mi reći boljele te riječi
nevjerstva moja koje neće vratiti
naše prelijepe dane kad bili smo
milosti djeca i ljubavi snene magi
igrajući se protiv svijeta i struja
na lahoru letu zavidješe nam laste
i labudovi svakog onog ljeta
kad mi dade čisto srce tvoje
o krasoto bjelokosnog tijela
na tragovima uspomena naših
u duši mi blista ljepota tvoja
kap na dlanu dalekih sjećanja
bijela tijela uronjenih u oceanu
kao vrijeme a vodili smo ljubav
a se krici spajanja u bol se lomila
i sada dani se vežu jedan po jedan
teški kao nesporazumi i bjezi moji
ali ti mi prostiš i ja se vraćam
zagrljaju mramor grudiju tvojih
blaženi sretnik milovanja tvojih
a
Miljenici
Djevojčici što piše prekrasne snove
Gdje su sada anđeli
Da mi te vrate
O Ljube u srcu rođena
u tišini i snima voljena
Oči su mi zamrle
Snove mi suze ubile
O Ljube u srcu rođena
Tugo proljeća ogromna
Još samo jednom
Lice milo da pomilujem
O Ljube u srcu rođena
Krhka moja malena
Zar toliko mora boljeti
O Ljube u srcu rođena
Da znam a nisi mi suđena
Duša moja bila bi sleđena
Ona spava
Ljubav je blagost neba
Vječna ljubav
Prekrasni zimski dan nad Modrom rijekom
Očima punih sna
osmjehom anđeoskim
nošena ljepotom
zimskog dana
samo prhnu
Ona
moja grlica Malena
u djetinjosti svojoj
skoro pa moja geneeacija
nenadano
umorom davanja napukla
neukošću vjernika začuđena
u ljepoti Anđeoskoj
tiho usni
ode
da se odmori
tamo gdje za ljubav nema granica
a čedna se duša milošću nebeskom dariva
Sanjao sam da odlaziš
suze su se sramile
nisam se stidio
zavela me tvoja čednost
ljepota čudesna
duša milostiva
dobrotom krcata
Sanjao sam da te pitam
zaplačeš li l'jube
kada se osjetiš
tišinu u snima
a klize iskonu
negdje na kraju oceana
mora dubokog
uvik i zauvik
Dodirivao kušin hladni
jugo je ubijao razum
što ode sa tobim
molio za snagu
da te tražim
i nađem
vrelu od čežnje
zarobljenu u blagosti sutona
A onda nakon vremena i vremena
kada ti dođem,
i čujem cvrkut
ja došla
odavno
tebi mili
jedinom domu mom
Kada posustanem
I ne mognem stići do zvijezda
Podari mi zoru
Ljepšu od juče i sutra
Kad me umore puti
I zaboravim da sanjam
Pokloni mi sebe
burniju od oceana
Kada zastanem u dodiru
Ne daj me i vrisni
uzmi me mili
čedniju od juče i sutra
Smiješi mi se ljepotom rajskom
grlica davno pobjegla
tješi me
jedna grlica za tebe moli
krhka je plaha
beri je cvijeće mirisavo a se javi
nikad me nisi slagala mila
ćekaću ali kako da znam
kad me njena ruka pomiluje
da je ona ljubavna
u duši mojoj rođena
uvijek si nio naivno dijete
nećeš ti ništa znati
srce ti zatreperi i gurne te
skoči uroni u ocean moj
i ne plaši se
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek ispred nje
gre
i vreba