Jutros pada snijeg
u srcu mome
Malena moja
ja sam kao i uvijek sjetan
jer jedno prelijepo davno bjelasanje
mi tebe odnese
jednu mladost plavetnu
i nježnu
koja me i sada boli
i blista
kao šareni proljetni dan
behara i milosti pun
koji zauvijek
muziku
slike
i ljubav
u sebi nosi
i onda ne budi tužan dok zboriš
hvala ti ljubavi moja Malena
Autor Hajro Šabanadžović
Livada
Svijetla strana noći
U vrtlogu ruža
Cvijetna čarolija
Mjesec i zelena ruža
Ljubav je blagost neba
Crtajući svoj krug sve jasnije,
Sunce je zašlo preko mora
A u moru traka svjetla
On je recipročan, smanjen.
Gdje je čarolija sumraka i sna
Već je disao preko istoka
Mrtav mjesec raste
Neka vrsta žednog prijekora…
Ali duž oblaka, kao haljina,
Iridescentne tačke su zaiskrile
I u blijedoplavom prostoru
Rumenilo prije zalaska sunca je teklo.
Kada stojiš na svetlosti zvezda
Gledajući u nebo, ne zaboravite
Kakve su to zvijezde, ove šljokice
A one koje su spojene u Mlečni put –
Sve su ovo vatrena sunca,
Kao naše sunce, i svuda okolo
kugle zemlje plutaju, – takve,
Kao globus u kojem živimo.
U ogromnom okeanu neba,
Kao u našem životu – isti krug:
Postoji isti energičan rad za kruh,
Ista radost pesme i nauke!
Hvala ti Gospode
ovaj dan
nije kao svaki
lijep je
i sasvim tužan
puno boli
sunce krije
ne znam
valjda
tako treba biti
ali mila plavet
što
Tišinu i sne
mi nosi
bdije
sa mnom
znam
biće bolje
i sve nešto mislim
Hvala Gospode
što mi srce
ljepotom darivaš
Danas je prelijep dan za tugu
mila moja
uvukla si me do zadnjeg damara
u njemu čast moja miruje
nažalost
uh
kako je stroga
ona nad tvojom čednosšću bdije
ne obazire se na dušu i srce
samo ih pušta
da se još malo igraju
u
Tišini i snima
jer svaki dan je prelijep za tugu
ljubavi moja
ti oprosti mi
Mahalaši su čudne zvijerke, jal čarobnjaci , jal baksuzi . Kod njih sredine nema , osim one koju vole, a vezana je za žensko uzvišeno biće (Kojeg li čuda?) I mnogo vole cvijeće. Mora im se priznati da su iskreni i vjerodostojni; uglavnom.
I vrsni poznavaoci riječi, skloni bukvaljizmu i fataljizmu.
Često svoju polivalentnost u izražaju označavaju kao filiju prema ženskom rodu općenito, a napose konkretnom.
Što je i što znači stranjska , mnogo rabljena riječ filija ?
filija -ljubav, prijateljstvo, ljubav prema nečemu;u kovanicama drugi dio složenice označuje ljubav ili sklonost prema konkretnom prvom dijelu.
Visibaba je dobro poznati cvijet. Od djetinjstva nam trube da je jedan od prvih vjesnika proljeća. Ali u mahali je sinonim za :
-predmet koji visi , privjesak , visuljak , ma jednostavno za sve što visi.
I zato mahalaši kažu :
-Sve što visi i treba da visi. Osim visibaba i anamo onog.. Visibabe ne vise . One su vjesnik proljeća i ponovnog buđenja života. Male bijele zvončaste glavice klimaju u susret toplijim danima koji nose miris djevičanskih ljubičica. Za anamo onaj zna se. Ako visi onda je sramotom i telalom označen za vjek vjekova . I kuku njemu.Ni dizalica mu ne pomaže. A kad dizalica ne pomaže onda je to poniženje , koje ne spašava ni mudrolija koliki nos toliki ponos.
Mirisne ljubičice dozivaju kraljicu cvijeća : ružu.
A princeza među ružama je centifolia; stolisna ruža. Kažu teže je naći stolisnu ružu nego djetelinu sa četiri lista.
Mahalaši ne vjeruju u tu famu.
I sada sve dolazi na svoje.
Filija prema ženama , koje su najava života i mirisne kao djevojčake ljubičice . Svaka žena je kao centofilie među ružama. Sve odreda. samo ih treba pravilno baštovaniti. Ko karamfile.
A baštovani se može samo u đadinu? Jer kako ćeš baštovaniti ako nema mirisnog cvijeća, posebice đula. I već kada se zavališ među cviječe , posebice među stolisne đule moraš rabotati oko njih . Svesrdno svojski i bez ograničenja i predrasuda. Okopavati , rintati, kopati , saditi , nasađuvati , kalemiti , usađivati , zalijevati , dolmiti , hraniti , mirisati ,potkresivati, oblikovati ,maziti , brati …Jednostavno rečeno rintati i mahaliti. Veoma takarli posao . Ali ća se mere. Tako nam grah pao. A od graha se ne more pobjeći, bez obzira na nutritivne , odnosno havne posljeidce. poslijedice.
Grah je kao sudba ili sihra. ! Đah ga ima , đah ga nema.Jal ga vidiš , jal ga ne vidiš.Al nas uvijek nađe.
Taki smo van mi mahalaši . Pošicni takarli insani. I karamfilični , ma šta god mu to značilo.
Ža mi mila da ti rečem
sanjao sam vode plave duboke
kamo sreće nisam
mila
uzimaš djete prlijepo
tebi nalik
pahuljica krhka
prislanjaš je na grudi
obraz uz obraz
jedan nježni ljubavni
drugi dječije nevini
djete ništa ne pita
djeca znaju
sluti malena gromade bola
privija se uz tebe
niotkud tango naš krenu
tada molim te
odmakni se od nje
može je tvoja suza zaboliti
i pleši mila
molim te pleši ljubavi
nek dijete u pokretu tvome
osjeti ljubav koju sam ti dao
I šapećeš joj
J- jedva
A glas te izdaje
O milo moje dijete
Ode oni nerazumnik
ostavi me
kaže moro
umorio se
puno je luto
tražio mene
Tišina i sni
šta ću ja
malena kako ću
razmazio me ljubavlju svojom
nikad nisam mogla disati
a kako smo ljubav vodili
do boli malena
isto tango
samo kreneš
ruka u ruci lijeva i desna
ruka na ramenu desna i lijeva
tijelo uz tijelo čvrsto
nije to šala malena
to se ljubav vodi
I okret on na meni
I okret ja na njemu
J-jednom pogrešan korak
A ode
O-h dijete moje
kako me volio malena
sve me boljelo
ljubljena plakala sam često
tako sretna a krikom dozivala
Joj mamo mamice
Ja ćekaću svaku noć do noći
a ćeš mi nasmijana doći
sniti da mi se vraćaš mila
čekati životom ma gdje bila
ne dam bolu da mi srcem bludi
ne dam bolu da te tugam sludi
želim tvoju ljepotu da duši nosim
dobrotom tvojom rane svoje rosim
nemoj se plašiti draga
što izdaje me snaga
dugo će vremena znam proći
prije mi mila uzmogneš doći
Kad se meni jednom vratiš
kad boli prestaneš da patiš
mislićeš da dolaze naši dani
a ostaće ti moje Tišine sanji
onda kad cjelov spustiš mi na lice
kad osmjeh tvoj aj tuge dane briše
bićeš uvijek voljeno čedo divne boje
dobro došlo na samrtne dane moje
Jedna malena
bolna
sasvim sićušna suza
na licu mom
maksumčeta usnulog
prosu se ko cvijetak
djevičnaska ljubičica
razli se
u kapljicu prelijpu
ljubavnu
a me miluje
nisi sam
mili moj
U očima tavnim svjetlucaju biseri
čedno dijete mojih mahala
u bašti leprša i sjedi sama
nerazum se ledeno boji
onoga što ne mnije
uzvišenu ljepotu
vrckavog uma
nevinost
hrabro kroči dalje
djevojčica mojih mahala
njeno nježno srce ne samuje
zna djetinjom dušom Božiji hakk
u grijehu mome mili anđeo djela nema