Ramazansku blagi dani

Večeras su mnogi domovi hajrom okićeni.

Mirišu somuni , ramazanska sofra , halva , ko umije i četen halva, ima raznog slatkog i svega.

Takav je ramazan . Berićetli. Po starobosanskom – birićetli.

Kandilji gore , jedino smetaju ezani današnjih Cerićevih i Kavazovih hođa.

Metalom grebu , škripe ,  plaše , grdobu od ramazana prave.

Shjećate li se njemačkih konc logora i njihovih razglasa – megafona:

Ahtung – ahtung ,

pripremite se za tuširanje pod ciklonom B.

Na to nas podsjećaju ezani današnjih hiodža koji su se ulijenili.

Sprat ili dva stepenica , oliti 15-16 basamaka ne mogu se pretile narodske krvoopije uspeti,

da pozovu dunjaluk na molitvu.

Kao ljudi su dužni bogu sedžu dati.

Kao vjerski , dobro i predobro plaćeni služenici , trebaju ,

u ime Neba pozvati insanske vjernike na molitvu.

Kao insani kojima bi Milostivi trebao biti u srcu trebali bi se popeti na minaret i

milozvučnim glasom , kao nekada , pozvati prave vjernike na molitvu.

Nisu ludi .

Što će umarati pretile sjedalice ili trošiti glasnice u ime  Mudorga?

Imaju naci megafone , pojačaju ga do daske,

pobijaju mozak , uši , nerve i prave nered i sablazan na javnim mjestima.

Čudime što se država ne drži svojih zakona o remećenju javnog reda i mira.

I svakog hodžu , pa čak i nevjernički hanefijski Rijaset jednom za svagda , dovesti  redu

i pameti za neviđenu bruku , sramotu i galamu na javnom mjestu.

I u svemu tome , niko od onih koji žive sa narodske grbača

i od sadake siromašnjih ,da se sjeti poželjeti vjernicima Sretne Ramazanske dane.

Šta ćete ?

Uzoholili se puleni Riđobradog i i njegovog poslužitelja , oliti podrvornika.


												

Sat otkucava !

Sat zvoni!

Vi odmah pomislite onaj sat Jovanov,Ch.T.Ruselov ili neki drugi sličan sat lažnjak nekog kvazi proroka.

U Božjim rukama je znanje o Danu sastanka svega što on ikada stvori.

Dva-tri dana je do tog  zastrašujećeg krika.A dan kod Boga traje i tisuću i pet tisuća ,nekad i pedeset tisuća godina kako ih  neznalice broje!

Tog dana nebesa i zemlja će se  smotati u jednoj tački, u Božjoj ruci.I zato je bolje ne govoriti o Bogu ,ono što se ne zna i  govorite neistine i  činite zlo u njegovo ime.

Biće to strašan dan za zle ljude,pogan ,silnike, lažove i arijevce.

Biće to prelijep dan dobrim i arya ljudima.I mnogima od djece cvijeća i ljubavi.

Ponavljamo ,  sat neumitno otkucava.

Ne cartier,rolex,omega,mauric lacroix,jean piere,gucci  ili longines.

Dakle sada smo ustvrdili i usaglasili se,to su neki sasvim obični satovi marvil,seiko,insa,darvil,paljot,vostok…, a najprije će bitti obični pješčani sat.

U rano jutro bilo kojeg dana,bilo koje godine,na bilo kojem kraju ove planete satovi zvone.

U to jutro i satovi sa katedralskih,crkvenih i inih sahat tornjeva pozivaće na buđenje.Na selima pijetlovi kukuriču.Navještaju ustajanje zombija.

Pogled kroz prozor,odjeće radi. Klimanje glavom.Bez osmjeha.Bez poljubca.Ni radosti nema.

Sa nogu bljak kafa iz automata.

Sat zvoni u ušima.

Žurba ka vratima.

A napolju?

Ozareni novi dan  nestrpljivo čeka.

Nasmješeno sunce dobrodošlic hita u susret plavetnila neba i svjetlosti.

Lagani vjetrić milovanja.Procvalo drveće boja.

Mirisno cvijeće opija i zanosi.

Možda,po koja kap kišne svježine i plodnosti pada.Ili tiho sipi dok ptice neumorno djeci cvijeća,o ljubavi,miru i oprostu pjevaju.

Sve slavi Stvoritelja.Milostivog.

U žurbi većina ne primjećuje ništa. Ni dugu, ni dječju tugu, ni bol u srcu ,  ni mrenu u očima.

Ni silovane žene. Ni čerečenu djecu.

Ne primjećuju niti jedan od  Božjih znakova darovanih čovjeku u naslijeđe.

To ljudi ,uglavnom , žure u zagrljaj onih  koji ih niječu.

Slijepi,gluhi,nijemi.

Žure, a ne vide da su upregnuti u jaram poput tovara i hajvana,ispranog mozga.

I ne samo to!Obavljaju prljave poslove poklonicima pakla.

U redovima po jedan-dva koračaj  ffiju, tri-četiri stupaj grruha grumm, pet-šest marširaj bbuum, Poslovi ne smiju splašnjavati, dotok novca  ne smije stati.

Uvijek neka  nova Bosna , uvijek neka stara Palestina .Uvijek neka crna Afrika i žuta Azija. Crvenih skoro da i nema

Uvijek nekoliko bombi po glavi nevinog siromaha . Pride jedna npalmuša ili kasetna.

Ljudsko biće postaje puka statistika . Toliko i toliko nestalih i jednom danu . Toliko i toliko spaljenih u jednom trenu. Mrtve ne zbrajaju dok ne pređu crtu genocida. A onda će se za sve optužiti Milostivi Bog.

Jedini  Bog  i njihovi bozi ne obitavaju u istim umovima i  bogomoljama.

A imaju djecu.Sinove i kćeri.Ponekad i neko izvan braka. Jer silnici su i pogan. Pa kako im nije rođene djece žao? A ne mogu se proklinjati prokleti.

Kako ih nije Boga Pravednog sram?

Bog je milostiv.

Bože čuvaj  nas od zla.

Alelujah!

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Snovi lepršaju   Mesije

Snovi lepršaju                                                                 Mesije

Mjesečeva ruža    Mjesec i zelena ruža

Mjesečeva ruža                                                                 Mjesec i zelena ruža

Cvjetni valeri    Rađanje

Cvijetni valeri                                                                Rađanje

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Pukotina ka nebu  Jedna vjernost

Pukotina ka nebu                                                                               Jedna vjernost

Mnogo praštanja  Posrtanja

Mnogo praštanja                                                          Posrtanja

Konačan odabir Sumo sumarum

Konačan odabir                                                               Sumo sumarum

Bleki – Sve nešto slutim

 

Ledeno jutro

San o ljubavi

Dobro jutro

Jube  moja

izvini ako te budim

do jutra ima

tako mnogo

ktomu ponoć i nedodir

miluje raskoš tvoju

znaš

volim usnulu da te gledam

tada moji sni

neće da spavaju

od mene bježe

hoće sa tobom da luduju

kažu toplije

i sigurnije im kod tebe

lažu me

hoće da se maze

ušuškaju u ljepoti  tvojoj

pomislih reći

međ  njedrima

skutima tvojim

bojeći se da ne smijem

zaustavih se

nešto mi šapuće

biće vremena

Ne znam šta je mojim snima

malo poludjeli

blude

valjda se zaljubili

stvarnost i snovi nikad nisu iskrivljeni

oni su tako prirodni i podatni

samo su ljudi nevjerni

sve nešto slutim

neuviđavni ja






















												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

  

Đardin u plavetnom okruženju                              Djeva u bijelom

  

Uzbibanost modre rijeke i đardina                                Đardin u plavom

 

Svjetlost iznad ponora                                                    Iskrice u snučanom danu

 

Noćni svod                                                                        Čari djetinjstva

 

Jesenji kaleidoskop                                                       Nježne sjenke

Jutro sa Blekijem – Svjetlosna djeva

Autor

Hajro Šabanadžović

Snježni bor

Jesenja idila

Svjetlost

Pahulje Grada čednosti

Naše nebo

Jednoć skoro

hudi sniježni bor

mnije

ne sklapam trepavice

bojim se bjega slika

a dušom lebde

nekoć davno

o vremenu

u vremenu

najčešće o jeseni

zvao bih te djevom

poklonio ti šapat srca

ukrao iz kule

s vrha usnulog dvora

da te zlo ne dotakne i…

dalje je bajka

ovočas s potomcima

zaboravljeno uživam

u tvojoj djetinjoj ljepoti

što dariva mi nevinost

osmjeha svjetlosnog

kao snježni kristali

što nalaze dom

u srcu mom

Molim naše Nebo

brani je od zla

podari snenoj ljepoti

svu sreću koju sanja






























												

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

  

Mjesečeve putanje                                                Krvava Nevera

  

Plavet iznad modre rijeke                                      Violetne maske

  

Požar lokalizovan                                                       Djeva u bijelom

 

Đardin u plavetnom okruženju                      Tirkizno nebo , đardin i Modra rijeka


Vali i suton                                               Violetna šuma

 

Svetište                                                                                      Praznik mimoze

 

Čarolija sutona                                                          Okamenjeni likovi

  

Tirkizna čarolija                                                     Maglovit dana

Bleki – Jednom…

 

Noć je

početak  ljeta mili

a iznenada sniježi

čudo jedno

neviđeno

 

hiljade pahulja bijelih

prošlost doziva

tamo negdje u plaveti

mora beskrajnog

jedna kučica mala

u cvijeću obitava

 

upaljena svijeća

jedina dogorjeva

blaga je nevera

peć ne gori

ugasle su vatre čežnje

tvoje usne   se smrzle

snove tražiš ispod kavala

 

daleko sam  od maslina

iza nekog visokog krša

star i nemoćan

srebreni mjesec poručuje

nemoj biti tužna lJube

ljubav će  ti doći

jednom…

obećavam






												

Milanović – Dodik / Koliko bijelih crta toliko nebuloznog kukavičluka i očajničkih kompleksa

Mi odustali da pratimo ispade i krize ovisnika na našoj stranici. Dosadilo nam. Ne možemo mi upratiti dešavanja , koliko oni bijelih crta i nebuloza mogu povući iu isćenifat . Iz dana u dan. Alki đavo im ne da mira. Moraju oni Bosnu divnu i milu , i prkosnu od sna da prostiš, svako malo dofaćat.

Ha im familja zakaže u recidivu ili se , sa strane , izvrne na sve četiri , ili im kvalitet i količina crta ne štima oni polude – ko hajvani kojima nisu svi na broju. I normalno okome se na Bosnu i Hercegovinu. Putin ih plaća za to . A mere bit i drugi mentori , iste đavoljske fele. .

Nije njima Bosna kriva što su taki kaki su – NIKAKVI. Kakani ljudski abortusi. Ha progovore , zapahne vas smrad septičkih jama u kojima su im preci vijekovima živjeli i ćenifali . I nisu se prali ni kupali osim za Božić i Uskrs. Đaš ba u vukojebinama naći čestitog izvora vode. Iako su osvjedočeni bezbožnici valjalo je u te dane pred narod bar malo upristojeno izaći. A ovi njihovi firauni isti. Smrad vonja na kilometar. Voda im misaona imenica. Kosa masna , na licu kraste od prljavšrine , žvalje zapjenušane i neumivene godinama.

Ovi razroki i oni rošavi identično gledaju. Ne mereju ljude u oči pogledati. I lažu narode naš do zla prekomjenrog , da ne mere veće biti. A narod ispotiha tvrdi – ko laže taj i krade. Ko krade taj i ubija. I zločinac postaje. A takim je mjestu u pržunu. Ovodunjalučkom ili vječnom. A taj pakao im se odavno sprema . Obojici i još nekim pederima i gulikožima. Vučiću, Plenkoviču, Čoviću… I oni se plaho nameračili na Bosnu i ne vide šta im žena i djeca rade.

Nismo zaboravili Bakira i Sebiju Izetbegović. Nikako. Ali njih je “njegov” narod pomeo govnavom smetljarskom metlom sa pozornice i poslaa na smetljište današnjice. No , od pržuna ni oni neće moći pobjeći. I ovog i onog.

Nebeski zakon loji se ne mjenja.Svakom po zasluzi. Kad tad!