Sarajevo Grad Čednosti – kratak kurs historije

Sarajevo,je  glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine.

Metropola.

Da metropola u globalnoj vizuri.

U povijesti ,od mezozoika do danas, poznat kao Grad čednosti, kasnije Saraj Ovasi i na kraju samo Sarajevo.I ponovo Grad čednosti.

Ugnijezdio se taj, da prostiš Grad Čednosti na obroncima Trebevića , da bi njime tekla Miljacka i uronila u Bosnu , rijeku po kojoj je naša domovina, Bosna zemlja Božije dobila ime svoje.

Tu Bosnu jedan nazva Modrom rijekom, a ona šapće o iskonu Zemlje Božije milosti i Grada Čednosti.

Znanom i neznanom.

Dobronamjernom i zlom.

Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i religijskoj raznolikosti.,

Pripadnici islama, pravoslavlja, judaizma , katolicizma ,  u tolerantnom suživotu egzistiraju i persistiraju  stoljećima.

Zbog svoje duge i bogate historije, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva “Jerusalem Evrope” ili “Jerusalem Balkana”.

Mada, mi više volimo kada kažu Sarajevo je Grad čednosti

Jedini je  veliki evropski grad koji ima džamiju, katoličku crkvu, pravoslavnu crkvu i sinagogu u neposrednoj blizini,jedne uz druge.

I tom gradu čednosti su od pamtivjeka nicali:

-Sveučilišta, Akademija, .muzeji, Narodna knjižnica, Državni arhiv, Galerije,mnogobrojni kulturni, arhitektonski ,povijesni spomenici,i bukadar crkvi ,džamija ,sinagoga, …biulesim i piramida…

-Poznata historija bilježi da je odručje grada naseljeno još u neolitiku na povijesnoj arheološkoj lokaciji Butmir.

-Krajem brončanoga doba naselili ga Iliri.

-9. god. Ilire su pokorili  Rimljani i podigli naselje u Ilidži, koje je u 3. st. dobilo status kolonije.

-Poč. 7. st. područje naseljavaju Slaven, mada je ovo naseljavanje naučno sve sumnjivije .

-Sredinom 10. vijeka to područje je pripadalo je »zemljici Bosni« (K. Porfirogenet)

-1244. u sastavu je župe Vrh bosne.

-Gradove Hodidjed i Vrhbosnu Turci su zauzeli 1435., a oko 1460. počeli su izgrađivati novo naselje poznato pod nazivom Saraj-ovasi (Sarajevo se prvi put spominje 1507).

-1878–1918. Sarajevo. je pod austro-ugarskom okupacijom izraslo u administrativnop  središte BiH.

-28. lipnja 1914. u organizaciji → Mlade Bosne u Sarajevu  je ubijen austrougarski  prijestolonasljednik Franjo Ferdinand.

-1918–41. S. je bilo sjedištem Pokrajinske vlade, sjedištem oblasti Bosanske i potom  bana Drinske banovine.

-1941–45. u sastavu NDH.

-od 1945. administrativno i kulturno središte jugoslavenske republike BiH.

-1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre.

-od 1992. glavni grad samostalne BiH. Za rata u BiH 1992–95. se našao u potpunom okruženju srpskih genocidnih nacionalfašističkih zločinaca i izložen svakodnevnom granatiranju. Sporazumima u Daytonu s kraja 1995. Sarajevo Grad čednosti je. je deblokiran.

Sarajevo je grad Ive Andrića, Vladimira Preloga, Meše Selimovića,Maka Dizdara  i Indexa.

Turistički vodič Lonely Planet svrstao je 2006. godine Sarajevo na 43 mjesto najljepših gradova svijeta, a 2009. Sarajevo je postalo jedno od deset svjetskih  gradova koje je vrijedno posjetiti.

Trebević i Grad čednosti , Zlo i rađanje poslijednjih Bogumilih ljiljana od zlata

 

Harmonični zakoni Bogom date prirode su neumoljivi.

Svako živo biće ima svoj početak i kraj.

Ima srce i dušu

Između toga život.

 

I ovaj Grad. I ovaj narod . I ova mala plava planeta.

Na kraju krajeva i Univerzum.

 

Ko te udari po obrazu ti okreni drugi. Bolje ti je.

Božja zapovijed , sasvim logična poslovica,

izgovorena ustima skromnog Nazarećanina.

 

Trebević .

 

Ta malena planina iznad Sarajeva grada čednosti peristira

i prije nego se Grad  čednosti rodio.

 

Nikad mu nisam poklanjao veliku pažnju.

Prihvatao  sam ga  nako prirodno.

Jednostavno postoji ,

pride par časnih starina iznad grada.

 

Ali…

Jednom u mom potonjem životu ,

vraćajući se poslije dužeg odsustvovanja , zanijemio sam.

 

Odmah poslije Blažuje , sa strane podnožja monumentalnog  Igmana , nadvožnjak  se naglo spušta ka Ilidži , tim ugodnim vanjskim vratima Grada . U njegovoj blizini vri mnogo hladnih i bistrih , modrozelenih vrela, kojiima   Modra rijeka počinje  da plovi i sni , kroz  zemlju po kojoj dobi ime – Bosna zemlja božije milosti.

Saputnici rekoh da zakoči na vrhu  tog betonsko-asvaltnog zdanja. Moradoh stati i izači. Želio sam pogled smiriti. Nisam želio fatamorganu.

Nestavrno je bjelasao Trebević izlazežim suncem okupan.

Odjednom me posred čelenke , među rogove , u velji i u mali mozak ,i hipofizu  zapljusnu i spzca drevna istina.

 

Trebević nikako  nije planina !? To je dobra , nježna, brižna i  plodna žena prekrivena plavetnim velom , u čijem se krilu, poput fetusa, skoro stidljivo, smjestio moj rodni Grad.

Obronci , razliveni u jednu čvrstu, a ipak, titravu bjelinu ženskih skuta obgrlili su Čednost poput nezaštićenog dojenčeta.

Okolina i više planine mi se učiniše kao neki dekor za nadrealističku sliku bremenitosti:

-Dobrota majke , i  blagost njenih bedara , a u njima uronjeno nejako dijete, štićeni okolnim planinama , pretvaraju se u sliku iskona.

Ipak , tuga me  preplavi. Atavističke seni mi priču zbore.

U neko prethodno doba , dekretom nekog nadobudnog došljaka, koji se močugama i opancima uspentrao na čelo došljačke oligarhije koja je uzurpirala vlast , u kojoj nije bilo rođenih Sarajlija , zabiše u vrh glave , u čelo usnule planine Majke, ružni  TV toranj. I dan danas strči, kao glogov kolac zabijen u mozak , u grudi nevine žene, umjesto u grudi mentora projektanata zla.

Tako, godinama unaprijed , označiše zli nevjernici i najaviše skrnavljenje, mučenje, silovanje i ubijanje Majke – planine i  njenog djeteta – Grada čednosti. Silna , zla ,monstruozna  želja za ubijanjem Majke – progovara nakana  da se taj Grad – nevina beba učini nebranjenom  i nehranjenom, ugušena u vlastitim suzama.

I na tom nadvožnjaku od željeza i betona Grad  zaslijepljen zatvara oči.

Zatvorivši oči , Grad  vidi sve, jer zna sve, zna to iskonsko znanje koje Majka i beba Grad nutrinom svojom prenose dušama svoje krvi.

A te duše , ta srca čedna, lete letom čudesnih gradskih visokoletača , golubova vjernika i vjesnika sa grančicom malsine u kljunu.

Zle horde pagana maslinu skidaju , golubove na roštilj bacaju ,

sa svih strana nadolazeći manijaci zla –  mračnih sila neolita , krede i jure,

homo primogeniusa , aveti i pošasti starog i novog vijeka.

Zatim rimljani, avari, huni, slaveni , hadumice  Vatikana i  krstaši ,

bijeda srednjeg i kasnijeg vijeka, pa opetovani krstaši,

za njima turci, austrougari, srbalji i kroatjanci ;

te Njemačka pošast, sa bagrama četnika i ustaša,

raznih Jahići aljija, Izetija.

Sve sami nacista , fašista i sotona.

Neprimjetno se privukoše svjetske i bjelosvjetske kurve,ubice, zločnici i silovatelji pod maskom mirotvoraca.

 

Molimo vas prestanite, dosta , dosta više.

U ime Boga ,prestanite.

-U ime ljubavi i milosti zaustavite se i idite s mirom , svojim paklenim domovima.

Tiho jeca bremenita Majka. Jauče beba grad Čednosti. Vrišti Bosna zemlja Božije milosti.

 

Niko se ne obazire na izbezumljene i epohama mučene Nevinosti .

Pomen Boga Jedinoga , milosti i ljubavi još više raspomamljuje krvavu, pobješnjelu rulju izniklu iz đavolove glave.

 

Kada se nekim čudom , jedni bezbožnici zamore od brutalnih radnji, a drugi bogohulnici još ne skupiše snage za zverinje rabote, malo se odahne.

 

Majka planina i Dijete Grad i njihova rijeka i zemlja koja po njoj dobi ime , malo se odmore , prikupe snagu. Valja opet vojevati i čednost braniti.

Ta čuda , ti potomci Bogu milih ljudi ,  od iskona,  postanu mlađi , ljepši, nježniji, čestitiji , neviniji. I mogu biti i goli i bosi , i gladni i žedni, ali su i prkosni i čedni ; uvjek okupani  Njegovom svjetlošću ,  ljubavlju i snima .

Zlo ne može  ubijati , u crno zavijati, koliko ta nevinost može voljeti i Bogu Jedinom se klanjati.

Milošću Božijom rode se novi ljiljani od zlata.

 

Ta ogromna , čista , iskrena vjera i ljubav , široka , univerzalna , neuništiva , uvijek iznova i iznova  ozeleni  i olista,

Išara  prelijepim , nježnim Božijim bojama svoje krajolike, nadomak plavetnog neba i zlaćanog sunca.

Zatitra osmijeh čedne majke jer čuje veselo gugutanje svoje bebe ,  Grada čednosti.

Nebeski glasnik mira može da odahne i gleda rađanje novih bogumilskih života i novih ljubavi.

Hvala ti Gospodaru svijetova 

Alelujah!


												

Bleki – Umoran sam ti Jube

 

Umor iza rešetaka

Snovi o ženi

Zviježđe i raskoš

 

Sanjao sam more plavetno

more Jadransko

lagani vjetrić pirkao

talasiće stvarao

sve se nježilo od bjeline

 

pomislih to je moj život

moja duša

u kojoj ljube spava

odjednom sve se zacrni

diže se talas strašni

mrak

svuda tama

neko me nasred mora gurnu

u hladni bezdan bućnu

 

umoran sam ti mila

ni sviće nemam

tapkam u tmini

i čekam ruku

da mi je pružiš

talasi me lome

talasi ječe

i dok tonem

čujem nestašni smijeh

 

oće oće

neće neće

neće neće

oće oće

mora oće

ženo čudesna

šapuće zviježđe


												

Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Kiše jesenje   Usnula ljubav

Kiše jesenje                                                                   Usnula ljubav

Nar cvate   Vrt strasti i čežnje

Nar cvate                                                                   Vrt strasti i ćežnje

Nebo, rijeka i terakota   San

Nebo terakota i rijeka                                                             San

Cvjetna dolina  Ne osvrći se malena

Cvijetna dolina                                                                         Ne osvrći se malena

Snježna šuma   Oblaci

Snježna šuma                                                                                Oblaci

Zimska idila   Ukradeno sunce

Snježna idila                                                                           Ukradeno sunce

Dodir usan i pobjeglo proljeće   Dobro mi došla i hvalati

Dodit usana i pobjeglo proljeće                                      Dobro mi došla i halvati

Svjetlost nad gorom  Pupanje

Svjetlost nad gorom                                                                Pupanje

Žal





Oni koje otjeramo

tragove duboke ostavljaju

posute ljubavlju

i obećanjem

vratiću se mila

kad djevičanske ljubičice

rosom zasuze





Dobri se nikad ne vraćaju

šapće joj zaljubljeno srce njeno

Bleki – Umor iza rešetaka

 

Autor

Hajro Šabanadžović

Trnje i ruže

 

Krajolik majskog cvijeća

 

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Umor iza rešetaka

 

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

 

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

 

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

 

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

 

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasne

bolom neprebolnim

 

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

prozračni  eho  koraka

čudesne žene  bijele

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

dolazi

 

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova

 










												

Sevdah i muzika


  

 

  

 

Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike.

Neki horuk i horog mahalski spoj.

Neuk je narod koji tako misli.

Postoji muzika i sevdah. I pravo odabira.

Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.

Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.

To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.

Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.

Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.

U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.

Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.

Biramo sevdah.

Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.

Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli.
Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga.  Sevdah je dar sa neba.

O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti.  A možda neće biti potrebe.

Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.

Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu.  Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.

Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.

Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.

Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.

Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.

A sevdah je uvijek i muzika i molitva.

I to je to. Naš izbor .

I Molitve i Sevdah i Muzika i slike…

 


												

Bosna zemlja Božije milosti

Modrinom i plavetnilom je okupana Bosna

zemlja naša

to je boja čudoređa  i sna

Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao

i zasja Bosna  Zemlja  Božje milosti.





U njoj sniju dobri ljudi Bogu mili

I Sarajevo Grad čednosti

Mnogo ljubavi  nježnosti i ljepote

u Zemlji toj i Gradu njenom imade





tu muzika i sevdah  sve je

časnost  ih želi poklanjati

i pružati ruke svima

avaj





Bosna je zemlja boli i tuge 

 mnogo, previše nestajanja

žao kćerima i sinovima njenim

njene darove mnogi ne žele da prime

život i smrt

ljubav i ne ljubav

radost i tuga

nježnost i nerazumnost kao neumitnosti

preplitanjem

vode na putanje zvijezda i maglica

od kojih Samilosni nove svijetove gradi





samo Bosna zemlja Božije milosti 

ljubav i milost

i Sarajevo  Grad čednosti

uvijek bivaju

I to je sva priča

Modra rijeko vječna

Marina Cvetajeva – Gdje su

 

– Gdje su labudovi? – Oni su odletjeli.
– A vrane? – Ostale su vrane.
– Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.
– Zašto su otišli? – Da krila olagane.

– A tata gdje je? – Spavaj, spavaj, evo ga san,
San na stepskom konju samo što nije.
– Kuda će nas povesti? – Na labudov Don.
Moj labude bijeli, znaš, tamo ti je…