Autor
Hajro Šabanadžović
Snovi iza zatvorenog prozora U grmu ruže
U plaveti sni Violetni izvor u plavom
Izgubljena dolina Plavo brdašce
Danas je ponedeljak 30.Juni / Lipan 2025. godine računato po naslijendicima jevanđelja.
180 dana su proveli suđeni tren svoga bivstvovanja i nestalo noseći oceane sjećanja i snova sa sobom .
I mnogo umiranja i boli.
Preostalih 185 molimo da budu još nježniji , ali i obzirniji. Znamo , nemaju moć brisati imena , jer neki dani su čoškasti , a neki okrugli .
Kako su skontali šta je okruglo , a šta je ćoškasto nismo sigurni. Valjda je ono π ( pi ) presudilo.
Baš je čudno to π,.
Zakovrne se , pa sve bude okruglo pa na čoše.
A ljudi se prave pametni , pa misle da ga razumiju.
Aha , kako ne. Gdje ćeš ba skontati da je nešto okruglo čoškasto. Il čoškasto da bude okruglo. Ni u Tunguziji nisu vesla sisali da to skontaju. Ono minimum jedan meteor su fasovali, da bi im se prosvijetlilo.
A vi se sad pitate šta je to tunguzije. Pojam/riječ vam sumnjiva. Tun – guz – i – ja. Ovo bi otprilike trebalo prevesti: gdje dobra ženska sjedalica , tun i ja.
A ne bi trebala biti.Iza Tunguzije nema ništa , ni stražnjica, samo jedno veliko duplo golo. .Poslijednji korak ka gore.A gore vam čeka ono što vas čeka.Ono što ste ili niste zaradili .
To svjedoči Tunguzija ,oblast u Rusiji ( sada Evenkijski rejon ili Evenkija , nema blage veze sa našom Hankijom).
Cela teritorija Tunguzije leži na Srednjosibirskoj visoravni. Klima je kontinentalna. Julska temperatura može da dostigne +40 °C, a u januaru -53 °C. Od pakla do raja na zemlji i nazad , samo jedan stađun nas dijeli. A nekad i pola.
I kao opomenu sa Neba se 30. juna 1908. se desi pad nebeskog tela što je izazvalo strahovitu eksploziju, koja se čula hiljadama kilometara daleko. Sravnjeno je sa zemljom 2.150 km² tajge. Ni danas nije potpuno razjašnjena dilema da li je reč o meteoritu ili kometi. A neuki sumnjaju na vanzemaljusku letjelicu, onih malih zelenih, koje niko nikad nije vidio.
Mi naše male žute sve ćešće ipratimo . Razmilili se svijetom ko puževi golaći poslije obilatih kišnih takara. Ne mre ih čojk pobrojati. Još malo pa će ko Mojsijevi skakavci zacrnit nebo i izluđivati arijevce i kjuklusklanovce , a bome i Vatikan i EU. Ni SAD im ne može ništa. Bacali atomske , palili napalmom, posipali pričijom gripom i Covidom ,
Što bi poete rekle:
Kontali vi ne kontali, odoste i na okruglo i na čoškasto i malo dalje od Tunguzije.
U prevodu:
Svakako nam valja mrijeti.Ne budite sa neukima i silnicima i hvatajte se za najčvršće uže.
Za ljubav je potrebna
jedna prelijepa dobrota
milostiva žena
tek jedan tren
jedan niz doticaja
ili samo riječi
zanosa i patosa
a se zauvijek nose u srcu
tako vam je to
nema uopšte bitno
ako se osjećajima dotaknuta
bića
više nikad ne sretnu
pomirišu
pomiluju
imaju te prelijepe slike
sjećanja za čitav život
i kap po kap
kapljica
korak po korak
ocean
dan za danom
pretvoreni u snove
bolne
koji oplemenjuju život
Danas je ponedeljak 30.Juni / Lipan 2025. godine računato po naslijendicima jevanđelja.
180 dana su proveli suđeni tren svoga bivstvovanja i nestalo noseći oceane sjećanja i snova sa sobom .
I mnogo umiranja i boli.
Preostalih 185 molimo da budu još nježniji , ali i obzirniji. Znamo , nemaju moć brisati imena , jer neki dani su čoškasti , a neki okrugli .
Kako su skontali šta je okruglo , a šta je ćoškasto nismo sigurni. Valjda je ono π ( pi ) presudilo.
Baš je čudno to π,.
Zakovrne se , pa sve bude okruglo pa na čoše.
A ljudi se prave pametni , pa misle da ga razumiju.
Aha , kako ne. Gdje ćeš ba skontati da je nešto okruglo čoškasto. Il čoškasto da bude okruglo. Ni u Tunguziji nisu vesla sisali da to skontaju. Ono minimum jedan meteor su fasovali, da bi im se prosvijetlilo.
A vi se sad pitate šta je to tunguzije. Pojam/riječ vam sumnjiva. Tun – guz – i – ja. Ovo bi otprilike trebalo prevesti: gdje dobra ženska sjedalica , tun i ja.
A ne bi trebala biti.Iza Tunguzije nema ništa , ni stražnjica, samo jedno veliko duplo golo. .Poslijednji korak ka gore.A gore vam čeka ono što vas čeka.Ono što ste ili niste zaradili .
To svjedoči Tunguzija ,oblast u Rusiji ( sada Evenkijski rejon ili Evenkija , nema blage veze sa našom Hankijom).
Cela teritorija Tunguzije leži na Srednjosibirskoj visoravni. Klima je kontinentalna. Julska temperatura može da dostigne +40 °C, a u januaru -53 °C. Od pakla do raja na zemlji i nazad , samo jedan stađun nas dijeli. A nekad i pola.
I kao opomenu sa Neba se 30. juna 1908. se desi pad nebeskog tela što je izazvalo strahovitu eksploziju, koja se čula hiljadama kilometara daleko. Sravnjeno je sa zemljom 2.150 km² tajge. Ni danas nije potpuno razjašnjena dilema da li je reč o meteoritu ili kometi. A neuki sumnjaju na vanzemaljusku letjelicu, onih malih zelenih, koje niko nikad nije vidio.
Mi naše male žute sve ćešće ipratimo . Razmilili se svijetom ko puževi golaći poslije obilatih kišnih takara. Ne mre ih čojk pobrojati. Još malo pa će ko Mojsijevi skakavci zacrnit nebo i izluđivati arijevce i kjuklusklanovce , a bome i Vatikan i EU. Ni SAD im ne može ništa. Bacali atomske , palili napalmom, posipali pričijom gripom i Covidom ,
Što bi poete rekle:
Kontali vi ne kontali, odoste i na okruglo i na čoškasto i malo dalje od Tunguzije.
U prevodu:
Svakako nam valja mrijeti.Ne budite sa neukima i silnicima i hvatajte se za najčvršće uže.
Izvor Abraš media
Išao sam na trg ljubavi
ubrao milion ruža
crvenih
za tebe jedina
boja im bješe malo blijeđa
a ja slikar
sanjar
uzeh trn najljepše
zarezah srce svoje
poteče krv crvena
iz srca živoga djetinjeg
bojila bojila
darove za tebe
suzama crvenim bojila
sada ne znam
kako zaustaviti potoke
što ka tebi žubore
malo sam umoran
ali sve nešto mislim
možda shvatiš
koliko te volim
Rano pada snijeg na visoki vrh. . .
Rano su tvoje kose pobijelile dragi!
Provlačim kroz njih ruke uz pritajen dah,
snjegovi moji bijeli,snjegovi neusporedivi . . .
Bile su to zlatne kose . . . Kad se u zoru
ispravljala tvoja glava na bijelom uzglavlju,
k'o što se sunce nehajno,prosuvši zlatne iskre,
začas podizalo nad morem osvijetljenim . . .
Silne su bure urlale-rani snijeg su nanijele,
ovjenčale su zauvijek tvoje čelo nepokorno . . .
Ti ćeš uvijek biti isti-u zori i u mraku,
kao ponosni vrh što ga kroz prozor vidim.
Snježnobijele uvojke na putu je prosula rosa,
kao što padaju zvijezde na vrh u planini,
kao što mrak pokriva smolastu moju kosu,
k'o što nas izlazak sunca poznatim cjelovom dira.
Bijele meke kose! Kao mliječni put noći,
možda ste vi isto tako zvijezde razasute?
O, sjajite za mene cijelog života, do smrti,
jer jesam noć – ako svjetlosti nemam!
Znaš, bilo je mnogo dobro.
Bilo je, bolje nego bilo šta.
Bilo je, kao nešto,
što možemo da podignemo,
držimo, gledamo i
onda se smejemo,
zbog toga.
Bili smo na Mesecu.
Bili smo u Mesecu,
imali smo ga.
Bili smo u vrtu,
bili smo u beskrajnom ponoru.
Nigde nema takvog mesta.
Bilo je duboko,
i svetlo,
i visoko.
Primaklo se tako blizu ludila,
smejali smo se bezumno.
Tvoj smeh i moj.
Pamtim kad su tvoje oči,
glasno rekle volim,
sada, dok se ovi zidovi,
tako nečujno ljuljaju.
Autor
Hajro Šabanadžović
Noć milosti i sna
Sanjar
Snovi o ljubavi
Ocean Kapljica Tišina i sni
Sanjao sam da te pitam
šta sada Malena moja
kamo bježiš
kamo kaniš stići
od sudbe se ne bježi
Kada ti srce slome
oni koji te vole
bilo kamo bilo gdje
ne želim prljatii ljubav tvoju
ljubavi moja
A sada i ti znaš
dockan u Oceanu tragova
Tišina i sni oćute
srce što pita a gdje si ti
moja si zauvijek