Dogodilo se na današnji dan 16. Maja / Svibnja

Danas je  petak 16.  Maj  / Svibanj 2025. godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

135 dan   otišlo pajkiti u  blisku vječnost, napriliku do dogodine.

230 preostalih se ninaju. Neki se jako  počeli ninati, a nekima se već manta. Logično . Što si bliže osi vrtnje  , to lakše propadaš. A ono kamo i gdje , to je stvar izbora; činjenje i ne činjenje.

Čudno,  nešto mislimo ,   zašto djecu ljuljaju , ako im se od toga nesvijesti. To je vrlo kompleksna ,  te jako čudna stvar. Roditelji svjesno bandače rođenu djecu.  Da miruju i da im ne smetaju . I misle , svima potaman. Djeca pajke, a oni se tkare ili rade to što rade.

E  . pa , nije potaman. djeca lako ostanu  obandačena i munjena  za čitav život. A možda  i oni sami budu natakareni.

A možda je to dobro. Jer ako nisi bar malo munjen i zbunjen , život nema smisla , i vrlo je tegoban, da  ne kažemo krvoločan. Tako da se nije  jednostavno odlučiti:

Ili imati takaren život ili biti munjen i pomelo takariti. Normalno ne život. Ko je vidio da se prostači i takari život. Tada se obično zaglavinja.

Pitate : gdje se zaglavinja?

Najčešće je to vrlo bolno i vrelo mjesto. Gdje su insanski roštilji poredani jedni do drugoga, u beskonačnim  redovima i po zasluzi. Ravnoteža u smislu igre bez granica i parova.

Ravnoteža u igri bez granica , podrazumjeva  vječni ostanak na insanskoj roštiljadi.

Ravnoteža u parovima nije ništa skromnija. Kako si sijo na zemlji , upari se sa onim na nebu.

Što bi poete rekli:

-Ljuljali te ne ljuljali, riknjava se sprema.

U prevodu:

-Bolje riknuti nabeban i  naljuljan , nego kao ubleha , pogan  i fukara natakaren .

1703.-Umro francuski pisac Šarl Pero, autor čuvene zbirke bajki “Vilinske priče”, u kojoj su djeci širom svijeta poznate bajke “Mačak u čizmama”, “Crvenkapa” i “Uspavana ljepotica”. Ostala djela: “Vijek Luja Velikog”, “Poređenja starih i modernih”.

1845.-Rođen je Ilja Iljič Mečnikov, ruski biolog, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1908.

1873.- Rođen je francuski pisac Anri Barbis, propovjednik radničke solidarnosti. Učestvovao u Prvom svjetskom ratu kao dobrovoljac, ali se ubrzo razočarao, izrazivši ogorčenost u romanu “Oganj” u kojem je opisao stravičnu sliku rata, čime je snažno utjecao na pisce antiratnih romana u Evropi. Ostala djela: romani “Pakao”, “Svjetlost”, zbirka pjesama “Tugovanke”.

1881.- Prvi tramvaj na struju pušten je u saobraćaj u gradiću Lichterfelder, u blizini Berlina.

1898.-Rođena je pjesnikinja Desanka Maksimović, član Srpske akademije nauka i umjetnosti, čija se topla, senzibilna, neposredna i muzikalna poezija odlikuje humanošću. Završila je Filozofski fakultet u Beogradu i bila profesor u Obrenovcu, Dubrovniku i Beogradu. Djela: zbirke pjesama “Pesme”, “Zeleni vitez”, “Pesnik i zavičaj”, “Otadžbino, tu sam”, “Miris zemlje”, “Tražim pomilovanje”, “Nemam više vremena”, “Pesme iz Norveške”, “Letopis Perunovih potomaka”, “Ničija zemlja”, “Slovo o ljubavi”, priče “Ludilo srca”, romani “Otvoren prozor”, “Ne zaboraviti”, roman za djecu “Pradevojčica”, zbirka bajki i proze u stihu “Oraščići palčići”, putopis “Snimci iz Švajcarske”.

1917.-Književnik Vladislav Petković – Dis, jedan od najtalentovanijih srpskih pjesnika, utopio se u Jonskom moru kod Krfa kad je brod kojim se vraćao u otadžbinu u Prvom svjetskom ratu torpedovala njemačka podmornica.

1929.- Održana je prva svečana dodjela Oscara (Academy Award of Merit), popularne američke nagrade koju dodjeljuje Akademija filmskih umjetnosti i znanosti.

1942.-Prijedor je svoje prvo oslobođenje od fašizma dočekao već 16. maja 1942. godine. Bio je slobodan samo mjesec dana, ali u tom periodu formirana je Prva krajiška brigada, i osnovana prva partizanska avijacija. U ofanzivi okupatora na slobodnu teritoriju Kozare i Potkozarja, tokom juna, jula i avgusta 1942, oko 60.000 ljudi je stradalo (oko 20.000 djece). Desetine hiljada su završile u zloglasnom logoru Jasenovac. Međutim, ništa nije moglo slomiti želju naroda za slobodom, tako da je Prijedor po drugi put oslobođen 7. septembra 1944. godine. Slobodna teritorija Kozare, smatra se najvećom slobodnom teritorijom u okupiranoj Evropi u to vrijeme.

1943.-Ugušen je ustanak u Varšavskom getu. Bio je to oružani otpor Jevreja protiv nacista, gdje je u brutalnim borbama sa oružano i ljudski nadmoćnijim nacistima, ubijeno oko 7000 stanovnika geta, a varšavski geto je spaljen i sravnjen sa zemljom.

1953.-Umro je Jean Baptiste Reinhardt, belgijski džez-muzičar.

1960.-Američki fizičar Theodor H. Maiman (1927.- 2007.) predstavlja prvi upotrebljivi optički laser.

1967.-Nakon Šestodnevnog rata Jerusalem je pripojen Izraelu.

1972.-U rad je pušten hidroenergetski i plovidbeni sistem “Đerdap”, zajednički graditeljski poduhvat Jugoslavije i Rumunije. Sistem je koštao oko 400 miliona dolara, a elektroprivrede dviju zemalja dobile su 5,6 milijardi kilovat-časova struje godišnje.

1974.- Josip Broz Tito odlukom skupštine SFRJ proglašen je za doživotnog predsjednika države.

1975.-Japanka Junko Tabei postala je prva žena koja se popela na najviši svjetski planinski vrh – Mont Everest.

1985.-Mihail Gorbačov pokreće kampanju protiv alkohola u Sovjetskom Savezu.

1997.-Umro italijanski filmski režiser Džuzepe de Santis, jedan od najznačajnijih predstavnika filmskog neorealizma nastalog u Italiji u prvim godinama po okončanju Drugog svjetskog rata. Filmovi: “Gorki pirinač”, “Rim u 11 časova”, “Cesta duga godinu dana”.

2005.-Kuvajt daje pravo glasa ženama.

2008.-Ukrajina postaje 152 zemlja članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Jutro sa Blekijem – Maglu si rastjerala

maglu si rastjerala

došao sam ti mila

zoru smo potopili

u okean strašni

zarobljen u našim čulima

koji lomi kičmu našeg stida

i ja sićušan i silan

lebdim proplancima tvoga tijela

umilnom  ljepotom oslobođen

a ti tanana i jaka

uzbibani mramor

mojim vjetrovima pokošena

zbratimljeni svom snagom

u nagosti tijela

u maslinama pored mora

ljubavlju bremenitog

beremo edenske jabuke

Alphonse de Lamartine – Jezero





I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

“O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:”Lakše!” ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l’ nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il’ u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
“oni se volješe”

Jesenjin – Lisica


A. M. Remlaovu





Na razmrskanoj nozi se dovukla,
Uklupčila se kraj rupe i brega.
A krv je ko tanka brazda okrugla
Sanjivo lice delila od snega.

Još je nazirala pucanj kroz dim ljuti,
I vila se šumska putanja u oku.
Iz žbunja je vetar kosmati i kruti
Raznosio sitne sačme kišu zvonku.

Kao žunje, nad njom magla se je vila,
Bilo je crveno vlažno veče pozno.
Nemirno se glava dizala i krila
I jezik na rani ledio se grozno.

Žuti rep, ko požar, u sneg je upao,
Ko kuvana mrkva usna je otekla …
Širio se inja i sačme dah zao,
A krv, vrh čeljusti, curila je, tekla.


												

Bleki – Suton

Nadam se

da nam je dan

dobro krenuo

svaki dan je uvijek sunčan

i kad kiša pada

i kad tuga bane

život je prelijep

ponekad bolan

a sutra je novi dan

uvijek sunčan nasmijan

čekam da mi se javiš

da mi se vratiš

da suton novi

smiraj našim srcima nosi

Pred ponoćna Gelerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Blagdan

Jesenje jutro   Nar cvate

Jesenje jutro                                                                   Nar cvate

Predvečerje     Nebo, rijeka i terakota

Predvečerje nad Modrom rijekom                                   Nebo rijeka i terakota

Cvijetna polja  Peručica

Cvjetna polja                                                                         Peručica

Neretva   Grad čednosti Čežnjia

Neretva                                                                         Grad čednosti čežnja

Krvava Drina    Šeher Banja Luka

Krvava  Drina                                                                         Šeher Banja Luka

Ruže i poljsko cvijeće   Naše nebo

Ruže i poljsko cvijeće                                                                  Naše nebo

Naša čežnja      Naša nada

Naša čežnja                                                                                           Naša nada

Moji đardini sretni   Moje radosti

Moji Đardini sretni                                                                         Moje  radosti

Bleki – Poruka

 

Poruči mi u snu neko jutro

a dan po običaju prekrasan i milostiv

jedna ljepot Malena

 

ti si uvijek htio ljudima da daš

ali lebdiš u oblacima

radi nepoznatog mnoštva

o kojima se Nebo brine

 

zapostavljaš predivna bića

ruke ti pružaju

a ti 

živiš u snovima

 

pognem glavu

zatečen sam

 

ne pamtim kada sam ostao bez riječi

nisam znao da se to može

 

ona se smješka i kaže

sad znaš kako duša boli

a da ti nije ništa učinjeno

 

odbi bol

inače ću ja tebe otkačiti

iako mi to ne pada na pamet

 

i ti vidi da li ti valja

ona tvoja

šta je tu je

 

i još mi prošapta

Ali, nebitno, bilo pa prošlo

kad ti reču

ne vjeruj  

nikad ništa ne prolazi

 

i sve je bitno

osim ćutanja

i ode

 

sam sebi kažem

konju jedan

ako si pametan

skontaj

šta je tu poetesa

jedna druga Malena

htjela da kaže

 

možda sanja ružu

koja cvijeta

a bolom miriše

 

možda usnila

Princa Malog

a on bježi

 

shvata

u snovima privid ima

koji stvarnost briše

a se ljubav zove

 






												

Napola poslato pisamo

Napola poslato pisamo

Ljpoto Mila ,

jube moja

Mala Velika princezo , kraljevskog roda

Oprosti , ali moram ti onoga hamala što se sa Tobom često u snovima druži, malo otračati.

Valjda ljubomora , šta li ?

Inače nemam običaj nikom iza leđe jade činiti. Pogotovo o nama, a izgubio sam iz vida koliko nas je. Meni ništa lakše nego se multiplicirati . U dva tri insana , a ko ljubim i više.

Sada mi se novi merhumi počeli šlepati, čuli za tvoju ljepotu i dobrotu. Ne m'reš ih se kutarisati. Svaki svoju šćemlijicu natakario nasred sobe. Blenu u displej ( Joj , što sam se tehnikum naštelia . ).

Onu malu kutijicu šro je sada haber slikovitom pričalicom zovu u ruci stišču i svako malo pogledavaju. Kontaju mogla bi ih ti odnekud nazvati.

Aha, Malo šjutra.

Nemaš ti drugog posla nego mahalskog blećka zvati.

Ova trojica klonova blenu u moju ljepot vilu i hoće da mi je kradu.

Ne dam te mila, nikako ne dam. Al’ mi drago što te gledaju. Nek vide šta srećni mahalaš voli.

Oni tvoj Bolero , ona tvojom ljepotom skršena stakla mi oči isplakale , evo , mere bit da bidne , hejbet godina. A i bez toga plaćem li , plačem.

Plačem ko godina, poneki dio mene i ko dvije. godine .Ako znaš koliko je to suza, biće mi lakše . Malo sam se i umorio. A i nakupilo se u tom čekanju guta godina…

Sada se, mila ljepoti moja , ti natandarila (oprosti mila tako se kod nas u mahali kaže) u moje mubarek srce , a oni djetinji , blesavi hamal rahmetli majku pominje.

-Ne kuni me majko , za nju…

Sve neštvo o kletvi. Te ne kuni me , te ne ruzi me , pa jopet isponove.

Đe će ga, ba majka zbog ljubavi kleti. Pogotovu kad ovake ljepote i dobrote.

I tako vazdan i obnoć. Ne prestaje.

Jok, nikako ne prestaje. Načisto zvizno.

A jel , mahlukatu to valja?

Ne valja , nikako , ne valja.

Jel mu bolje, nikako mu nije bolje. Samo gore mere biti.

I meni se , ne kuka , nego vrišti. Ak’ mučim.

Dobro , priznajem, pretužan sam što te ne možgu pomilovati ,za ruku primiti, prstiće poljubiti, jer kraljevkog si roda . Ljepot čarobnica Kirka ti prarod bila. A ti još ljepša i kršnija od nje. I tananija i krhkija i pride zavodljivija.

Ruku tvoju na grudi staviti da osjetiš , bona ne bila , kako lupa, ko dva  Unska vodopada sa Plive  i pride  Modre rijeke slapovi. Da nas ogrneš ljepotom svojom , usnama svojim bilo čim.

Svaki od nas kvatropliciranih sliku nabavio. Četiri čoška sobe , u svakom uglu po jedan mahlukat se sakrio, skupio , sliku gleda, sliku ljubi , dušu gubi , na srcu je prislanja i uzdiše:

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,….

A oni jado bi da ide u kafanu , da tamo loče i crkava od tuge. Ne ide to mila. Jedva ga zadržavamo.

-Daj bona , promuhabeti mu koju, možda se devraniše i vrne se , da mi društvo u ovom belaju od čežnje praviš .

Izgorih ti mila, sagorih .

Al ne kukam . Nisam ti ja ,bona pi…le.

Nemoj nikada pomisliti tako nešto bonićka , dobroto mila .

Kad te ljubav u blentaru strefi , nema druge nego o njoj sniti i boje i pjesme liti. Muziku umjesto cuge dolivati. Tanane pokrete tvoje , leptirice let , labuđi ples u snove dozivati .

I sanjati da me grliš bilo čim.

A da mi se ponekad ne oklizne neki gutljaj. Oklizne . Ljudski je. Grijeh ne ide u usta. Otrov bljuje iz usta. A ljubav iz srca .

Volim da moje pjesme, boje , slike , i tvog umilnog plesa muzika vrište i kazuju:

-Joj kakva je dunjaluče , naša rajska vila , ljubav naša.

Ne zamjeri i selam ti veliki ,

mila moja , Sunčice mila.

***

Prođoše stađuni. Bukadar njih.

Tračaroša upitaše:

Posla li ti ono pismo?

-Kako da da pošaljem ljudi moji! Toliko u njemu ljubavi ima , a mi se ni susreli nismo .

Evo obijelih , a ona krasotica , tuga moja, nikako da je susretnem , nikako da mi se javi, da mi adresu da ,da mi umor s duše skine.

Šta ću, radostan ja , nego još uvijek se nadam. Nadu susretanja mi ne mogu ubiti.

Srešćemo se mi . Jal’ vamo jal’ tamo.

Bolje joj je da smisli dobru izvlakušu zašto mi nije haberili ruku dala.

A svakako ću je dobro naružiti. Ono po đardinski. I neće se ljutiti. Plesaće mi okupana mirisima ljubičica i plavetnog mora Jadranskog , raj za oči moje i neće se ljutiti što je ružim , za sev ove godine nesusretanja.

I pijetlovi imaju plate

Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao hejbetni put ove nasušne godine.

Trebao bi još  par puta toliko puta  put nategnuti glasne žice, ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu.

Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.

A šta mislite šta radi svaki dan?

Zarađuje platu i izbjegava nož. Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.

Ako na vrijeme, u zoru  budi gazdu ,jopet je u plusu.

A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.

A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Naskaće on sve odreda. Ma nije ga briga ni da li je koka koka , odnosno ženka  njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakivat.

Dakle , gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaća prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.

A ća mu ga meremo znat’ ? Mere bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.Ha imaš penezi, moš kod hodža i sveštenih lica kupiti svaki oprost.

Što bi poete rekli:

Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi dali i prodali.

U prevodu:

Lele im se i kuku!

Vala pošteno da poštenije ne mere biti.

Sonja Savić – Mjesec je plovio / Song – Lirics

Kamenolom

Copy of ona spava crvena

 

  ona među ružama

 

Probala sve sam ja

I volela i patila

Lutala danima

Po nekim tuđim zemljama

Ostao samo si ti

Nestaje mi hrabrosti

Sa tobom lako je sve

Bez tebe moram živeti

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja

 

Smejem se oblaku

A bol na svakom koraku

Reči mi zastaju

Ja znam da sve izdržaću

Sama u postelji

Snovi nisu dovoljni

Ako nije bolelo

Srcu nije prijalo

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja