Eh kada bih tvoje riječi i želje
ja zaltousti pretočio u ocean,
odavno bih upokojeno risao nove
ljepše svijetove muzike mira i ljubavi.
sreća pao je mrak
pobjegao sam na ulicu
crvenilo nije tako upadno
neon radi iluziju
ljudi se ibrete ,
odakle sad crvenokožac blijede puti
zadovoljstvo snijegom prti
Život je satkan od momenata
kada te neko gurne sa litice
radi tvoga dobra
ponekad je to riječ d'bro
često nježni osmijeh
napose samojedan jedini stisak ruke
blagi djetinji pogled
i neizgovoreno – dobro
Ne preostaje ti ništa drugo
samo zažmiriš prepustiš se dubinama
dok misao nijemi sve će biti dobro
kad skrpiš dah nemoj se tužiti
život mi nosio mnogo sreće
darivao me nježnim dodirima
divnih anđeoska bića
već pusti da riječi plove nesputano
u ganuću ja siromah i narcis
nemah ničega osim dobrote i srca
da im milujem dušu
moleći se da skupim dovoljno hrabrosti i umjeća
a im nadahnuće i ljubav uzvratim sobom