Na mome sutonskom nebu ti si kao oblaci
i tvoja boja i oblik su poput onih kakve želim.
Moja, moja si, ženo usana slatkih,
moji beskrajni sni u tebi žive.
Svjetiljka duše moje rumenom ti boji noge.
Moje vino oporo najsladje je sa usana tvojih,
oh, kosačice moje sutonske pjesme,
kako te moji usamljeni sni osjećaju mojom.
Moja si, moja, i ja kličem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar raznosi moj udovički glas.
U dubini očiju mojih ti loviš, tvoj noćni
pogled se zaustavlja kao vode tvog otimanja.
Zatočenica si u mreži muzike moje , ljubavi moja,
a mreže muzike moje poput nebo su široke.
Na obalama tvojih sjetnih očiju duša mi se rađa.
U tvojim tužnim očima početak je zemlje sanja.
pB