Danas je Petak, 2. Decembar / Prosinac, 336. dan 2022. godine. Do kraja godine ostalo je još 29 dana pa se i ova godina polako seli kamo i sve prethodne,
Oni nama Prosinac, a ništa ne prosijava osim sunca, i mjestimičnih i povremenih jutarnjih magli.
Ha, izbirikali se u meteoro riječniku. Ma nije o meteorima , baš ste blečci. To mi metereologiji malo po latinski tepamo, da nam podari još hejbet lijepih dana prije nego zaprave počnu prosijavanja , i obilne padavine sa velikim minusima.
Mi uvijek u dilemi volimo i ovo i ono. Nama svaki dan prelijep.
Evo pogledajte ovaj dan. Zar nije prelijep. Vedar, plavetan, nasmiješen pun sunca i nade. Čovjek bi ga na srce privijao. I treba. Pun je ljepote i zdravlja.
Pa , šta ako nas koliko je sutra zapadne prosijavanje velikih snijegova i „strašnih“ minusa?
Suha drva, dobri stari ćumur, još uvijek najeftiniji za nahajcati peć. Kad se razgori, dom topao i sunčan , ljepota jedna. U svakom bilu osjetite tiho pucketanje vatre, cvrčanje drveta u plamenu i neku milinu kako vam kroz vene penje do srca, a toplota širi kroz damare.
Prožme vas neka milina i osjećaj intime, pa tražite voljena biće da se intimite u ovom blagoslovljenom trenutku.
Pa onda vam krv još jače proradi, pri pomisli kako je napolju minusli vakat, pa se krv još jače uzbzurka, pa se zaprave pointimite sa jednim prelijepim ženskim bićem. Joj meraka u večeri rane.
A onda sanjkanje i grudvanje pred sabah , dok je mjesec srebren i u vama ljubav buru nježnih osjećanja prosijava. Ne treba vam više.
Pa šta ako se u tom ćejfenisanju malo promrznete?
Jošten bolje. Eto prilike za novo intimiusanje, i nastavak džidži-midži sa vanka prenesete u topli halvat. Međ jorgane i dušeke se zavučete i jopet se jastučiti , oli džidžimidžate, na volju vam.. Vako i nako.
Joj što se mi volimo jastučiti i vako i nako.
I u proljeće i u ljeto i u jesen i u zimu. Ljubav uvijek pobjeđuje sve vremenske prilike i neprilike.Mora.
Eto zašto mi volimo sva godišnja doba. Svako nosi svoju ljepotu i milodarje.
I zato je nama svaki dan je prekrasan i mirisan , plavetan i suncem obasjan.
Što bi poete rekle:
La vita e bello.
U prevodu :
Život je ovaj jedan jedini i prelijeppoojiii.
.
Šta ako nam se na prefiks nepitano natakarilo viška riječi. Nemamo ništa protiv, možda se i prevodilocu posrećilo , pa se i on jastučio.
Tko da zna?
U Božijim mubarek danima svaka ljepota je moguća i očekivana.