Umorno Ciganče malo
leglo je ispod mosta od duge
prostrlo meki ležaj od boli i tuge
pod glavu stavilo jastuk nježnih snova
prekrilo se plavetnim prekrivačem neba
u kosi mu zablistala srebrena mjesečeva sjena
Umorno dijete
je ležeći zaspalo
a možda i umrlo
nema važno
polja mirisnih
djevičanskih ljubičica sanja
čuje pjesnika što pjeva
konji umorni stoje i neće da radu
jerbo more ih žeđu i gladu…
to je ciganska noć
Njihhhhaaaa
Kolone ljudi prolaze gradom
zombi u žurbi
ne primjećuju dugu
ni dječiju tugu
ni jastuk od snova
ni briga ih
što umorna djeca
umiru od samoće i gladi
o Bože Milostivi
i djecu
kao
i konje
svuda oko nas
ubijaju
zar ne