Rekoh: tugujem zbog tebe,
reče: tuzi će kraj doći.
Rekoh: budi moj mjesec,
reče: ako hoće izaći.
Rekoh: od nježnih ljubiti nauči!
Reče: teško da će to ljepotice moći.
Rekoh: mašti o tebi zatvorit’ ću put k očima.
Rekla je: ona je mjesečar, drugim će putem doći.
Rekoh: od mirisa tvoje kose lutalicom svijeta postah.
Reče: on putokaz tvoj će postat’, mudar ako jesi.
Rekoh: ugodno je nakon lahora jutarnjeg.
Reče: ugodan je lahor što će iz naselja drage doći.
Rekoh: ubi me želja za rumenim usnama tvojim.
Reče: samo se ti daj, one vole odane, ljubeći.
Rekoh: kad će se sa mnom izmirit’ milostivo srce tvoje?
Reče: dok vrijeme ne dođe, nemoj nikome ni riječi riječi!
Rekoh: vidi kako nesta užitaka tren.
Reče: Hafize šuti! I toj tuzi će kraj doći.