Kiša je bila obilna
saprala je sve tragove
što vode do tebe
više nije kao nekada
mirisi ne pomaže
zapeli su u betonu
sjećao sam se kao gorila u cvijeću
njemu treba hrana
a žao mu mirisa
dok sam gledao staklena zdanja
što niču i rasti do neba
zahladnilo je
sreća moja strah me visine
malo ću odocniti za tobom
oprosti mi i budi tiho
ovdje sniježi
kao i uvjek
snjegovi su sve kravaviji