bijah dijete veselo, razigranokrvlju išarano...... neshvaćanjima smireno čekano.... tragom, tvoga traga poslano.... reslo u međuprostoru sna i zbilje... vučeno magnetom tamo ... kud spaja se, san i stvarnost ljubav slomljenim prstima, ticat može... tuga, dušu razbija ...kamenom udara, tupo muklo.....uporno... ideš, umornim korakom vukući kar s konjem, punim vrijeska.... jer didovi su ima maslinu, vinograd, razbijeni gvozdeni toč.... ...ruzinave ruke, didova zidale su kameni san utisnut u kantu luga stavljenu na dnu skala... uvik, znala san, postojiš... ...miljon tužnih godina strpanih u kutiju mašte.... mora si bit
Yiossamin – Mora si bit
Bookmark the permalink.