Ponos
tiho odlazi
a život ka i slika
padne
čak i niže klečećih koljena
i skrši se
tisuće kristalića svijetle
na svakom suza
plavetna
krv iz ruku
srca krvavog i živog
su dotakle
na usnama slatkost je
molitva nijemi
hvala Ti
bila su to vremena
nestvarno čudoredna
a samo naša