Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i pre, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, skrij
Na dno svoje torbe sirotinjske.
U polutami morskog žala
zapleši kao sjena sjajna
u mome srcu zauvijek zapretena
zaplešimo kao sjenke
umilne noći
lepršave od ljubavi
bježeći
od okova dana
ne boj se ljube
znaš
život ima i trnje
i krhke ruže
koje mirisima vala procvjetalu
čednost tvoju
mjesečinom punom kristala
od jantara i žada
meni željnom nose
plešimo mila
ovu snenu noć
kao da je poslijednja
sreća traje
samo dok se budna sanja