Raspinju me a ja moram biti križ i čavli. Varaju me a ja moram biti laž. Pale me a ja moram biti pakao. Moja su hrana sve stvari, Točna težina svemira, poniženje, klicanje. Moram opravdati ono što me ranjava. Nije važna moja sreća ili moja nesreća. Ja sam pjesnik.
Meni su dobre muze milije od svega: opčaran ljubavlju velikom, ja posvuda nosim njihove svete znakove i one će me povesti da mi pokažu zviježđa i staze nebeske, da mi otkriju tajnu pomrčina sunca i mijena mjesečevih; da mi kažu odakle potresi zemlje i kakva to sila nadima duboka mora, koja razaraju brane i onda se vraćaju u se i smiruju; zašto zimska sunca toliko žure da se u Ocean bace i kakve zapreke sporim noćima na njihovu putu stoje? No ako je u mojim žilama hladna krv te zbog tog ne budem mogao dokučit ova područja prirode, onda ću biti sretan da mi se sviđaju polja i vode što u doline teku, da bez ikakve slave volim šume i rijeke. O, gdje je ravan kroz koju teče Sperhej i obronci Tajgeta gdje spartanske djevojke obijesno plešu u slavu Baka? O, ima li koga, da me prebaci u hladne balkanske doline i da me zakloni sjenama gustih grana!
O Leukonojo, nemoj da ispituješ kakav su kraj meni, a kakav tebi odredili bozi. Nikad ne tragaj za tajnim značenjem babilonskih brojki. Grijeh je to velik. Mnogo je bolje predati se sudbi, bilo da nam Jupiter dade još mnoge zime da živimo, bilo da nam ova, koja valja more i valove razbija o tvrde grebene, posljednja bude. Pamet u glavu, toči svoja vina i nemoj da sanjaš odveć duge nade u kratkom životu. Dok mi zborimo, zavidno vrijeme bježi. Zato uživaj danas, u sutrašnji dan nikad ne vjeruj mnogo.
Danas je Četvrtak 17. Avgust / Kolovoz, 2021. ljeta “nove” ere .
228 dana je reklo doviđenje. Dobro je , moglo je biti i Adio. Tada nam se ne bi dobro pisalo. Ne bi se vrnuli . Šta bi mi bez njih? A ingnorišemo ih. Mnogi to zaplate.
I ovaj današnji je prelijep kao i svij drugi dani. I danas će se neko zaljubiti, rođendan slaviti,
Mirisni cvijet poklanjati i obljubljibvati. .
Sjećate se Prevera,
ili je to bio Bleki,
tko da zna
Poklanjam ti ružu za jedan dan
Ljubav za uvijek.
Danas je poklonjenih ruža sve manje. One ljepše i mirisnije polako venu ,
iako su prekrasne u svome cvatu. Nema ko da ih zalijeva i mazi.
Blentovije zauzeti prepisivanjem i šupljim reisima i arapskim hanefijama , papama i arhiepiskopima , papskim nincijatima , šupljim „pjesnicima „ prepisivačima… savjete još šupje nam dijele. (Ova rečenica nam se ušunjala radi dnevnice.)
Svakog jutra procvjeta milioni milosnih ruža.
Savaki dan jednao dijete plače jer nema kome da je pokloni.
Noći i noći su prtobdjevene.
U očekivanju da dan zamiriše cvatom , uvijek se djeva pita:
-Zašto ne učiniš … da se tvoji snovi poput svile ubiju oko moje duše…. Učini to, molim te!
Vapaj , krik , jecaj milosti niko da čuje.
Ne razumijemo . Gdje su ruke milosne? Gdje su sanjari kreposni?
Gdje je taj neki od muškaraca , kukavica biti?
Ljubav je bit i Milost svega.
Gospod Jedini ,
nam reče.
Ljubav i milost je sve.
I praštanje.
U čekanju prolaze ti dani.
Jedan za drugim , prelijepi i puni nade.
Naš kalendar i čast mole oprost.
****
Do kraja godine je ostalo 137 dana.
Dan za danom ruža procveta i uvene.
Kroz okrvavljene usne klizne neubrana,
u noći besanice i more.
Svijet je okrutan.
Neprekinuti niz mora.
Bića se bude ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo..