Autor
Hajro Šabanadžović
Iz opusa Jesen
Jesen
Jesenji odraz u Modroj rijeci
Jesenja idila
Jesenja rapsodija
Boje jesni
Jesenji plam
Jesen Bosne zemlje Božije milosti
Jesenji potpuri
Jesenja ljubav
Jesen to je Žena
Kradem te iz sjećanja
blistavu
polažem te uz rijeku
kristalnu
Berem ti pupoljke
mirisne
iz vrta tvoga
procvjetalog
Rosu tvoga tuhela pijem
medovnu
ljubavlju te cjelivam
zauvijek
Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se otvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvoga srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samotnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi svoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
U srcu, ko u ogledalu, senka,
Teško mi samoj – i s ljudima…
Lagano mi tone dan u san
od četiri – do sedam.
Ljudima da idem, ne vredi– varaju.
U sumrak svi su okrutni.
Suze se same slivaju.
Prsti stežu šalčić zgužvani.
Uvredi me – praštam,
al da me stišaš ne dam!-
Beskrajno se u tugu potapam
od četiri – do sedam.
Ordinary Love
The sea wants to kiss the golden shore,
the sunlight warms your skin,
all the beauty that's been lost before
wants to find us again
I can't fight you any more,
it's you I'm fighting for;
the sea throws rocks together
but time, leaves us polished stones
[Chorus:]
We can't fall any further
if we can't feel ordinary love,
and we cannot reach any higher
if we can't deal with ordinary love
Birds fly high in the summer sky
and rest on the breeze;
the same wind will take care of you and I,
we'll build our house in the trees
Your heart is on my sleeve;
did you put it there with a magic marker?
For years I would believe
that the world couldn't wash it away
‘Cause (chorus)
Are we tough enough
for ordinary love?
(chorus) X2
Obična ljubav
More želi daljubi zlatnu obalu
Sunce grije tvoju kožu
Sva ljepota koja se nekad zagubila
Želi nas ponovo naći
Ne mnogu se više boriti sa tobom
Ja se za tebe borim
More baca litice zajedno
Ali vrijeme nam ostabvlja glatko kamenje
Ne možemo se slamati dalje
ako ne možemo osjetiti svakidašnju ljubav
Ne možemo doseći ništa visoko
Ako se ne možemo nositi sa svakidašnjom ljubavlju
Ptice lete visoko letnjim nebom
Počivajući uz vjetar
Isti vjetar će se brinuti za tebe i mene
Mi ćemo graditi našu kuću u drveću
Tvoje srce je u mojoj čauri
Da li si ga ostavila tamo sa čarobnim obilježjem
Godinama ću vjerovati
Da to svijet ne može izvrisati
Jer ( Ref.)
Da li smo dovolno jaki
Za normalnu ljubav?
Ref. X 2
Već tone sunce, zamire već dan,
Al’ ono drugdje novi život stvara.
O, imat krila – moj je davni san,
O, letjet za ljepotom toga žara!
…
Da, divna sna! Al’ sunce zapada.
Ah, čovjek ima krila duhovna,
Al’ tjelesna mu bozi nisu dali
Kada se bez najave desi smrt
mnoge su tajne zapretene
mnoge su misli nedorečene
velika htjenja izgubljena
bar u jednom srcu vlada muk
oči obnevide od suza
ruke ostaju usamljena
grudi nerošene
usne nevlažene
skuti zamrznuti
a opet
molitva nije huda
Hvala zti Gospode milostivi
život je prelijep