U pomen Miloradu Dodiku razrookoj pijačarskoj fukari , odnosno mi mu parastos*iramo .
Zaslužio je . Što jes’ , onda jes’ !
Dan za danom – Serijal naših zapisa iskantanih tokom godina.
Uvijek aktuelno
Iz Arhiva
BY ADMIN ONI NAMA, MI NJIMA
Čitajte i pamtite!
Mi nemamo ništa protiv Milorada Dodika, kao niti protiv bilo koje bagre i fukare.
On(i) sebe , svojim primitiviznom , glupošću ,fašisoidnošću i neznanjem uvijek gura (ju) u prvi plan:
Agencije prenose „pamet“ i pobožnost velikosrbina ,pobornika genocida i četništva Milorada Dodika , ( 22.02.2018. )
„Mislim da smo ušli u godine završetka ovog svetog mjesta kao izraz želje i težnje srpskog naroda koji nije nikada odustao i naše crkve da baš na ovom mjestu gdje je pogubljen Sveti Sava se izgradi ovako veličanstven hram.“
Nećemo obazirati pažnju na njegovu nepismenost.To je opšte poznata činjenica.
Sa načinom sticanja diplome i nije očekivati drugačije.
Obratimo pažnju na neistinitost ,historijsku neutemeljenost i izrečenu glupost.
Nećemo nepismenu pijačarsku fukaru učiti historiji, ali radi čitalaca ,moramo skrenuti pažnju na osnovne podatke:
-Rastko Njemanjić , se rodio 1174. u mjestu Ras, u blizini današnjeg Novog Pazara, u Raškoj oblasti,
kao najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i njegove supruge kneginje Ane.
Godine 1191. Sa sedamnaest godina, Rastko je otišao na Svetu Goru i zamonašio se naredne godine.
Monaškog imena Sava je postao prvi arheiskop novoproglašene samostalne raške crkve koju je 1219 g.
odvojio pd Ohridske arhiepiskopije .
Umro je u bugarskoj prijestolnici Velikom Trnovu 1236. hodine, od uplae pluća.
Sahranjen je u manastiru Svetih četrdeset mučenika.
Njegov bratić kralj Vladislav je 6. maja 1237. prenio njegove mošti u manastir Mileševa u Srbiji.
Sinan-paša ,svetogrditelj ,je 27. aprila 1594. Mošti odnio na Vračar i spalio ih.
Kasnije, mnogo kasnije Rastko Njemanjić je beatificiran u Svetog Savu.
I sada neuki i plitkoumni Milorad Dodik, smješta , „ubija“ / pogubljuje Svetog Savu , ni krivog ni dužnog na Vračaru 1594. godine.
Aferim . Sada se mošti Svetog čovjeka preokreću u grobu kao ringišpil.
No , šta drugo očekivati od glupavog fašiste , čojeka koji pretenduje da bude vječni satrap “svih srba” sa ove strane Drine.
Poganluk na očigled svijeta !Erdogan u Sarajevu pokazivao 4 prsta, pozdrav terorističkog Muslimanskog bratstva!
Alija Izetbegović je ostavio amanet fašisti Erdoganu ( Čitaj : Po ko zna koji put prodao Bosnu) : “Podijeli Bosnu i napravi fildžan kalifat za moga mulca Bakira.”
Erdogan , kao svaki satrap i pogan muti kako njemu odgovara. Uspostavio je široki front i bliske odnose sa sa ubicama , mrziteljima , zlotvorima i djeliteljima Bosne:
Srbijom , Hrvatskom , pederom i fukarom Vučićem , narkomanom Milanovićem , razrookom fukarom Dodikom, bespolnim robijašem Ćovićem i trezorskom kukavicom i ublehom Bakirom Izetbegovićem.
U široj javnosti ova skupina je nazvana Zločinačka , fašistička antibosanska pederska udruga.
Veze sa Vučićem su najdublje , zbog Vučićevog dubokog grla i Istambulske konvencije o pravima pedera.
I zato nas uopšte ne čudi što je Erdoganova partija , a time i aktuelna vlast odbacila prijedlog zakona o priznavanju genocida u Srebrenici .
Jasno , glasno i zvanično :
-Za Edrogana i njegovu svitu u Srebrenici se nije desio genocid.
Toliko o Erdoganovoj odnosu prema Bosni i njenim stravičnim stradanjima. Bacio se na stranu vinovnika najvećeg genocida poslije II svjetskog rata.
Ako pogledamo historijsko stajalište zvanične Turske ( nasljendice Otomanske imperije ) to je nekako i normalno. Turska je počinila strahoviti genocid na Armencima , prvi u XX stoljeću (1915.-1923.) i vrši permanentni genocid nad Kurdima.
Naravoučenije : Vrana vrani ne kopa oči, odnosno peder pederu štiti cvajtaru.
Danas je Subota 15. Jul / Srpanj 2023. godine računate po jednom časnom drvodelji.
A u stvari , ako ćemo po pravdi i istini , ne zna se koja je godina. Zna se da ih je bilo nemjeriljivo mnogo , ili kako bi u mahali rekli : hejbet.
Ali ljudi nekako izbrojaše je ovo 196 dan tekuće godine, za koju se ne bi znalo koja je po redu , da nije na ljudski način žigosana.
Dobar ovi izraz tekući. Asocira na tekućine. Napriliku panta rei , kad se sipa u neku posudu. Ali problem nam je povezati godinu sa tekućinom, osim u slučaju: plače ko godina. U tom slučaju znamo da je godina nekoga načisto pokupila.
A preostalo je dostatnih 169 dana za usisavanje insana do kraja godine.
A opet baš su Dani tihi i nenametljivi. Mehki ko pamuk il’ svila. Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima je tako. Ne mre ih se čovjek ni čestito dodirnuti.
Samo skliznu , ko svilena haljina sa ženskog tijela i nikom ništa. Ono kad bi se zezali.Sa nagim ženskim tijelom neki bi znali simfoniju oadsvirati. a neki ne bi znali ni beknut.
A dane je teško svući ili bilo šta zapoćet. Dotakneđ ih , a ono obajedne ih nejma .
Što bi poete rekle:
Dirali ih ili ne dirali isto vam se piše. Jednom ćete ih dodirnuti a nećete ni čuti ni osjetiti da vas sa sobom vode.
Nekome će tada biti lakoća i iskupljenje , a nekome tegoba i žalost do neba ..
U pevodu:
-Bilo bi dobro ne misliti o tom vaktu, usporiti i cijeniti život i svaki poklonjeni dan.
Tili ste drugog od prvog trena Čestitog momka iz najboje kuće Niste joj dali da postane žena Niste joj dali da je srce vuče.
Tili ste drugog, to ste joj rekli I to da šoldi ne rastu na grani Nego nek čuva sve ča ste stekli I ča ste za nju čuvali na strani.
Jubi sam, jubi vašu ‘ćer Ma niste tili marinera Tili ste momka na svom mistu Tili ste zeta inžinjera. Jubi sam, jubi vašu ‘ćer Ja koji ne znam di bi sada Sad kad je davno tuđa žena Ča vridi srcu da se nada.
Niste joj dali ni da mi piše Kako se budi kad se svega siti I kako more priča sve tiše I kako često zaladi i liti.
Niste joj dali da sriću krije A niste znali da u mraku plače Za vas sam osta isto ka prije Susidov mali sa četvero braće.
