Autor
Hajro Šabanadžović
Nebeska trpeza Sunčev sjaj
Mjesec sija nad Bosnom zemljom Božije milosti Mjesec obasjava Sarajevo grad čednosti
Svjetla grada čednosti Ljubav i žar
Nježno Nježnije
Okus ženskog tijela Zvizdan
No comments
Monthly Archives: Juli 2023
Jutro sa Blekijem – Joj rahatluka
Davno nekad bijeh mlađan ljiljan bijeli
iznebuha zagrlila me Tišina i sni
dugo sam joj tražih smisao
i nađoh ga Joj rahatluka
nježna crtica o potrazi i susretu sa sobom
me uvela u prelijepa vremena mladosti ,
u kojima je svaki nepatvoreni susret sa sobom,
tek jedno osvješćenje u učvršćivanju neraskidivog prijateljstva
ta susretanja oplemenjena i bez imalo narcisoidnosti,
su svojevrsna čuda koji traju do zadnjeg daha
a kao okosnica prelijepog života nastavljaju se iskonom
Horhe Luis Borhes – Danas
Danas bih mogao…
voljeti te kao jucer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otici daleko…puno dalje
no sto je vrijeme,
puno dalje no sto oci dosezu.
Danas bih mogao
pruziti ruku
niz krizaljku zbunjenog
srca
i dotaci zlatnu ribicu za srecu.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam vec tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski zivot obicnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
sto ga tamo daleko
na tvoje celo
smjesta povjetarac
usuljavsi se izmedj´ zavjesa
nosen mojom zeljom…
i srebrnom trakom mjeseca
Sergej Jesenjin – Nemoj likovati
Nemoj likovati, nemoj da se smiješ,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.
Ta i ti znaš sama, priznaj makar sebi,
niti tebe vidim, niti dođoh k tebi.
Samo prođoh mimo, pa sam usput htio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.
Gete – Moja boginja)
Koju boginju ide
Najviša hvala?
Ni s kim se prepirati neću,
Ali ja je dajem
Vječito pokretnoj,
Svagda novoj,
Čudesnoj kćeri Jupitera,
Čedu mu najmilijem,
Fantaziji.
Jer njoj on dopušta
Sve ćudi,
Što ih inače
Zadržava sam za se,
I uživa u svojoj
Nestašnoj kćeri.
Bleki – Srce i duša moja
Srce i duša moja
ljubavlju okupani
lebde
za tragovima dana
kada sve je bilo san
muzika ljubavi
Grlica let
milina
nestajanje u plaveti
moje pjesme
Bosne zemlje Božije milosti Pred ponoćna Galerija
Autor
Hajro Šabanadžović
Zlo Ponoć
Noćni požar Krvavi velovi
Violetne sjenke Nebeske suze
Modra rijeka i čarolija Svjetlost i ljubav
Ona je plavetni đardin Cvijetni vatromet
Živo življe Umilna noć Grada čednosti
Tatjana Lukić – Nevrijeme
Nejakim rukama mamismo
ptice na tlo
ali otkud danas zaprijetiše
davni grijesi
slutnjom nepogode
zna li grom šta čini
dok korak nam presijeca
i poglčed u nigdinu uprt
siječe plamen mač?
skončati put
nije mudra kazna!
na ovu bezumnost
mašit će se žezla
i zavitlat bijesno
višnji gromovnik:
zloće putem protjerati
na put prisiliti!
liže vatra staze razastrte
nema ptica
nad glavama kruga niotkud
u razrooka sveca na raskršću
prerušen grom
Bleki – Tebi , siromah sam, nemam mnogo dati
tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
koja sav život si moj
kojoj pišem pjesme svaki dan
po jednu sliku ljubavlju snim
srce dajem
a me boli tiha šutnja tvoja
tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
darujem djetinje srce svoje
tebi
kojoj raduje se život moj
siromah sam
nemam mnogo dati
tebi
čija sjena i dobrota
ne pušta me mirom
da sanjem neke bolne dane
siromah sam
nemam mnogo dati
tebi
koja radošću svojom me boliš
siromah sam
nemam ništa dati
osim duše čedne svoje
Bol
Bol.
Da , ima jedno osjećanje pod tim imenom.
Neuki ga krste raznim imenima.
Te ova bol, te ona, pa takva i onakva …
Bol.
Njena , njegova , naša naša, vaša, naši vaše nadigraše…
Ne bi trebalo tako biti.
A mere.
Ponekad mora.
Insani su poput egzotičnih hajvana i biljki.
Hoćemo mi jabuku jesti.
I kad se pomene bol, prvo na ljubav pomisliti.
Bol.
Srećom , mi nemamo boli.
Umjesto slijepog crijeva operisali nam bol.
I sada nas ponekad samo slijepo crijevo boli.
Znate ono, kad mala djeca stave ruke na oči i kažu gdje sam.
Tako i mi.
Mi znamo gdje smo, ali ne znamo gdje se dala Ona.
Bol.
Sram nas ne pisati o našoj boli, a ne možemo, jer bi prvo hećima morali tužiti.
Nije nam priopćio da li se radi o kongenitalnoj analgeziji ili greška pri operaciji.
Kako nismo tužibabe , moramo osjećati tuđu bol.
Nije da moramo. Ona nas , kao operisana praznina boli.
Zato ćemo vam pričati o bolu nama bliskih osoba.
Možda neko i sazna šta je to bol.
Možda se , nekom , romantičarska bajka o ushitu i trpljenju učini patetičnom.
A nekom bude lakše, jer ponekad naša bol i nije…
Bol.
Ah,Da.
Ona zaista postoji.
Da.
Uz bol ponekad dođe i ona druga jadnica.
Tuga .
Kad se misica i prva pratilja srca nađu zajedno,
mora se neizostavno pojaviti i druga pratilja.
Suze.
A čini nam se da suze uvijek krenu prije , boli i tuge.
Nisu baš vaspitane te suze.
One nikoga, niti mole, niti pitaju.
Samo grunuu. Tek tako. Nenajavljene.
Kao što će večeras tvoje Dijete moje.
Zaboljeti ili banuti?
Tko da zna?
Krhke ruže su vam takve.
Mirisne i neprevidljive.
Bol.
Kao kapi rose.
Bole.
Ocean.
Kao Tišina i sni.