Nemoj mi spiti
u srcu
ledenih brodova
nemoj se buditi
u duši
ledenih bregova
ne boj se ljubljena
štitim te
ledenih okova
samo sanjaj
dijete si
željno ljubavi
Nemoj mi spiti
u srcu
ledenih brodova
nemoj se buditi
u duši
ledenih bregova
ne boj se ljubljena
štitim te
ledenih okova
samo sanjaj
dijete si
željno ljubavi
U ovoj tami
opija svjetlost tvoja
a ne znam
gdje se gubiš
Tražim tragove tvoje
u maglicama
nađoh te u maglici Mossier
kako tamu drugih svjetliš
Hej
nije ti tamo mjesto
vrni se domu svom
krvavom srcu mom
očaran tobom
počinjem staru igru
Staklenih perli
strpljivo
jednu po jednu nižem
ali ne stakla
većme biserja
samo takvu ogrlice zaslužuješ
ne znam
ti koja si
duboka ko planinsko jezero
u vrhovima Adna
čista kao njegova voda
kako ću izdržati
a uronim u njegove blagodeti
sa ovim ljubavlju orošenim srcem
Večernji sati nad stolom minu
Neopozivo – bijela stranica
Mimoza miriše na Nicu i na vrućinu
Kroz mjesečinu leti ogromna ptica
Čvrsto sam kosu noćas splela
Kao da će mi trebati kosa
Kroz prozor, bez tuge, dugo gledam
Na more puno talasa ko otkosa
Koliko snage imaju oni
Što čak ni književnost ne mole!
Ne podižu se kapci umorni
Čak ni kad čujem da me zove.
Imaš biser, dijamante
I sve za čim svet uzdiše;
Ti najlepše oči imaš –
Mila moja, šta bi htela više?
Tvoje mile, divne oči
Iz srca mi izmamiše
Bezbrojne mi večne pesme –
Mila moja, šta bi htela više?
Tvoje mile, divne oči
Mnogim bolom mene biše;
Ti me njima upropasti –
Mila moja, šta bi htela više?