Autor
Hajro Šabanadžović
Zvijezdice u violetnom beskraju
Nježnost lebdi
Obzorje budućnosti
Idilična oaza
Jesenji nestašluci
Mjesečevi velovi
Danas je 5.Februar / Veljača 2020. godine.
Nedelja je. Jalijaši bi rekli zrno , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane.I zrna i tanadi su imali hejbet. februarska nedelja se rimuje sa velja . Znači : danas je nedelja nek se svako velja .
Mi krenusmo u basne, a na redu je vremeplov koji se dešavao u danima kao što je ovaj 5.januar 2023.
Ali zapesmo na prvom napisu.
Na današnji dan 1578.- Umro je Giambattista Moroni, italijanski slikar.
Portrete žena je radio samo u grimiznim bojama i odjeći.Primjetili smo da je ta odlika krasila mnoge slikare renesanse, malo manje baroka.
Sasvim je izvjesno da po Đambatisti mnogi ljudi nisu sigurno nazvani moroni.
Moroni nikad nisu slikari , osim kada umisle da su slikari.
Čovjek koji portrete muškaraca slika crnim i tamnim tonovima nikako ne može biti totalni moron.
Možda malo,jer su nosevi njegovih portreta vrlo slični. Ženski,dječiji ili muškarački nos,skoro da su uniformisani. A da je slikao i pačje noseve ne bi bilo razlike, garant.
Moroni koje je slikao se mu debelo plaćali svoje portrete.
Ali istovjetnost noseva morona je poslovična.
Pogledajte bilo kojeg morona , vidite da je obavezno član tronacionlističke bagre i fukare , da su i nosevi kao u Pinokija.
Puno lažu, pljačkaju, zavađaju narod i prizivaju nove ratove.
Nismo zloguki proroci, ali vratiće im se kada im najmilije bude. Potomstvo nećemo petljat u ovo. Nije krivo što su im roditelji članovi organizovanih kriminalnih bandi.
Što bi poete rekle:
Jednom bagra i kriminalac,uvijek potencijalni robijaš.
U prevodu:
Daleko nam kuća od smradova.
Naš život je neprekidno putovanje,
od rođenja do smrti.
Okoliš se mjenja,
ljudi se mjenjaju,
potrebe se mjenjaju,
ali voz i dalje odi.
Život to je voz,
a ne prolazna željeznička stanica.
pB
Zvuk nijemi se prolio
neko mislima vrisnu
plavi cvijet sam volio
ubiše moju jedinu
na ljubicama mila glava
kosu suze svjetlosti rose
na odru sada ono spava
sa sobom moju dušu nose
čime tugovati
ljubav se snila
kome bolovati
ljubav je bila
ne vrijedi kleti sada
ljepote moje nježne nema
nebu je otišla moja nada
srce je moje slika njena
Danas je 5.Februar / Veljača 2020. godine.
Nedelja je. Jalijaši bi rekli zrno , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane.I zrna i tanadi su imali hejbet. februarska nedelja se rimuje sa velja . Znači : danas je nedelja nek se svako velja .
Mi krenusmo u basne, a na redu je vremeplov koji se dešavao u danima kao što je ovaj 5.januar 2023.
Ali zapesmo na prvom napisu.
Na današnji dan 1578.- Umro je Giambattista Moroni, italijanski slikar.
Portrete žena je radio samo u grimiznim bojama i odjeći.Primjetili smo da je ta odlika krasila mnoge slikare renesanse, malo manje baroka.
Sasvim je izvjesno da po Đambatisti mnogi ljudi nisu sigurno nazvani moroni.
Moroni nikad nisu slikari , osim kada umisle da su slikari.
Čovjek koji portrete muškaraca slika crnim i tamnim tonovima nikako ne može biti totalni moron.
Možda malo,jer su nosevi njegovih portreta vrlo slični. Ženski,dječiji ili muškarački nos,skoro da su uniformisani. A da je slikao i pačje noseve ne bi bilo razlike, garant.
Moroni koje je slikao se mu debelo plaćali svoje portrete.
Ali istovjetnost noseva morona je poslovična.
Pogledajte bilo kojeg morona , vidite da je obavezno član tronacionlističke bagre i fukare , da su i nosevi kao u Pinokija.
Puno lažu, pljačkaju, zavađaju narod i prizivaju nove ratove.
Nismo zloguki proroci, ali vratiće im se kada im najmilije bude. Potomstvo nećemo petljat u ovo. Nije krivo što su im roditelji članovi organizovanih kriminalnih bandi.
Što bi poete rekle:
Jednom bagra i kriminalac,uvijek potencijalni robijaš.
U prevodu:
Daleko nam kuća od smradova.
1578.- Umro je Giambattista Moroni, italijanski slikar.
Portrete žena je radio samo u grimiznim bojama i odjeći.Primjetili smo da je ta odlika krasila mnoge slikare renesanse,malo manje baroka.
Po Đambatisti neki ljudi nisu sigurno nazvani moroni.Moroni nikad nisu slikari, osim kada umisle da su slikari. Čovjek koji portrete muškaraca slika crnim i tamnim tonovima nikako ne može biti totalni moron.Možda malo,jer su nosevi njegovih portreta vrlo slični.Ženski,dječiji ili muškarački nos,skoro da su uniformisani.Moroni koje je slikao se mu debelo plaćali svoje portrete.
1596.- Japanski šogun Hidejoši zabranio hrišćanstvo u Japanu i naredio pogubljenje 26 osoba koje su prešle u katoličku veru. To su bili prvi katolički “mučenici” Japanci.
1679.- Umro je holandski pisac Joost van den Vondel, najplodniji i najznačajniji književnik holandskog baroka. Njegova djela “Noah”, “Lucifer” i “Adam u izgnanstvu” ubrajaju se među najveća ostvarenja holandske literature.
Teme su biblijske i provokativne,nažalost neiventivne ,jer nije uspio likove odvojiti od starozavjetnih prikazanja.
1792.- Britanci zauzeli pola teritorije indijske države Majsor pošto su porazili vojsku sultana Tipu Sahiba.
1814.- U Beču objavljena “Mala prostonarodna slavenoserbska pesmarica” Vuka Karadžića, što je označilo početak upoznavanja Evrope sa srpskom narodnom poezijom.
Šta ima veze što je najveći broj narodnih umotvorina bio iz Bosne,što je i sam Vuk govorio.
1840.- Rođen je škotski pronalazač John Boyd Dunlop, koji je 1887. izumio pneumatsku gumu. Izum je komercijalizovao 1890. u prvo vrijeme proizvodeći gume za bicikle, kasnije za automobile, što je bio jedan od najvažnijih uslova za ubrzan razvoj automobilske industrije.
Da li je imao veze sa Dunlop cigaretama nismo uspjeli dokučiti,ali je pušio ko Turčin.Znamo da se na njegovom imenu, polovinom XX vijeka, zasnovala najpoznatija fabrika za prizvidnju tenisnkih loptica.Jes da je imao bradurinu kao Čarl Dartvin i ostali neandertalci,ali ga nikako,kao njih, nismo mogli dovesti u vezu sa majmunima.
1881.- Umro škotski istoričar i filozof Tomas Karlajl, čija se djela, uz bogatstvo činjeničnog materijala, odlikuju živošću mašte i dramatičnošću izlaganja. Djela: “Francuska revolucija”, “O herojima”, “Život Fridriha Velikog”, “Sartor Resartus”, “Čartizam”, “Prošlost i sadašnjost”, “Pisma i govori Olivera Kromvela”, “Kritički eseji” (sedam knjiga).
Šupljikaviji od travničkog sira i zvuka gajdi istovremeno.
1885.- Belgijski kralj Leopold II proglasio afrički Kongo za ličan posed pod nazivom Nezavisna država Kongo.
Po vikipediji 10 miliona Kongoanaca umrlo na prisilnom radu na poljima kaučukovaca. Po nama 25 miliona je prava cifra ,plus 1o -15 milion odsječenih i mahom mumicifiranih šaka. Moda bila imati ljudske šake ili kožu ubijenih „urođenika“.Leopold je bio pobratim Čarlasa Darvima i blizak rođak britanske kraljice Viktorije koja se takarila sa konjušarem Braunom. Politika britabske krune i svih vlada prema Aboriđanima i ostalim „ urođenicima“ je bila istovjetna.
1887.- U milanskoj Skali prvi put je izvedena Verdijeva opera “Otelo”.
Jedno od najbljeđih djela Duzepa Verdija.Ne može se opera graditi na tankom libretu i likom koji u Evropi nikad ne bi mogao opstrati,kao što i nije.Vi će te nas pitati da li to ima veze sa Mediteranom i preplanulošću.A mi ko maloumni treba da vam odgovorimo.Naći ćemo se na pola pura.Vi nemojte ništa pitati,mi vam nećemo ništa odgovoriti.Šekspirov Otelo je bio jakopreplanuo ,kao da je milenije proveo na tlu afričkog kontinenta.
Inače verdi nije znao vezati ni šal,ni kravatu niti bilo kakvu mahramu.
1917.- Usvajanjem novog ustava, Meksiko je postao federativna republika od 28 saveznih država. Proklamovana je agrarna reforma, crkva je odvojena od države, priznato je pravo radnika da se organizuju u sindikate, štrajkuju i učestvuju u podjeli profita, uvedeno je osmočasovno radno vrijeme.
1919.-Rođen grčki državnik i ekonomista Andreas Papandreu, osnivač Svegrčkog socijalističkog pokreta 1974. i prvi socijalistički premijer Grčke od 1981. do 1989. i od 1993. do januara 1996, kad se povukao zbog bolesti.
1936.- Premijerno je prikazan Chaplinov film Moderna vremena.
Vrlo upečatljiv i angažiran film sa srećnim završetkom?
U filmu ima hejbet obrata dobro – loše i na kraju gledalac vidi Čaplin i Godarova (Poleta Godar) kako puni nade idu cestom u zoru, prema nesigurnoj budućnosti.
Scenarij:Čapli
Muzika :Čaplin
Produkcija : Čeplin
Režija:Čaplin
Mali od palube: Čaplin.
1941.-Nacistička Njemačka je u Berlinu, na tajnom sastanku šefa diplomatije Joakima fon Ribentropa sa specijalnim izaslanikom jugoslovenske vlade Danilom Gregorićem, izvršila jak pritisak na vladu Kraljevine Jugoslavije da pristupi Trojnom paktu, što je ona i učinila 25. marta 1941. u nadi da će izbjeći rat.
1941.- Umro je australijski pisac Endrju Barton – Banjo Peterson, autor izvrsnih balada kao što je “Čovjek sa snježne rijeke”. U romanu “Brak” na slikovit način opisao je život na ovčarskim farmama Australije.
1958.- Gamal Abdel Nasser izabran je za prvog predsjednika Ujedinjene arapske republike.
1971.- Apollo 14 sletio na Mjesec.
Teoretičarima zavjere sumnjivo njihanje američke zastave.Pitaju se odakle lahorac na Mjesecu.Mi se pitamo odakle tragovi bosih nogu na mjesecu.Čiča Tomine sigurno nisu.Ne bi taj napustio svoju kolibu ni za živu glavu.Jedino kad bi morao i ako ga prodaju u roblje.
1971.-U Belfastu tokom nemira ubijen britanski vojnik, prvi od dolaska britanskih trupa u Severnu Irsku 1969.
1983.- U Lionu je poslije izručenja iz Bolivije uhapšen ratni zločinac Klaus Barbi, jedan od šefova Gestapoa u okupiranoj Francuskoj u Drugom svjetskom ratu. Barbi, nazvan “dželatom iz Liona”, skrivao se u Boliviji 32 godine.
Mi ćemo dodati još par riječi iz vikipedije,možda vas zainteresuju:
Primjećuju
Klaus Barbie (Bad Godesberg (današnji Bonn), 25. listopada 1913. – 25. rujna 1991.), časnik SS-a i Gestapa.Od 1945.-1955. radio je za britanske i američke obavještajne službe. 1955. s obitelji bježi u Boliviju gdje od malog trgovca drogom postaje narkoboss. Sudjelovao je i u bolivijskom udaru.Kao nacist identificiran je 1971., ali je u Lyon poslan tek 1983. godine. 11. svibnja 1987. počelo je suđenje s porotom koje je i snimano. Dana 4. srpnja 1987. lyonski kazneni sud za zločine proglašava ga krivim za zločine protiv čovječnosti, posebice za deportaciju u logore smrti više stotina francuskih židova (među kojima i 44 djece koja su uhvaćena u kući u francuskom mjestu Izieu i nakon toga ubijena) i osuđuje ga na doživotni zatvor. Umro je u 77. godini, od raka, u lyonskom zatvoru.
1983.-U eksploziji bombe u prostorijama Palestinske oslobodilačke organizacije u Bejrutu poginule 22 osobe.
1988.- Vrhovni sud SSSR je ukinuo presudu kojom su u martu 1938. u vrijeme Staljinovih “čistki” osuđeni i potom ubijeni Nikolaj Buharin, Aleksej Rikov i niz drugih visokih sovjetskih partijskih i državnih rukovodilaca. Oni su potom posmrtno rehabilitovani.
Ne znamo što se sud zamarao pojedinačnim slučajevima.Taj posao nikad ne bi mogli završiti.Trebali su jednom odlukom poništiti sve presude Staljinovih sudova i bili bi precizni 99,9999 % ,odnosno bili bi precizniji od izbornih rezultata svih baba i pčeva nacija,barem za onaj 0,00001%.
1994.-U minobacačkom napadu Vojske Republike Srpske s položaja na Mrkovićima stradalo 68 građana Sarajeva na pijaci Markale. Ranjeno je preko 140 ljudi. Granata od 120 mm pogodila je krov jedne tezge i izazvala masakr. Za ovaj zločin na doživotnu robiju pred Tribunalom u Haagu osuđen je general VRS Stanislav Galić.
Popravljaju se hroničari,to nam se dopada.
1997.-Tri najveće švajcarske banke osnovale su, pod snažnim međunarodnim pritiskom, fond od sto miliona švajcarskih franaka za žrtve holokausta. Pritisak je uslijedio nakon otkrića da su švajcarske banke sarađivale s njemačkim nacistima u Drugom svjetskom ratu u skrivanju novca i dragocijenosti od zatočenih i ubijenih Jevreja.
Svijet to znao još od 1944. Godine i znao je da se radilo o milijardama švajcarskih franaka i da su banke još toliko love smaknuli sa regularnih računa,koje niko nije potraživao poslije rata.nestali su spa – ciklon banjama.
2000.-U 98. godini umro je Claude Autant-Lara, jedan od najistaknutijih i najplodnijih francuskih filmskih reditelja.
Ža mi a ti rečem
sanjao sam
kamo sreće da istina bude
Mila
Primaš u ruke dijeto prlijepo
tebi nalik
Pahuljica krhka
prislanjaš je na grudi
potom obraz uz obraz
jedan nježni ljubavni
drugi dječije paučast
djete niša ne pita
djeca sve znaju
sluti malena bol
privija se uz tebe
niotkud tango naš će krenuti
tada se molim te odmakni od nje
može je tvoja suza opeći
i pleši mila
molim te pleši ljubavi
nek Sunčica u pokretu tvome osjeti
ljubav koju sam ti darivao
i šapni joj
nemoj da glas te izdaje
milo moje dijete
ode oni nerazumnik
ostavi me
kaže moro
umorio se puno je luto
tražio mene
tišina i sni
šta ću ja Mila
kako ću
razmazio me ljubavlju svojom
nikad nisam mogla disati
bez dodira ljubavi njegove
a tek kako smo ljubav vodili
isto kao ovaj tango
kreneš a lebdiš
ruka u ruci lijeva i desna
ruka na ramenu desna i lijeva
tijelo uz tijelo čvrsto priljubljeno
nije to šala mila
to život teče
krv vri
to se ljubav vodi
i okret
on na meni
i okret
ja na njemu
samo jednom pogrešan korak
i ode
ko nevino Maksumče
a kako me volio mila
sve me boljelo
i plakala sam često
bila tako sretna
a dozivala
Joj, mamo mamice.
Sveže slatke vode u bistrome toku,
Gde je udove lepe
Kupala ona što mi se jedina gospom čini
Sećam se toga uz uzdahe slepe
Stub svom lepom boku;
Trave i cveće koje suknjom širokom,
Ljupkom je pokrila,
I nedrom koje andjeoski svetli;
Vazduše vedri i sveti,
Gde Amor mi srce otvori lepim okom:
Svo slušajte, sluhom duše jedne,
Ove moje reči, bolne i poslednje.
Ako takvu sudbu svi za mene ištu,
I ako nebo s tom namerom dela,
Da mi Amor sklopi oči u suzama,
Nekakva milost nek mi ostatke tela
Sahrani medj’ vama,
A duša gola nek ide nebeskom boravištu;
Manje će surova biti smrti tama,
Ako tu nadu puku
Nosim u ovom opasnom koraku;
Jer duh na izmaku
Ne bi nikad mogo u mirniju luku
Niti u grobnicu mirniju
Pobeći od izmučenog tela i kostiju.
Možda će opet vreme da se otka
Kad će na mesta već znana
Vratiti zverka pitoma i krotka;
I tamo, ona gde me je videla
Blagoslovenog dana,
Pogledom punim radosti i želja
Tražeći mene; i, o, neveselja!
Ko zemlju da već me skriva kamen goli
Kad vidi, nek Ljubav nadahne jako,
Da uzdahne, tako
Nezno da milost za mene izmoli
I uzdhom nebo da savlada celo,
Brišući sebi oči lepšim velom.
Sa lepih grana je letela
(Slatka sred uspomena)
Kiša cveća na bedra njena;
A ona je sedela
Skromna u tihoj slavi, tu
Oblakom ljubavi već pokrivena;
Neki cvet joj pado na haljina rub,
Neki na letenice plave što je krase,
Što kao biser i ko zlatna vatra
Behu onog dana kada je posmatrah;
Neki je pado na zemlju, neki u talase,
Neki je nastavljao zrakom da krstari
Kao da kaže: Tu Ljubav gospodari!.
Ko zna po koji put, i tada
Uzviknuh prestravljeno
Ona se u raju rodila, verujem!
Zaboravom tako me ispuni i savlada
Ponašanje božansko njeno
I lice i osmeh i glas koji čujem,
Od stvarnog me sveta
Odvojiše tako
Da rekoh, s uzdahom koji me potresa:
Kada sam ovamo dospeo i kako?
Misleći da sam u nebu, a ne tamo gde jesam.
I tako volim, od onih vremena,
Livadu tu, da drugde mira nemam.
Da imaš pesmo, lepote koliko žudiš
Mogla bi hrabro
Izaći iz šume i živeti izmedju ljudi.