Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Vjetrovi Levanta Rijeka želja Djevojčica sa fransuskom kapom među ružama

Vjetrovi Levanta                                 Rijeka želja                                 Djevojčica sa francuskom kapom

 

Svileno ljeto Rasuto srce Vejte snjegovi

Svileno ljeto                                                  Rasuto srce                                   Vejte snegovi

 

Mladost i krv Sunce tjera mjeseca  Iskre plešu

Mladost i krv                                       Sunce tjera mjeseca                         Iskre plešu

 

Led se topi Cvijetni san Bebica

Led se topi                                Cvijetni đardin                                      Bebica

 

 

Rafael Alberti – Dobri andjeo

Dodje andjeo koga sam volio
i kog sam dozivao.
Ne onaj sto cisti nebesa nezasticena,
zvijezde sjajne bez stanova,
lune bez domovine,
snjegove.
Snjegove te sto padaju iz ruke neke,
imena nekog,
sna,
cela.
Ne onaj sto je za kosu svoju
privezao smrt.
Vec onaj koga sam zelio.
Onaj sto ne razdire zrak,
ne lomi lisce ni pokrece stakla.
Onaj sto je za kosu svoju
privezao spokoj.
Da mi, bez bola,
iskopa obalu slatke svjetlosti u mojim
grudima
i dusu ucini plovnom.

Bleki – Adagio

Adađo

kao stanje uma

kao bljesak duše

kopni

kao sjenka

a gubi sjaj nevinosti

postaje običnost

 

Adađo

kao stanje srca

kao bljesak duše

kopni

kao krhka ruža

a gubi miris čednosti

postaje svakodnevnica

 

Adađo

kao stanje srca

kao stanje duše

Ljubavi , oprosti mi

ja sam samo sanjar

ljubavnik poetske duše

Maksumče bol  u koroti  rosi

opraštati  sa običnošću nije sviko






												

Bleki – Umor dertli kalendara

:

 

 

“…bolan bija. Bolan od kako se rodija. – Toj sam ja!… Pa od t'j bol, jad, – dert li je, prokletija li neka, – eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s'n da me uvati. A s'n me ne vaća. Zemlja me pije… Noć me pije… Mesečina me pije… Ništa mi neje, zdrav sam, a – bolan! Bolan od samoga sebe. Bolan što sam živ. Od kako sam na svet progledaja, od t'g sam još bolan.”

 

 

Umorom  dertli kalendara

kad te tuga svlada

sjećanja se vrnu

bore milosne žaluju

zapretenim bolom

čudesnih dana

prelijepog života

 

da znaeš mori momo ubavo

kolko se mjesečinom jubilo

mnoga mi ljuba

do zore pjevala

mnogo mi anđelče

djetinje srce ukralo

 

da znaeš mori momo ubavo

kad bi umorom svladana noć

zorom rumenom otidla

sneno mome ubavo

na grudi bi me primila

međ skute stisnula

cjelovima suze brisala

na moju sudbu

svijeće radosnice palila






												

Biseri bjelavskih mahala 559* – 564 *

559* Riječi gube smisao kada bježe, oplakujuć sudbinu zapisanu u zvijezdama.

560* Kad ljubav umire, suton miriše konačnim osvitom ,a na Levantui sunce i dalje izlazi.

561* Kad dođe kaharli vakat. nekom milo, nekom stat pa plakat. Tak'i smo mi ljudi. Volimo različitosti.

562* Kad ljubav umire dan plače ko godina , a na nebu zvijezde poglede skrivaju od ljudskog nerazuma.

563* Kad ljubav umire , ptice ne leta , pčele ne zuje , potoci ne žubore , neko je veliki grijeh navukao.

564* Kad ljubav umire , dan se tužan rađa , a na zapadu ,kao i uvijek , mrak i dalje vlada

Zana – Rukuju se rukuju / Lyrics

 

 

Otisli su drugovi

najeli se, napili

casa prepun sto

ne sme znati to

kol'ko smo se voleli

 

Otisli su drugovi

sve sa sobom odneli

casa prepun sto

nije kriv za to

sto smo se mi rastali

 

Ref. 2x

Rukuju se, rukuju

oni koji putuju

kad se dvoje rastaju

oni zorom druguju

 

 


												

Tatjana Lukić – Strah – od ravnice

 

 

II

 

prije nego je glasno izustim

moram razvlačiti s usne na usnu

riječ

 

da joj drhtaj osjetim

korijenje da joj presiječem

nikne li slabašnog jeka

 

da je se same najprije nasitimžkad posluša meži izleže se

jeidno preda mnom pitoma i smjerna

 

da joj usnom blagosiljam znanje

 

prohtjev moj

nad rječju mojom

i šapatom

nikada nije dopuštala ravnica

 

poslije njenih pohoda

duboke brazde-rane

usne su ostale

 

 

neću joj se vratiti ni koraknuti

dok je svu ne prekriju suncokreti

dok se ne bud eu šta imala zalijetati riječ

kad joj volje bude

i jek mi vraćati


												

Morbidni Dragan Čović

Iz Arhiva

BY ADMIN2. NOVEMBRA 2019.ONI NAMA, MI NJIMA

Čović razočaran: “Tražimo partnere za sudjelovanje u vlasti, ali nitko neće s nama.”

Mi se pitamo što ne bude dosljedan i što ne traži izmjenu ustava sa odgovarajućom izmjenom:

Član x.paragraf 1,stav 1.:

“Ukoliko HDZ i Čović nemaju  partnera za sudjelovanje vlasti,

dozvoljava im se samostalno formiranje  vlasti na principima NDH.”

Ne bi to bilo ništa novo. Imaju neospornu podršku oblokane Kolinde Grobar Kitta…

Imamo tu NDH   na djelu u Hrvatskoj i proustaškom  dijelu Bosne.

A i Čovićevo viđenje izbora u kojima bi on ,njegovi haški osuđenici ,

i njihova mafijaška klika imali potpunu kontrolu  nad Hrvatima,

je samo nastavak puta i djelovanja na principima udružene zločinačke organizacije.

I sada se ta kreatura od čojka, upravnik konc logora , tobože čudi što niko neće u  fašističku koaliciju.

Morbidno.

Šta se može?

Žao nam što se niko  nije sjetio da mu pokloni lakovane cipele sa ogledalcem na đonovima.

Moš'te misliti kombinacije :

Džon, đon  i zlo upareni u ogledalu.