Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

snovi-zaljubljenih  crvena-svjetlost

Snovi zaljubljeni                                                                Crvena svjetlost

 

purpurni-oblaci  studija-jesenjih-valera

Purpurni oblaci                                                           Studija jesenjih valera

 

uskomesana-jesenuskomesana-jesen-ii

Uskomešana jesen

 

varljiva-krhkost-zime   zimski-velovi-i

Varljiva krhkost zime                                                             Zimski velovi

 

uvala-zalazeceg-suncauvala-zalazeceg-sunca-ii

Uvala zalazećeg sunca

 

cvijetna-milina   svitanje-nad-visovima

Cvijetna milina                                                                        Svitanje nad visovima

 

djelic-krajolika-otrgnutog-iz-snova    tango-zvani-ceznja

Djelić krajolika otrgnutog iz snova                           Tango zvani čežnja

 

jesenje-cari   tisucu-velova-jedne-zene

Jesenje čari                                                                               Tisuću velova jedne žene

 

 

 

 

Pablo Neruda – Ne zaboravi biti sretan

 

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika
postavljajući vaki dan ista ograničenja.

Onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje obući novu boju,
i ne priča s'onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj u očima
ili naputenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne menja život
kada nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima,
onaj koji neće dozvoliti
ni jednom u svom zivotu
da pobegne od smislenih saveta…

Živi danas, učini danas, reskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!


												

Bleki – O čemu pjevam

 

Lakše se živi mila moja

Kad o ljubavi pjevam

Oči su zeru bistrije

Kad ruže mirišem

 

Nemoj zamjeriti

Malena moja

Ako tugu u  stihu slutiš

Mnogo je bola na dunjaluku ovom

 

Ja sam sam

Bespomoćan do iznemoglosti

Umoran ko stari ofucani ker

Što ga u šintoraj vode

 

Ti ode

Kažeš vakat ti došao

A šta sa mnom

Bolom što pritišće sa svih strana

Svakog časa

A kraja nema

 

Jedini Otac moj mi snagu daje

Da izdržima dane

U kojima se svakog trena

jedna djevojčica siluje

jedno maleno dijete ubija

jedna majka čereči

 

monstrumi i dalje kidišu

da silni su oni

pečat zvijeri imaju

ka pržunu idu.

 

Slaba je to utjeha

Mnogo su djece oni nestali

Mnogo je cvijeće uvenulo

Mnoga rosa je pokidana

Mnogi su sanji nerođeni

 

I zato ne zamjeri mi

Moram ljubavi

O ljubavi o tebi

ružama i djeci pjevati.

.


												

Dirljivo pismo majke : Po posljednji put

 

Majka nježno drži svoju kćerku za ruku dok je vodi u školu.Ponekad je pomiluje po kosi ili samo zastane i jako je stisne , bojeći se da joj ne pobjegne.A onda se srce na tren smiri i ona joj spusti dva poljubca;jedn u kosu drugi u obraz.Suza neisplakana se vrati  i  one ode dalje.

A u majčinoj glavi haos.I radi i domačica je.Mnogo je tu obaveza. I uvijek se boji hože li na vrijeme i na pravi način uraditi onaj glavni  zadatak kojim je nebo obdarilo . Biti dobra majka.

Iako ne želi da joj kćerka brzo odrasta i klizi ka svojim putima, ponekad je toliko umorna , da pomisli kako će joj biti ,alo lakše kada kćerka krene sama oditi u školu.A onda se ugrize za usnu, poljubi kćerku i u mislima prošapće ; oprosti mi mila kćeri, mama malo prolupala od umora.

I sjede i istu veče napisa nešto kao zavjet , kao ispriku, ali veoma istinito bolno pismo:

 

“Po poslednji put

“Od prvog trena kada zagrlite svoju bebu, više nećete biti ista osoba. Možda će vam nedostajati ona osoba od prije. Kada ste imali vremena, slobode. I ništa posebno o čemu biste brinuli.

Upoznaćete umor kao nikada prije. A dani će vam prolaziti kao da su svi isti, prepuni hranjenja i podrigivanja. Mijenjanja pelena i plakanja. Žalbi i argumenata. Drijemanja ili nedostatka drijemanja.

Djelovaće vam kao krug bez kraja. Ali ne zaboravite… Postoji poslednji put za sve.

Doći će dan kada ćete posljednji put nahraniti svoje dijete. Kada će vam zaspati u krilu poslije dugog dana. I biće posljednji put kada ste zagrlili dijete dok spava.

Jednog dana ponijećete ih na kuku i staviti u krevet. I poslije toga nikada ih više nećete podići na isti način. Jedne večeri praćete im kosu u kadi, a već sljedećeg željeće da se kupaju sami.

Držaće vas za ruku kada prelaze ulicu, a onda vas više nikada neće zamoliti za to.

Ušunjaće se u vašu sobu usred noći kako bi se mazili i odjednom to će biti posljednja noć da su vas probudili. Poljubiće vas kad krenu u školu, a sljedećeg dana će vas zamoliti da to više ne radite.

Pročitaćete im posljednju priču pred spavanje i obrisati im musava usta. Trčaće vam u zagrljaj posljednji put.

Činjenica je, da nikada nećete znati kada je taj posljednji put. Dok vrijeme ne prođe. A čak i tada, trebaće vam vremena da to shvatite.

Dakle dok živite sve te momente, zapamtite da postoji samo mali broj njih i kada nestanu, dali biste sve na svijetu da možete da ih vratite.”

Ovo pismo se urezalo u pamćenje, svojim iskrenim i jendostavnim, a tako istinitim riječima.

A jedna druga  nježna i prelijepa kćer,buduća majka savjetuje i pamti:

Pročitajte ovo divno pismo svaki put kada ste umorni ili očajni. Biti majka je težak posao, ali je i jedinstveno iskustvo prepuno momenata koje treba njegovati.

 

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala

bolno svu ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala u dušu

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se prije njih ašikovac

zvaše zvaše zvaše

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela kad je suze sakrivala

vidjela i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila skršena

ona ona ona

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto ali iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala ukrala ukrala

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići iskrasti da on ne osjeti

za njih nade nema

osim snova snova snova

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla pobjegla pobjegla

 

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nije

svu joj dušu bol uzela

gleda drugu pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita

iako zna zna zna

 

Šta sada malena moja

a bol njegova njegova njegova

Kamo bježiš

Kamo kaniš odit

stići stići stići

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

njegovu njegovu njegovu

i moju moju moju moju

Bilo kamo bilo kamo bilo kamo

 

 

 

 

 


												

Vlada FBiH usvojila novi akcioni plan za borbu protiv korupcije

Koje licemjerje ,podlost, osionost ,blamaža ili prodaja bijelih bubrega

Najpodmuklije, najkorumpiranije i najkuiminalnije lutkarsko tijelo u rukama Bakira Izetija Jahićija I njegove nesvršene magistrice “gospođe” Sebije Graađević i Dragana Čovića upravnika konc logora donosi akcioni plan o suzbijanju kroupcije.

Koja maloumnost i narkomanska nadobudnost.

Mi ćemo dati najefikasniji antikorupcioni plan u jednosj rečenici.

Neka se svi nabvedeni povuku sa svojih funkcija i puste da tužilaštvo i sudstvo pokrene istrage porotiv njihovih zakona i “radu” na pljačkaškoj dobrobiti bratstva.

Ako pobrojanim priključimo mafijašku spregu sa pijačarskom fukarom Dodikom i njegovim trabantima na ačelu, Bosna i Hercegovina bi , garantovano za godinu dana bila Švajcarska, i to samo od povrata opljačkanog narodskog blaga.

I "narodi" BiH ne bi ugrožavali jedne druge, ne bim trebao EUFOR, kilava profašistička EU i impotentni , jako dobro ,sa narodne grbače plaćeni Visoki predstavnici, niti  plaćeni  vukovi rata u mirovnoj službi.