Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Nebo

 

Nebeski nosači 

Nebeski nosači                                                          Plemenito nebo modre rijeke

 

 

Svjetlost                                                                           Nebo

Nebeske suze  Svijet maglica

Nebeske suze                                                                Svijet maglica

 

Purpurno nebo  Crvena zviježđa

Purpurno nebo                                                             Crvena zviježđa

 

Anđeo nebeski  Ljetno nebo

Anđeo nebeski                                    Ljetno nebo

 

Nebeska ruža    Nebeski velovi

Nebeska ruža                                                                              Nebeski velovi

 

Nebo  Ovo nebo svjetlosti

Nebo                                                                                               Ovo nebo svjetlosti

 

Ovo nebo nad nama   Purpurno nebo

Ovo nebo nad nama                                                                      Purpurno nebo

 

Nebo i đardin      Nebo, rijeka i terakota

Nebo i đardin                                                                                    Nebo rijeka i terakota

 

Skender Kulenović – Ocvale rimule

 

 

To su tople kcerke vlaznih zavjetrina.

Skrivene i njezne, za suncem se zute.

Bez mirisa, na dnu zutih krvi slute

skora isceznuca s dolaskom vrelina.

 

Kao da su mrtve. Ali one cute

u srcima zutim strast mlakih toplina.

U njedrima vrije sok, sruji svjezina,

al primule meke i titrave sute.

 

U sivoj ekstazi posljednjih bulbula,

u caskama bijelim procvalih ponoci,

zaplakase oci skrivenih primula:

 

u zvanutne svile lat se po lat runi,

one osjetise da ce skoro proci

i da ce ih nekud odvest vreli juni.

 

II

 

Osjetise dragost mekih milovanja,

ali kcerke zute napustene cvatu.

Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja,

strast necijih dlana cutjeci na cvatu.

 

Nalise se oci zutine i sjanja.

Svaka skriva dusu titranjima stkatu

i u zavjetarja zutu ljubav sklanja,

dokle orhideje trepere na vlatu.

 

Neko s brijega slazi. Osoja miruse.

Cekaju ga pune rascvalih ceznuca

s cevrmama tankim prezutoga zlata.

 

To kukurijek cvate, cvat zelena vrata.

I rastkane ceznjom vruceg povinuca

njih opaja miris iz njegove duse.

 

III

 

Mislile su pomrijet kada gizdav stize,

i zasjase caske jagorcika jarih.

On snazno mirise, iskri se i zari

i, niz tkiva noci, sve nize i nize

 

nad njih pada. Klone. Zuti nektar lize

i zitkoga soka sto ga vracar stari

za primule zute u venama svari

svakoj po kap kane i pijan se dize.

 

S vlacu bijelog sunca u dnu zute caske,

ko sutonske zvijezde u srebrne sjene

cekaju ga da se opet mrtav spusti.

 

A on kao vitez zavjetrina gustih

prepun zadnje zore siplje prve praske

na njih sto mu s daha strepe prestravljene.

 

IV

 

O davno si, davno, Dijete puti bijele,

otislo gdje i sad mozda koja cvjeta!

Al primule jare mog su srca svele

sto raskrise caske s prsta ti i peta.

 

I, sad, kada cutim u pozare ljeta

na kapcima scvalim teske dlane vrele,

i kad zitki podnev s kora i drveta

ljuljov miris toci sokovine zrele,

 

na dnu svih sazrenja, niz jecmove plamne

i sad prsti moji davnu mlakost slute

koja ubra srce s prvih tvojih cvanja:

 

niz snijeg sto ne kopni, u gudure tamne

slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja,

kao mlijeko tece u primule zute.

 

V

 

I, sad, davno mrtva, krv u meni spava.

Niz jecmove lutam, scvalih trepavica,

da sagorim ceznjom jedrih zetelica

od sunca i srpa uz duh boliglava.

 

Zita su visoka, plava i preplava.

Niz medje mirisu sunca ivancica.

O ocvale kcerke mojih prvih trava,

u srcu mi zgara sjeme vasih klica.

 

da vas barem ubrah u prvome jaru,

da vas bar poklonih srcu koje duse,

sad bih imo brata da uz mene luta

 

niz sjedrala zita, zuta i prezuta.

I, sad, ne bih gino, pun klonule suse,

znam: vi biste cvale po mome mezaru.

 


												

Nikad ne zaboravljam

 

Nikad ne zaboravljam

neke tragove

što radi drugih

ne smijem ljubiti im stope

 

Nikad ne zaboravljam tišine

kapljice

uronjene u plavet oceana

a se uranjam

 

Nikad ne zaboravljam

Bijelu Damu

sa tisuću velova

a me vije

 

Nikad ne zaboravljam

milinu ljubavi

ples duša naših

bespućem noći dugih

 

Nikad ne zaboraviljam

ljepotu svjetlost

Tišina i sni

savršene dobrote

 

Uvijek zaboravljam

isprazni

svijet u kome nema

onoga što ne zaboravljam










												

Bleki – Praznike snim

 

  

 

 Maksumče

Orhiderja San Bijele dame Muzika od iskona Misao o srcu

 

Snovi u vrtlogu duge Srce od kristala Stepenice do raja Ona Sanja

 

Krhka čarolija  Krhke kapljice  Muzika sa slike   Bijela dama

 

Umorno dijete

milosti puno

umorno leglo

i sada sanja

ljubav i vječnost

 

A ja ?

 

pod njenim prozorom

svako veče

molitvom

njene djetinje sne bdijem

 

daleke su  duboke vode Oceana

koji svaku veče preplivati mora

našem malenom univerzumu

Tišina i sni

se željena  vratiti

 

Eh reče suđaja

nikad se ne zna

zašto je D'bro dobro

a se rukom malenom nježi

 

Neki dan sam slavio praznik Ljubavi i tebe u njemu ljubavi moja. Tvoje usne na mojim usnama, tvoje usne, usne meke, vlažne, vrele, pohotne, pune i blage, usne za ljubljenje što mirišu na sreću i jorgovam bijeli.

Juče sam slavio praznik radosti sa tobom mila moja. Tvoje grudi u mojim rukama, tvoje grudi djevojačke, čvrsta bista ustrptjela, milodarja , radovanja , e mirišu na strast i pupoljak ruže. Grudi milovanja.

Poslije ću slaviti Praznik čežnje .Tvoje tijelo moje tijelo , tvoje tijelo na mom tijelu, tijelo djevojke, mirisno, raskošno, podatno, rosno, miriše na nevinost i ljubičice, tijelo za milovanje.

Ali danas slavim Praznik snova , jer tvoje oči na mom licu , tvoje oči mile, nježne, blage, sjajne, snene, zaljubljene mirišu na mladosti i more. Oči za sanjanje.

Lane moje…

 

 






												

Indexi – Živjela Jugoslavija / Song – Lyrics

 

 

Livade pokraj Modre rijeke  Začarana šuma   Vali sreće

 

Nigdje nema, nigdje nema
takvih polja, takvog mora
nigdje nema takvih gora
slavnih rijeka, plavih zora

Zemljo moja, zemljo moja
svakom ruke svoje pruza
svakom siri svoja vrata
ovdje svako moze naci brata

Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
Zivjela zivjela zivjela neka cvijeta
Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
zivjela zivjela ljubav cijelog svijeta!

Samo dodji, samo dodji
brate crni, brate bijeli
tu u svakom srcu leti
s granom mira golub bijeli

Nek’ se igra, nek’ se pjeva
nek’ nam zito dobro rodi
zemljo moja tebi blaga
sto ja pjevam u slobodi

Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
Zivjela zivjela zivjela neka cvijeta
Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
zivjela zivjela ljubav cijelog svijeta!


												

Testament Lava mudraca poderale kćeri bludnice

 

 

Bio jednom jedan Lav mudrac.Imao je jednu umiljatu lavicu ženu i osam kćeri.

Jurco objesni lav,dosta dugo živio,pa umro.Lavici ženi u amanet ostavio ne daj mi kćeri.

Majka pokunjena bila jer je znala da su tri kćeri njegove krvi bile i četvrta pola,pola.

Četiri druge,ispostaviće se, mu je za kćeri podvalila,a da to ni sama htjela nije.

Od one tri dvije čestite bile.Treća tako i tako; četiri petine krvi čestita ,jedna petina od bludničke krvi.Četvrta miješana pod budnom paskom najveće bludnice.

Ostale četiri one podvaljene, ali i zavedene se družile sa lavljim kujama raznih dunjaluka i sve na kraju postale kurve.

Najveća,šapom sa tri prsta se družila sa onom starom bjelosvjetskom ofucanom prostitukom. Ta krezava sifilistička kreatura, premazanom svima mastima , nosila minjak sa
šestokrakim krstom na zadnjici.Spoj linija se završavao tačno iznad cvajtare.To joj sada glavna zanimacija.

Druženje njihovo,čitavo stoljeće to je samo promet i kupleraj bio; smišljanje podmuklog plana nekog.Imale su one i stalne ljubavnike.Ona u minjaku anglosaksonskog jebača krava i maloumnog konkvistadora, obojica genocidne ubice Indijanaca.

Ona troprsta kćer dvije zvijeri, pijanduru stepsku i rakomornog predsjednika abortusa bartolomejske noći.Njoj za guzom ,njušeći joj smrad i skupljajući kurvinjske mrvice kaskala je treća kćer.Ove dvije lavice kćeri nerazdvojne bile,dva oka u glavi ih prozvaše.Kasnije postaše razrooka ali i dalje u istu zadnjicu pušu.

Ona Mudračeva kćer što liči na podmuklu lobanju slipavog gmizavca razjepljene čeljusti nazvaše šah bludnica.Ona se najviše voljela družiti se najstarijom svjetskom bludnicom što po vlastitom predskazanju življaše ispod sedam brda.

One ne samo što su bludnice bile već proročanstvima sa plafona homoseksualke postale i boleštine fasovale.Religija im udaje i ženidbe branila i HIV darovala.One su od 12o4.godine ratove u ime krsta krasta, pogani svoje, protiv jedne od tri čestite unuke ratove vodile.

Četvrta ona,od tri brda, kćer,lavica kuja se kćeri naci lava priključila.Nije joj u pamet došlo da ta kurva ili svoju djecu guta ili im nevinost plinskim maljem oduzima.Kad joj dosadno bilo ona se sa šah sestrom ili bludnicom sedam brijegova kurvala.

Ona polu čestita,ona,polu bludnica je bila takva jer je morala.Pola krvi u njoj od oca čestito bilo a ona plodna i rodna.Pola krvi sa sestrom tri prsta zajedničko bilo i to pola zvjerski i bludnički bilo.

Četiri i po bludnice bludničile sa ruljom bjelosvjetskih bludnica i zvijeri.Bludnica tri brda se kao prava pravcata hijena ponijela.Izmakla se i u pootaji svoj dio očekivala i najprva ga, još prije kraja, ukrala i opljačkala.

Šah,troprasta i ono drugo oko u glavi bludnica se k'o fol zavadiše i na onu najčestitiju kćer se ko zmije otrovnice baciše. Njena čestitost se nije dala,kurve na pravo mjesto u zvjerinji brlog poslala.

Onoj drugoj čestitoj vremena dala,pa je ova ponajbolje prošla. Koliko dugo ne zna se. Zvijer i dalje rovari.

I ona čestita od petina je dobro prošla.Nekako se četiri petine njene iz zverinjih ralja troprste i jedne petine izvukoše i nogu im dadoše.

Ono čestito pola od one pola pola još uvijek ne zna na koju će stranu.Zasada je troprsta bludnica-zvijer kuja željeznim stiskom drž.

Da skratimo,kćeri bludničke pod mentorstvom ostalih bludnice i zvjeri; majku rođenu bez imalo milosti rastrgaše i ubiše.Ocu se mrtvom na umnost,čast i grob istovariše.

I oboje; otac i majku mrtve na inkvizicijske lomače baciše. Čekale su samo četrdeset sedam godina,u potaji,u zasjedi. Lavice kurve kurvanjski radile i krvoločno ubijale.Taka im zverinja narav.

Mudrac bijaše muž lavice majke; bivše domovina.To je izraz kojom nova zvjerinje bludnica žele da oskvrnu majčino i mudraca truplo. Da ih spale i pepeo njihov raspu po mračnim i krvavim stazama svojim.

Mudraca i njegovu ženu i mrtve hoće i dalje da ubijaju. Oni isti koji su kćer,lavicu njihovu čestitu htjeli da među sobom rastrgnu. Bludnica, zvijer, četnički i ustaški koljači uz malu pomoć trezorskih kahve minderpuza.

Neće moći.Mnoštvo novih lavova i lavića će ih braniti i reći:

“Ne dirajte časnog mudraca dok spava; svoju silovanu i raščerećenu kćer i svoje tri časne unuke ubijane i silovane sanja.Njih ima ko da brani.

To je naša domovina i otac njen.I uvjek će biti. Tako i historija to piše, pamti i broji.”

Novu nam domovinu,onu što od čestite kćeri posta, smo voljeli i prije.Uvijek je bila najčasniji dio je svoje predivne majke .
Smrt je odlazak u drugi svijet u kome je život ljepeši.Jednog dana će se lavu mudracu i kćeri majci tri njene kćeri,na prelijepom uzvišenom mjestu kćer pridružiti i ponovo sretni biti.

Četvoro i po pastorčadi ubica, djece kojih se mudrac za života odrekao, ide u suprotnom paklenom pravcu sa kartom bez povratka. Pitanje je kako će se ona polovina izboriti.Za svoje dobro.

Naravoučenije:

Bludnica jednom, bludnica i zvijer zauvijek i zato ne daj da ti se djeca sa bludnicama druže.Inače krvavo more genocida slijedi.

Jugoslavija , Ljepotica Majka

 

 

Krvavo nebo

 

Jugoslavija Idila  Jugoslavija u velovima Vodopad suza

SHS zvijeri komadaju svoju majku Jugoslaviju  Val smrti Ponekad je sanjamo  Bol u srcima

 

Jugoslavija , Ljepotica majka

 

Jugoslavija je bila pa je više ni

svi su se kleli da su je voljeli

jednom  ćemo ići njenoj  sjeni

dok su joj drugi nestanak željeli

 

Neka proći će i oni i sva djeca njina

svakako će svoje grijehe saznati

neće znati sin za oca ni otac za sina

dana kada odrede se pakleni halvati

 

teško je dići na majku ruku

to nebo ne može podnijeti

oni će okovima kamen da tuku

svako će svoje breme ponijeti

 

es ha es zlotvor se okanio nije

mogli smo živjet sna bajke

zvijer kamom i macolom ubi  je

prokletstvo čeka ubice majke

 

žao nam ljepotice majke mile

poklanjala ljubav kćeri  svakoj

ljepote njene sve jedanke bile

hvala ti Majko snivaj spokoj

 

 


												

Jugoslavija , naša dobra Majka

Danas je komunistički rođendan jedne predivne zemlje koju su ubili SHS fašističke zvijeri. Neka im , mi ćemo im samo saopćiti da se nikad nije po dobrom vratilo onome ko ubije svoju majku.

Jeste , koliko god to neko poricao bila nam je majka. I to dobra majka. Bilo u njenim jedrima i kukolja, koji je ona držala pod kontrolom dak je bio živ njen najveći sin..

Onda se kukolj razmahao i bilo je to što je bilo.

Ubijena je u 46 godini. Vrlo malo je to godina za jednu domovinu. Današnji dan unijeće tugu i sjetu u mnoge domove.

Oni zli,ubice će po običaju likovati.

Svako se nosi sa svojim sjećanjima, radostima, tugom, ljubavima i ljudskošću na svoj način.

Danas ne želimo nikome nametati svoja snoviđenja i sjećanjana Jugoslaviju.Svako će potraži utjehu na svoj način.

Mnogi upotrebljavaju izraz bivša nam domovina. Ne može ona nikad biti bivša, ona može biti samo ubijena ili ako vam je prihvatljivije: zauvijek usnula ljepotica.

Prvu misao koju vežemo za domovinu je ljubav.

Zato danas moramo govoriti o ljubavi.

O njoj ćemo progovoriti na svoj način:slikom, muzikom i ponekim arhaičnim tekstom.

Karolina Gočeva – Koj da mi zapee (Кој да ми запее)/Song -Lyrics-Prevod na Bosanski jezik

 

Koj da mi zapee (Кој да ми запее)

Сѐ јас сум си
сама во сенките густи
Кој сите дни предолги
да ми ги скуси?

Душичке ранета,
кој ли да те прегрне?
Без него сега кој,
кој ли да ти пее,
на белиов свет?

(припев)
Еј, што ми беше
срцето живо
еј, што си имав
со него живот
ах, што се скина,
небото сето,
жедна сум жедна за пој.
Ех, што ми беше времето свето
ко поле со јорговани сето
ах, домот мраз го стори сред лето
жедна сум жедна за пој.
Кој да ми запее, кој?

Душичке ранета,
кој ли да те прегрне?
Без него сега кој,
кој ли да ти пее,
на белиов свет?

(припев)
Еј, што ми беше
срцето живо
еј, што си имав
со него живот
ах, што се скина,
небото сето,
жедна сум жедна за пој.
Ех, што ми беше времето свето
ко поле со јорговани сето
ах, домот мраз го стори сред лето
жедна сум жедна за пој.
Кој да ми запее, кој?

**

Ko da mi zapeva

Posve sama sam
Usamljena u sjenama gustim.
Ko će sve dane preduge
da mi krati?

Dušo ranjena,
Ko će te zagrliti?
Bez ikoga svoga ,
ko li će mi pjevati,
na belom svijetu?

Eh, šta mi bi
srce živo.
Eh, kakav je bio
život taj
Ah, kako se srušilo
svo to nebo,
žedna sam, žedna pjevanja.
Eh, kako je vreme bilo sveto,
kao polje sa svim onim jorgovanima.
Ah, led mi dom pogodi usred leta,
žedna sam, žedna pjevanja.
Ko da mi zapjeva, ko?

Ćutite, misli, ćutite,
utihnite na mojim usnama.
Mira djelić mi dajte,
u oči ove, prznih pogleda.

Dušo ranjena,
Ko će te zagrliti?
Bez ikoga svoga ,
ko li će ti pjevati,
na belom svijetu?

Eh, šta mi bi
srce živo.
Eh, kakav je bio
život taj
Ah, kako se srušilo
svo to nebo,
žedna sam, žedna pjevanja.
Eh, kako je vreme bilo sveto,
kao polje sa svim tim jorgovanima.
Ah, led mi dom pogodi usred leta,
žedna sam, žedna pjevanja.
Ko da mi zapjeva, ko?

 


												

Čujete li glasove

„Čujete li glasove?

Časni sude: čujete li glasove?

Glasove žrtava!

Čujete ih iz Gornjega Vakufa,

Iz Jablanice

 Iz Mostara

Iz Stoca

Sa Heliodroma.

Iz Dretelja

 Iz Gabele

 Iz Ljubuškoga

 A nisu sve to glasovi muslimana

Čuju se i glasovi Hrvata ,  Hrvatskih žrtava.

Čujete li glasove časni suci?

 Čujete li glasove?

Čujete li glasove žrtava?

Oni vape za pravdom! *„

Nažalaost ovo nije pjesnička fikcija, poema ,poema ili  poetska crtica, nekog pjesnika ili  domoljuba.

Ovo je stvarnost, završne riječi u slučaju “Prlić i ostali” kojim je  Amerikanac Kenneth Scott, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), vapio za pravdom pred  Sudskim vijećem ICTY.

Prije tačno četiri godine , 29. novembra 2017.  Žalbeno vijeće Haškog tribunala donio je konačnu presudukojom je osuđen vojni i politički vrh takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.

Presuda Suda u Hagu  o udruženom zločinačkom poduhvatu i međunarodnom oružanom sukobus ciljem odvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine i pripajanje Hrvatskoj, na čijem čelu je  bio Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, je potvrdila da su tokom tokom 1993. i 1994. počinjeni su užasni zločini.

Na osnovu toga SUD je  donio odluku da je bivši predsjednik vlade tzv. Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Vječito oblokanog Bosnofoba Franaju Tuđmana smrt je spriječila da dospije među zločonačke robijaše.

Taj ljudski minorac  bi , zbog ukinuća smrtne kazne , najvjerovatnije dobio doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.

Milanoviću, Čoviću,Plenkoviću i ini sljedbenici zločinca Tuđmana… da li u vama ima ljudskosti da oslušnete glasove onih kojih više  nema, bespomoćnih žrtava koje vape za pravdom,a čijem potomstvu ,   raspoamamljenim drogiranim mozgovima vi nudite novi genocidni sraz, nastavak zločinačkog poduihvata sa elementima genocida?

Neka nam pučanstvo oprosti , pitanje je bilo isključivo retoričko ili u najboljem slučaju licencia poetika, jerne očekujemo ljudskost tamo gdje se zločinaćka , fašistička , ustaška ideologija hvali,ali dužni smo da napomenemo:

Dalje zločinačke prste od Bosne zemlje Božije milosti.

Sjetite se kako završavaju njeni mrzitelji počevši od Tuđmana Sr., Jr. , Praljaka,Bobetka, Bobana,Gotovine…

Svi oni i mrtvi i živi ćuju gčasove.Mnošto glasova i vapaja naprečac uzetih a pred Bogom Milim nevinih duša.