Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Hvala  Ti  Gospode Milostivi

 

 

Majka  Svijet roditeljstva

Majka                                                                                            Svijet roditeljstva

 

Majčina ljubavMajčine suze

Majčina ljubav                                                              Majčine suze

 

Majčina radostMajčina svjetlost

Majčina radosti                                                                  Majčina svjetlost

 

Očev svijet  Majčina tuga

Očev svijet                                                                     Majčina tuga

 

 Očeva suzdržanost   Očeva milost

Očeva suzdržanost                                                                 Očeva milost

 

Očeva ljutnja  Očeva svjetlost

Očeva ljutnja                                                                     Očeva svjetlost

 

Mjačina duša   Ljubav roditelja

Majčina duša                                                              Ljubav roditelja

 

Očeva duša  

Očeva duša                                                                        Čedni djetinji dani

 

  

Djetina duša                                                          Djetinstvo

 

Djetinje radostiRajske dveri

Djetinje radosti                                                                      Rajske dveri

 

Juan Ramón Jiménez – Tuge

 

Siva veza slijepih časova
opkoljava nas i lovi,
kao talasi, kao oblaci,
zlokobni, teški,
kao tuge,
kojom nas darivaju.

Gdje smo?
Šta hoće ove tuge?
Zašto nam se primiču,
i kuda vode…
Uvijek iste,
na isti način.

Nagost im tolika
da to više i nije.
Nenajavljeno i  nenadano
na lice, i na stud,
koji ništa ne nudi,
i ništa ne čeka.

Ne ubijamo ih,
niti nas ubijaju!
Samo rastu, bez stanke,
u ne znano šta,
bez ičeg u šta bi zurile,
i slijepe…


												

Bleki – Žena kao kapljica snova

 

 

Tragajući za  izgubljenim rajem
mnogo putovah đardinima srca
sanjajući Ženu
protjeranog Anđele
u ljepoti njenoj
a zemlju mirisima stere
a nebo milošću sjaji

Zadivljen zastah
sjena zahvalnosti me dotaknu
nada me obuze cijelog
pomirisah krhku ružu
sa hiljadu velova
upih milinu njenu
na latima proljeća davnoga

Dok ležah na samrti
ljeto me zateče nespremnog
u sjeni trešnje
nesretna duša mi se javi
poput sunčice
što ka meni dobrotom iskri
molitvu Nebu podarenu

Jesen me zateče
međ’ raskošnim bojama
tijela  sedefom optočenog
mirisima djevičanskih ljubičica obljubljenog
nemajući znanje
zaljubih se
jer kalendari humor vole

Srebrom se prekri kosa
valjda ih sutra  dotiče njenih
hiljadu pahula bijelih
one zimske večeri
kada mjesec se sakri
da ne čuje bol
Princezo ti meni pripadaš





Neil Young – Heart of Gold / Lyrics – Prevod

 

 

Heart of gold

 

I want to live,

I want to give

I’ve been a miner

for a heart of gold.

It’s these expressions

I never give

That keep me searching

for a heart of gold

And I’m getting old.

Keeps me searching

for a heart of gold

And I’m getting old.

 

I’ve been to Hollywood

I’ve been to Redwood

I crossed the ocean

for a heart of gold

I’ve been in my mind,

it’s such a fine line

That keeps me searching

for a heart of gold

And I’m getting old.

Keeps me searching

for a heart of gold

And I’m getting old.

 

Keep me searching

for a heart of gold

You keep me searching

for a heart of gold

And I’m growing old.

I’ve been a miner

for a heart of gold.

 

Srce od zlata

 

Želim da živim,

Želim da poklanjam

Kao rudar  tražim

srce od zlata.

Osjećanja koja

nikad ne pokazujem

Ono su što me potiče da tražim

srce od zlata.

Dok starim.

Još  i dalje

srce od zlata tražim.

A starim.

 

Bio sam u Holivudu

Bio sam u Redvudu

Preletio okean

tražeći srce od zlata

Bio sam  sa mislima

tako je tanka linija…

Zato i dalje tražim

srce od zlata.

Dok starim.

Još i dalje

srce od zlata tražim.

A starim.

 

Ne prestajem da tražim

srce od zlata

Zbog tebe nastavljam da tražim

srce od zlata

I dok starim.

Kao rudar

srce od zlata tražim.

 

 

 


												

In memoriam – Dubravka Grgić

 

 
 
Iz Arhiva
 

slika

 
 

Rezultat slika za Dubravka Grgić

Rezultat slika za Dubravka Grgić

 

12 studenoga 2015 preminula je Dubravka Grgić

Vijest sasvim izvjesna ,ali neprihvatljiva.

Eh, takva anđeoska bića ne umiru. Samo usniju i presele se tamo gdje su oduvijek pripadala; među anđele.

A mi nismo ni tužni,jer  ona to ne bi voljela.Voljela je život.

Imala je bogat i ispunjen život, ali i mnogo borbe,odricanja i ponekad samoće.

Dubravka Grgić, rođena je u Splitskoj županiji na otoku Braču 1938. godine kao osmo dijete u obitelji Čeprnić.

Bilo je to bremenito djetinjstvo , djevojčice ruste kose. Biti osmo dijete,značilo je biti uskraćena za mnogo toga.Jedna od stvari bile su  nove haljinke , za kojima je najviše čeznula. Ni lutke nije imala.Uzela bi majčinu ruku i ninala je.Ponekad se dobro se jelo,priznavala je.Ribari imaju raznovrstan ulov, koje živinče kod kuće i barem jednu kravu.

Bila je najnadarenija od sve djece.Muška djeca imaju usud – ribarski.Roditelji su pokušali da svaku od tri djevojčice  školuju barem za učiteljice.

Mila nam Dubravka je srećom  došla u Sarajevo davne 1953 godine, da nas raduje i miluje svojom dobrotom i učenošću.

O slikama da ne zborimo.

Bilo je suđeno da se Sarajevo ,Gaga i mi susretnemo i radujemo sreći poznavanja.Grad joj je ušao u srce.

Ona nama u dušu, mislimo da smo i mi   njoj bili veoma dragi.Bio je to krug ljubavi.

U Sarajevu  je završila Školu primjenjenih umjetnosti,zatim Filozofski fakultet smjer psihologija- pedagogija,jer tada nismo ,nažalost imali likovnu akademiju.

Ne znamo šta je više voljela,djecu ili slikarstvo.

Ostavila je duboke tragove i  u djeci i  u slikarstvu.

Mnoga ” njena” djeca su učila od nje likovni odgoj,naučivši sve o dobroti i ljepoti života. I potvrdili njenu izuzetnu  privrženost i uspješnost u radu sa mladima. Njeni učenici su osvajači mnogobrojnih   međunarodna priznanja   na izložbama dječijih radova.

Naš je učila tri godine,davnih šezdesetih godina.

Njena  ljepota , atraktivnost i elegancija su bili koliko legendarni,toliko mistični, da se i danas sa blagošću i  sjetom sjećamo njenog ponosnog lika kako brodi našom mahalom .

Bila je puna tajni, ali i ljubavi, ta prelijepa Bijela dama.

Svi smo bez izuzetka bili zaljubljeni u svoju profesoricu.Vrijedio je  snova , svaki čas proveden sa njom,svaki  potez kistom,svaki njen osmjeh i dodir.

A onda je otišla,bez pozdrava.

Nismo se ljutili. Naša ljubav je bila jača od teških vremena, koja su otjerala mnoge iz našeg Sarajeva Grada čednosti,ali ne iz naših srca.

Gaga je bila jedna od posebnih žena koje žive u djetinjem srcu ,dok to srce ne otkuca poslijednju sliku prelijepe dame, koja je imala svoju, privatnu  statuu, zvanu Afrodita na početku sarajevske  ulice Višnjik.

Slava ti i ogoromno hvala na ljubavi koju si nam poklonila  , ljepoto mila , umjetnice života i

profesorice Dubravka Grgić.

 

												

Indexi – Ana / Lyrics

 

 

Kada bih ponovo mogao poci

Ja bi krenuo u ljeto ruza

Tamo gdje Ana svake noci

Nekom drugom usne pruza

 

Ana je bila i djete i zena

Srce nevjerno o usta od lazi

Ali još mi treba blizina njena

Srce moje još Anu trazi

 

Ana, Ana, Ana, Ana …

 

Sada je jesen i padaju hladne kise

Ljeta sa Anom nema vise

 

Ana, Ana, Ana, Ana …

Reci gdje si sad

Ana, Ana, Ana, Ana …






												

Zagledan

 

 

Zagledan  u rijeku

vidjeh oblake

kojim plovi njena tuga

 

Zagledan u nebo

vidjeh  snove

kojim lebdi njena nada

 

zagrlih je nježno djetinje

kao malu izgubljenu macu

što milost čedno prede

 

zagledah se u njene oči

vidjeh ljubav

kojom obasjava mene


												

Dragan Stojnić ~ Jednom kada prođe sve / Lyrics

 

 

Jednom kada prodje sve,

kad opet dodješ u moj dom…

Može tad biti sve kao pre,

al’ šta ćeš ti u srcu mom?

 

Jer nije srce prosjak star,

da voli te za dinar dva…

Hoće sve, da baš sve, kao pre,

jer šta je ljubav dobro zna…

Da, to baš dobro zna…

 

Pristaneš na muke sve,

jer duša više nema gde…

Svaku reč, ružnu reč, ja već znam,

često usne govore…

 

A ti mirno zaspaćeš,

jer znaš da uvek praštam ja…

Bilo kad, bilo gde, kose te,

pašće mi na jastuke…

Zbog njih sam kupov'o sne…

 

Ma nije srce verdustar

da vrti se za dinar dva…

Pesma ta dobro zna

da za nju to nije dobra muzika…

 

Jednom kada prodje sve,

o njoj ću opet pevat ja…

Neki mol biće lek za moj bol,

neka pesma prokleta,

prokleta i prelepa…

 

Jednom kada prodje sve…

Jednom kada prodje svi…

Jednom kada prodje sve…


												

Mak Dizdar – Dan odmora dan sedmi

 

 

Dan odmora dan sedmi

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta
I bješe tama nad bezdanom
I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost
I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć
I bi veče I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje na njemu
I bi veče I bi jutro Dan drugi

I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more
I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje što ponese sjeme
I drvo poče da rađa plodovima
I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde
Da vidjela bude danju i noću

I bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu

A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne životinje i zvijeri
I ti vidje da je to dobro I reče
Da načinimo čovjeka po obličju svojem kao što smo i mi
Čovjeka koji će biti gospodar od riba morskih od ptica
nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh životinja
što miču se po zemlji

I stvori ti čovjeka po obličju svojem Stvori muško i žensko
Stvori ih i blagoslovi i reče
Rađajte se i množite se
Tada ti pogleda sa svojih visina na ono sve što si stvorio
Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradi
a desnom po trbuhu I reče
Gle
Ovo je dobro veoma
I bi Dan šesti

A ja pogledah okolo po zemlji
I vidjeh gdje voda zemlju proždire
Gdje sunce vodu pije vidjeh
Gdje zemlja vatru bljuje
Vidjeh zvijer na zvijer da ide
I čovjek čovjeku krv da proliva
Ja vidjeh zločin na sve strane
Ja vidjeh zločin koji ti stvori
Jer okusih plod od drveta znanja
Ja vidjeh jer oči mi se otvoriše
Pa zavriskah
Nije to dobro Nije to dobro Nije
Ova tvoja zemlja
Dobra je samo za tvoje kamenje

To bijaše dan sedmi Dan odmora


												

Dodikova veoma ubitačna “kurturološka”izjava :Jeb*ću ti majku, ima da te nema?!

Iz Arhiva

 BY ADMIN12. NOVEMBRA 2021.ONI NAMA, MI NJIMA

Jeb*ću ti majku, ima da te nema?!

Vi mislite da je ova psovka tipični pijačarski žargon .

Potpuno ste u pravu.

Prijentju  je izgovorio Milorad Dodik najčuvenija pijačarska fukara .

U svim državama svijeta osim u Bosni i Hercegovini  iskomplesirani egomanijak bi za ovu izjavu bio sankcionisan, jer direktoru BN TV Vladi Trišiću otvoreno prijeti smrću. Direktor BN TV svojevremeno  je snimio i objavio prijetnje koje mu je u slušalicu izgovorio Dodik.

Ne smijemo zaboraviti nestajanje i ubistvo  Davida Dragičevića koji je otkrio tajne vladajuće mafije.

Ministar Mektić je rekao da  ubistvo  Slaviše Krunića ima potpis vlasti. Banjalučki biznismen koji je poručivao Dodiku:

Ja sam Bosanac i hoću da gradimo državu zajedno.

Krunić je prije nekoliko godina progovorio o pokušajima vlasti u Republici Srpskoj da ga reketare s obzirom na to da iza njega ne stoji nijedna  vladajuća stranka.

“Kao rođeni Banjalučanin postao sam nepodoban, ne zaslužujem da imam tu kompaniju, neko drugi mora biti vlasnik i mora biti pod kontrolom. Bili su pritisci da se kupi kompanija… Bila je odluka da je neću prodati ljudima koji nisu dio priče koja gradi ovu zemlju, koji ne žele dobro našoj djeci za budućnost. A oni su oni koje svakodnevno gledamo na političkoj sceni”, kazao je svojevremeno Krunić gostujući na Face TV.

Nažalost mobiteli ubijenih , Dragičevića i Krunića , dopali su u ruke banjalučke policije ,  koja do sada nije objavila da li je Dodik i njima upućivao prijatnje.

No , nikad se ne zna šta se može  destiti. Poveznice mogu uvijek isplivati.

Naučno je dokazano da se istina ne može sakriti.

Narodna je iuzreka:

Ko laže taj i krade,

ko krade taj i ubija,

ko ubije taj garant ide u zatvor.

Zato uvice okolo arlauču kao preplašene sinje kukavice.