Leonard Cohen – Ja sam tvoj

 

Ako želiš ljubavnika

Bit ću to ako tražiš

Ako ljubiš druge draži

Na  licu mom biće maska

Ako pak za blisku dušu moliš

Rukom me privuci

Ili ako voliš, mahnito istuci.

 

Ovdje sam

Potpuno  tvoj

 

Ako pesnicom treba se potući

I u ring ući

Za doktorom, ako srce zebe,

Pregledat ću brižljivo

Svaki dio tebe

Tvoj ću vozač biti

Samo stupi

Il me smjesti u vozilo svoje

Svejedno je

Ja sam tvoj

 

Da ,mjesec odveć sjaji

Lanac grubo steže,

Pa zla zver ne sni

A ja lutah svugde dokle pamet dopire

Kroz sva obećanja

I znana i neznana

I neodržana

Nikad žena nazad se ne vraća

Pa sve da od boli koljena se tope

Ili da ko stijenje prostrem se pred stope

 

Zavijam usred ljeta

Grebem usred srca

Derem prekrivače

Il’ zavapim jače:”Molim”

Sav u muci toj

Ja sam tvoj.

 

Pa i ako usniš

U trenutku, negdje, nasred ceste,

Upravljač je moj

Ili ako gradom poželiš prošetat

Nestat ja ću s maglom, kradom

Ustrebaš li oca za buduće dete

Samo kaži

Ili tek vodiča po peščanoj plaži

Ja sam tvoj

 

Ako želiš ljubavnika

Bit ću to što tražiš

Ako ljubiš druge draži

Na mom licu bit će maska.

 






												

Palestinski geto ili mit o Izraelskoj državi / Dio Treći – Izrailjci i Filistejci ponovo u konfliktu

Dođosmo do Prvog svjetskog rata i rasturanja Otomanske imperije koja bješe saučesnik vječnih evropskih krivaca Njemačke. Dođosmo do protektorata, kao novi vid porobljavanja Britanske krune nad Pelestinom i Sirijom i arapskim svijetom.

Zapravo to je bila nova , ne baš vješto zakamuflkirana ujudurma Vatikana, hrišćanskog Zapada protiv vrlo respektabilne i “opasne” religije Islama.

Historija est magistra vita tupe nam Latini. Aha , kako da ne? Pokazaće nam odnos Zapada i Istoka, Izrailjaca i Filistinca. Hrišćanstva i drugih nehrišćanskih vjeronazora.

No ovo je studija o Izraelu i Palestini. Biblijskom nikad okončanom sukobu Davida i Golijata. Filistinaca i Izrailjaca.

A šta smo mi mogli naučiti o Jevrejioma i Filistincima?

Obzirom na pragmatizam , diskurs i serioznost studije i našioh nastojanja da ona bude što obuhvatnija , opšte poznate činjenice predstavljamo u najkraćim najkraćim crtama.

Ono što Biblija i arhelologija svjedoče je dosta maglovito i sklono nagađanju i subjektivnim procjenama i implikacijama.A vrlo često zavisi od političkih , vjerskih i moralnih karakteristika ličnosti koje se bave datim temama.

Sve ukazuje da su se dodiri Židova i Filistinaca uglavnom završavali vrlo tragično i krvavo. Međusobno rivalstvo i animozitet bi se ponekad primirile , ali su su se usjekle duboko u psihu i bit dva naroda.

Biblija je ,(kažu )pisana sedam osam vijekova prije pojave Krista, a milenijumima poslije navodnih dešavanja.Arheologija počinje da otkriva te tajne unazad dva tri vijeka.

Tek od poslijendjih ( u studiji pomenutih ) Biblijskih proroka i Rimljana postoji pisana riječ o dešavanjima na ovim područjima. No, koliko je u snsoviđenjima proroka i objektiviteta u osvajaču koji porobljene smatra nižim bićima teško je jasno definisati.

Po Bibliji svi su ljudi nastali od jednog para, Adama i Eve. Znači , u osnovi svi su ljudi braća u onom iskonskom , biblijskom smislu. A ljudi , braća ne bi trebali jedni drugima činiti zlo.

Ali tu stoji jedna proročka anatema.

Eva poturila Adamu zabranjenu voćku na uvid, a on ko najveći blećaki uspaljenik zaboravljajući na datost. naletio na minu i “ubro” je . Time prekršio prvi rajski paragraf:

1.Ni slučajno ne prilaziti zabranjenoj voćki.

Činom branja zabranjene voćke su se ostvorile pretpostavke za primjenu prvog penalnog paragrafa:

1.Izgon iz raja.

Iz prvog penalnog paragrafa su kauzalno stvoreni uslovi za neuvjetni drugi i uslovljeni treći penalni paragraf :

2.Ljudi će biti neprijatelji i praviti smutnje jedni drugima dok se ne steknu uslovi za povratak dome svome.

3. Povratak domu svome ,Jal u raj , jal u ne raj , oliti pakao je stvar ličnog i kolektivnog izbora i činjenja , odnosno nečinjenja.

Vrlo jasno i jednostavno.

I da se vidi da paragrafi nisu mrtvo slovo na papiru , prvo su se desili sukobi Kain/Kabili i Abel/Habil kao jedinke , a onda Izrailjci i Filistejci kao narodi. A onda širenjem populacije i granica poznatog svijeta biblijska stvarnost se prelama kroz sva vremena.

Brat na brata. Narod na narod.

U svim biblijskim zakonima i prorokovanjima itekako ima povezanosti logike i upliva na svaku datost.

Od Abela i Kaina , i od Izrailjaca i Filkistejaca nikad nije bilo mira na zemlji. Brat na brata , narod na narod.

Propovjednik / Solomon je figurativno bio u pravu kada je rekao:

-Sve je igra i zabava . I sve je taština i samo taština.

Igra i zabava traje dok ne proradi taština. Tada nastaje nered na zemlji, bezbožništvo , zla krv pustošenja i ubijanja .Kažemo dođosmo do prvog svjetskog rata i ujudurme genocidne britanske krune.

Ne nismo mi zaboravili krstaške ratove , Vatikan – bludnicu sa sedam bregova, pohotne ,bespolne i pogrešno polne pape , inkviziciju i nikad prekinute krstaške ratove hrišćana protiv svega što nije hrišćansko i genocidna istrebljenja “urođenika” širom svijeta .

Ali tema studije je uska , ograničila nas na progone , stradanja i patnje Izrailjaca i Filisitnaca , židova , pagana i mislimana sa teritorija svete zemlje Palestine.

Zna se kako su završavali židovi, ( ješe i čife u omiljenom žargonu hrišćana).Sirotinja proganjana , na kolac, na lomaču , na krst nabijana , ugetoe i konc logore zatvarana. Ko je imao para taj je kupovao mir , slobodu i prosperitet. Neko bi mjenjao ime i dobivao hriščanske papire,, ali vrlo malo su njih odusatajali od židovstva.

Filistinci nisu prošli nimalo bolje. Napravili su dobar posao kad je većina primila Islam. Manji dio se pokrstio. Niti jedan Palestinac nije postao Ješa. Ali skoro svi Filistinci su djelili sudbinu Židova i obratno . Zla kob , rekao bi neko.

Suđeno im – krvni neprijatelji do groba i vijeka vjekova. Kako je sve u parovima , kad jednom svane , drugom smrkne . U nmeđuvremenu krv , progoni i nestajanja.

Tako se , ovlaš dotakasmo 1917. godine ,Velike Britanije i njihove uloge u prisilnom , bezobrzirnom i vrlo agresivnom (blago rečeno) naseljavanju Jevreja na sveto tlo Palestine.

A zapravo sve je zvanično počelo 118 godina ranije , 1799 godine.

Tih godina mali čovječuljak, veliki psihopata i kažu veliki vojskovođa Napoleon je pokušao osvojiti arapski svijet.

Jedna od prvih referenci je bio proglas kojim Židovima nudi Palestinu za domovinu . O tom u tekstu što slijedi.

Palestinci ta ta dva , naizgled nepovezana slučaja , i sva potonja dešavanja u vezi nasilne otimačine njihove domovine Palestine su nazvali “Al-Nakba “, u prevodu Katastrofa.

*

Nastavak 18.10. 2023 u 20.08.

Izet Sarajlić – Ljubavna pjesma šezdesetih godina vijeka

 

Teško je ljubavi, sve teže.
Odsvirane su njene mazurke i polke.
Gle, i srednjoškolke
od ljubavi bježe.

Ljubavi je objavljen rat.
Totalni. Do istrebljenja.
Šta mi da radimo sad,
mi iz Trebinja?

Mi iz avangarde,
mi koji se od mature
spremamo za barde,
za trubadure?

Teško je, teško je ljubavi.
I dokle ovako, dokle?
A ti meni uštipke praviš,
praviš šnenokle,

a ti izlaziš na balkon,
pušiš cigarete,
mila moja provincijalko,
ti kao dijete

vjeruješ u “Vertera”, u kolače,
u tu tugu što nas oboje steže,
i ja plačem, plačem, plačem,
jer teško je ljubavi. Sve teže.






												

Ničija  majka nije do zore pljačkala narodsko blago ili oteto prokleto / Igrokaz na dan 14. Oktobar/Listopad

Neko je odbrojao 287 dana , dan za danom odlazilo na odmor ,tokom ove pljačkaške ,predizborne 2023. godine.

Obzirom  da je danas Petak 14 . Oktobar , taj isti nam sugeriše da je do njenog kraja dostatno još samo 78 dana.

Kako li je taj prepisivač samo skonto fol.Računa dane, prepiše šta se desilo na taj i taj dan, pa onda čitav život prepisuje šta se  i kako se desilo.I ništa drugo mu se u mozgu ne vrti.

Da li je  išta od toga zapamtio?

Tko da zna. No sumnjamo!Zašto bi prepisivao ako zna napamet.

Lete dani,lete godine.Ista meta , isto odstojanje.Vukovi i ovce , već ofucana milenijska tragikomedija.

Sjećamo se ko prije nekolikoi dana  sisali mamino mlijeko.Sat, dva poslije počeli joj dojku grebuckati  prvim zubićima.

Šta se čudite.Nas su majke dojile minimum dvije godine,a pametne do sedam godina (dobro malo su prkrdašile).Zato smo ispali ‘vako lijepi i pametni.Nismo pokvareni i izopačeni  ko ona vladajuća trulež i bagra.

Ipak ta pogan  nas ne zabrinjava, jer uskoro će se sobom zabaviti.

Pitate se kako znamo?

Jednostavno.Zapisano u svetim knjigama:

-Pogan,silnici,licemjeri,prevaranti,lopovi,pljaškaši, ubice i slična vlastelinska fukara greju u pržun. Jedan kroz jedan.Zar ne vidite da su svima lica modra od pasjaluka.Pripremaju im se za crnilo.

Što bi poete rekli:

-Ničija  majka nije do zore pljačkala narodsko blago. I zato  lako ga je njima. Znaju kojim putem odoše.

U prevodu:

-Oteto prokleto ; al'na cilju će biti beterno i pakleno vruće.

Mira Aleckovic – Haljina

 

Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
kada prolazim ulicom.
Niko na njoj ne vidi tvoje prste
kad je vratim kuci.

Maleno dugme je opet usiveno,
i zakopcani svi snovi visoko do vrata.

Ja ovu haljinu nezno skidam,
ja ovu haljinu pazljivo oblacim.
Ona za mene moc madjije ima.
Volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokazem svima.


















												

Veronika Tušnova – Ptica

 

Boj prođe. Ko gust zastor, namah
Za dušmanima magle plove,
Ko čista platna, obalama
Rasprostrlo je svud snjegove.

I čuješ: ptica pticu kliče,
U studi jutra nemir prene,
I bezdoman je taj glas ptice
Usred pustinje pougljene.

O plavetnilo rječnog leda
On, žalostan i tanak, bije,
Kao materin zov put čeda
Izgubljenoga zanavijek.

Kruži kroz prostor okovani
S nezamislivo tužnim jekom
Kao da ljudska patnja vani
Osta da plače nad rijekom.

 






												

Rilke – Mali krčag za suze

 

Drugi primaju vino i ulje što im saspu

u zaobljeni svod, u mračan prostor kružan.

Ja, kao manja mera, i najvitkiji sasud,

ja se za drugu potrebu vajam: za slap suza.

 

Vino se bogati, ulje i dalje bistrije biva.

Šta je sa suzama? Od njih otežah i otromeh,

zaslepeh, počeh da se na prevoju prelivam,

naprsoh sav – i najzad ostadoh prazan i slomljen.