Princeza sjedi tužna… Što bi princeza htjela? Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela, s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh.. Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda, njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da, u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.
Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari, brbljava pratilica priča banalne stvari, a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn. Priceza se ne smije, princeza ih ne sluša, po nebu orijenta njezina slijedi duša nestalne iluzije leptira malenog.
Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao, il onaj što je njenu kočiju zadržao da bi očiju njenih slatki vidio sjaj? Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća, ili se možda vlasnika dijamanata sjeća, ili onog što ima Ormuzov kamen drag?
Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica, htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć; imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja, ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.
Više ne želi dvore ni preslicu od srebra, ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra, ni labude što prave u vodi plavi krug. Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini, lotosi sa Sjevera i istočni jasmini, dalije sa Zapada, ruže i njihov Jug.
O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva skučena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj. A dvor veličanstveni čuvaju čuvari, sto crnaca bdije, sto kopalja se žari, hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.
Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti, sretnoga konjanika ovamo vode puti, mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva; ne zna te, al te voli i samo tebe čeka, on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka, da ti zapali usne kada ti cjelov da.
Vječnost je možebitno
samo rijeka
konj zaboravljen
gukanje
zagubljene golubice.
Čovjeku što bježi
od ljudi, doći će vjetar
da mu kazuje o drugim stvarima
otvarajući mu uši
i oči za njih.
Danas sam i ja nalik njemu
samotan, u ovome žljebu
počinjem da piljim u vodu,
gledajući u usamljena konja
što sluša guku
te golubice izgubljene.
A onda mi je vjetar prišao sasma blizu
poput onoga što treba da počine,
govoreći mi:
Vječnost je možebitno
samo rijeka
konj zaboravljen
gukanje
zagubljene golubice.
Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.
Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.
Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.
Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.
Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.
Ali sve to , kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.
I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.
A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.
Zvijezde su našteljene onakve kakve su.I ne gataju one. One samo objašnjavaju šta je zapisano u nebeskim knjigama.
Saradnici Blekilijevog sveučilišta – Institut za zvjezdane znanosti nisu proroci. Oni samo pomoću nebeskih očala čitaju šta je u njima zapisano. A zamuhurana je svaka riječ , svaki lik i svaka preška koja dotakne tlo ovoga svijeta.
Nekoliko je kriznih žarišta u svijetu i njih je Institut osvijetlio sa stanovišta zvijezda:
SAD
Sjedinjene američke države najveći svjetski robovlasnici ,najkrvaviji teroristi i najveća genocidna tvorevina poslije II velikog rata.
Na rukama bijelih anglosaksonskih i inih arijevaca je krv i uništenje starih dobrih Indijanaca , jedinog domicilnog stanovništva američkih kontinenata.
Oni su već duboko ogrezli u građanskom ratu. Robovi protiv robovlasnika. Obojeni protiv kju klux klana.Državne narkobande protiv civilnih.Ali to nije sve. Ni na nadmoć silom više nemaju primat. Atomi ih mogu potrefiti odakle se nadaju i ne nadaju.Iznutra i s polja.
A tek kada se priroda pobuni protiv bezbožništva. Nevoljama nikad kraju
Jelstown, stijenjak, rasjedi tektonske ploče od Kanade do Meksičkog zaljeva prijete. Otkucaji poslijednjih časova pred veliku sveobuhvatnu pobunu prirode protiv zlih sila mraka i tame samo što ne zazvone.ž
U obzir nisu uzete magloviti obrisi najave veliko metorita koji cilja neki od oceana Tihog ili Atlanskog , nije baš najasnije uhvaćeno u okular. Ali svakako nosi velki cunami. Najveći koji je svijet zahvatio još od Noje. Mojsijev je tek mala maca.
2.Ukrajina
Ukrajina neće imati uspjeha dok god je cionista Zelenski na vlasti. Rusi su ukopani na pat poziciji sve dok se ruski nariod ne pobuni. ond aće zavladati mir. Putin je potrošena roba , ali to još nije objavljeno.
3.Izrael / Cionisti
Uz SAD najveći svjetski terorista
Cionisti prijete raseljavanjem nevinih Filistinaca iz svete im zemlje Palestine.
Zaboravljaju da ih je Bog Mudri i Milostivi dva puta otjerao iz Svete zemlje i raselio širom svijeta.
Ko zna šta im je još zapisano?
Možda, treći razlaz , odnosno raseljavanje , bude konačno rješenje za narod kojeg se , kako rekoše izrailjski proroci , Bog Silni i Pravedni odrekao.
4.Vatikan
Bludnica , odnosno zvijer sa sedam brežuljaka je definitivno i javno obznanila da je na strani antihrista, bogohulnika i pedera, poistovjećujući se sa njima.
Lavine optužbi za blud, pederluk , mučenje , silovanje i ubijanje nevine Božije djece sa svih strana pritišću Vatikan i krišćanske poglavare.
Kuku njima i kuku. Nebo samo što se ne raspukne od užasa i bijesa. Niko ne zna dokle se to može trpjeti.
Sačekajmo još malo.
5.EU
Stara svjetska animir sifilistična dama je u poslijednjem stadiju HIV-a. Dosadašnji lijekovi ne pomažu.Nikad da dođu pameti da Historija nije učiteljica života.Ratovi nikadanisu bili lijek. A novi tajni lijek kojeg nisu svcjesni će ih progutati.Kad tad.
Oni naukuju da reče Isus:
-Poslijednji biće prvi.
6. Povampireni srpski genocidni svijet
Pederi , narkomani , kriminalci i ubojice vladaju povampirenim srpskim genocidnim svijetom i vode narod u propast.
Što ti je karma? Vrlo pravedna.
Svaki narod ima vampire koje zaslužuje.
A glavnim silnicima u srpskom genocidnom svijetu , okorjelim kriminalkcima pederu Vučiću i pijačarskoj fukari Dodiku zvijezde poručuju:
HIV , otrov , predoziranja , nasilne smrti u bliskoj budućnosti …
Imaju izbora čini se . A nemaju. Zapisano im da se batrgaju u mnoštvu nagovještaja i puno neznanja.
**
Tako je to i nikako drugačije. Silnici i bezbožnici nikad neće imati mira.Bilo kao udruge , bilo kao pojedinci.
Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv, još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja, jer nema veće boli što je bol biti živ nit ima većeg tereta od svjesna življenja.
Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja, bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog, bez bojazni da te jutro neće zateći živa, bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog
onog što ne znamo i u što tek sumnjamo, i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put, zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama i ne znati odakle smo ni kud nam je određen put.
Vrijeme u dubini: u vrtovima je. Gle kako se stani. Eto već i tone. Duša mu je tvoja. Kakva li prozirnost Mnogih večeri, zauvijek združenih! Da, tvoje djetinjstvo: bajka izvora.
Brate, što nosiš u sebi svjetlo koje sija, reci mi, gdje je moje? Slijep, hodam tapkajući. Moram se kroz vjetar i kroz oluju vući, zaslijepio me san, izludila harmonija.
To je zlo moje. Sanjati. Poezija nije nego željezna košulja koja mi dušu steže; tisuću njenih bodlja ranjava me i reže, melankolija moja od njih teške kapi lije.
I tako, lud i slijep, hodam po pomrčini gorkoga svijeta. Čas mislim: putu nigdje kraja, a onda mi se opet sasvim kratak čini.
I u tom teturanju uzdaha i agonije jedva nosim teret čemera i vaja. Čuješ li, melankolija moja teške kapi lije!