Čitav život tegarim samo jedan , ohrdani , kožni kofer , srednje veličine. Ispran tragovima kiše čami na tavanu stare roditeljske kuće koja je vidjela i bolje dane , a sada samuje mnogo života, ljubavi, dobrote , radosti i milosti.
Mnio sam , ako iznenada budem prisiljen na selidbu , bilo gdje, u njemu imam sve za lagodan život. Imam kaiš viška ako ponekad bude pretrpan. Ne treba mi ni neseser . Pederski djeluje , a i višak je.
Neko bi rek'o :
-Siromah neki čojk .Sprco čitav jedan mnogokalendarski život u jedan cigli, starinski kofer!
Aha , kako ne!- mislim ja i sliježem ramenima.Ne valja se sporiti sa neukim.Ponekad je glupost zarazna. Neće razumjeti, čak i ako protabire sadržaj kofera.
Druga , sumorna neka vremena se nadvila nad uvijek plavetnim i prelijepim dunjalukom.
A u kuferu na priliku za svaku nepriliku obavezno turnuto:
a) Dva para kratkog veša. A par su vam gaće i majica. Uz oni par na sebi , dovoljno za četiri dana . Ako se jedan dan čojk malo uščuje ,nije grede , putnik je , a vremena su svakakva , počesto nikakva. A valjda će se u četiri dana naći bar neka bara , da se osafunjanoj i tuknutoj žutini vrati bar malo bjeline..
b) Jedan par dugog veša. Nisam ljubitelj dugog veša nikad bio. Glupavo i arhaično mi izgleda uvijek očekivana i očekivano nepriželjkivana scena i blam – gologuzo žensko i čojk u dugom vešu , sa natakarenim i kofrčavim atributom. Taj sam jazuk uz veliku sreću izbjegao.
Ali kakav sam lajav i pehav , mere mi se usput zalomiti neki zindan.E zato treba puno veša. Gluho ne bilo , polove i Sibir ćemo preskočiti, ako ikako mere, makar moro na kratko zakapijati labrnju.
c) Dvije jednobojne košulje , dvi-tri kravate , jedne rezervne pantale sa špic peglom,rezervni par salonki i četiri para čarapa. Pristojni insan mora svaki dan mjenjati pokrivke za noge, da se insanke , umjesto od pogleda na atribute , ne bi bandačile od “aromli” nafajtanih čarapa. Iz istih razloga na sve načine izbjegavamo muške insane. Većina tukne ko kolera.
Ali to je dovoljno samo za po kofera,primjetiće neko od onih što ih u mahali picajzlama vabe.
Jes vala, istina živa.
d) U drugu polovinu uturim jednu uokvirenu sliku. Zlu ne trebalo, mere se prodati ako bi ovi bakso sprca penezi na neke sitne potrepštine, recimo: bokor kamelija , chanel 5, dior 999… Ovo bakso mu natandariše pajdaši. Kažu ; baksuz totalitaris ! Gdje god sjedalicom mrdne, mora ga neka neka ljepota ščolit. A njega učili da bude dobar i fin. I da pomno pazi :
-Bogu Božije, a ženi …?
Ma znate već. Ono što ona najviše voli. Ni slučajno krpice. Nije naviko oblačit, već …,već bezbeli – sa hejbet kamelija uokvirivati nagost raskošnog ženskog tijela , osjenčenog mirisom petice i pokrivenog bojom 999-tice.
-Joj mirisne ljepote judi moji. Boli glava!
e) Obavezno dva prazna platna za nabrzinu slikati , jer lova u čaroliji brzo kopni , ko snijeg u avgustu. A ponekad valja usnulu ljepotu namah ovjekovječiti i koji prekoredni sevap zaraditi.
Uz platno treba i pet osnovnih boja ponijeti. Jer natakariš platno ako nema boja.
Eno neuki nas šenkrat plaho ispravljaju:
-Crna i bijela nisu boje.
Joj levata mile moje. Eto, nek oni naslikaju crno bijeli svijet u koloru, bez crne i bijele boje.
Kad već tegariš pet boja , moraš im prikantat i pet kistova minimum i jednu alkoholeru sa kurvoazijeom. Ne kao razređivač boni bili , već radi uroka. Ako te pogled na žensku nagost i ljepotu ostavi bez daha, a hoće garant, treba ti nešto žestoko da ne izgubiš vid.
Svaka je žena stvorena savršenom i meni svaki damar nabrekne ko avion kad slijeće., Tada mereš grlo i pluća pročistiti žesticom i povratiti dah. Ono kažu grijeh je. Jes, kako ne! A nije ljepoti grijeh ljepotom svojom baksi fraz izazivati.
Osim toga , moj otac , čuveni akšamlija , čitav život dokazivao da grijeh ne ide u usta , nego iz usta. Da li je bio u pravu saznaću kad mu se pridružim; jal Ah tamo , jal UUHH anamo onamo.
Sve ostalo što mi je potrebno imam memorisano jal u blentari. jal u rukama i nogama, jal između… šta ga znam.Zaboravlja se. Krečana ipak još nije , hvala Bogu, šljegla na mubarek sjedine.
I šta sad ?- pitaće neko misleći na hejbet prikalemljenih kalendara.
-Ma ne znam kako sam sprco tolike kalendare.Da nisu prelijepi i unikatni reko bih da mi je neko svoje podvaljivo.A jopet, možda se prebrzo živjelo. Možda se san za snom , bez predaha kalemio.
-Ma ne pitamo to . Nego šta je sa kuferom!
Aba zo. Što ne kažete? Ništa ! Kasno , u ratu anlaisah , kufer mi nikad nije trebo. Gdje ću ja bez svoga Grada čednosti. Šta bih ja bez Sarajeva. I Sarajevo bome , bez mene. Svisnuli bi načisto. Ko siročad bez majke i nene.
Sada je kofer skoro prazan.
Krpice u ormaru uredno poslagane i po redu i tabijatu dunjalukom svjetlo dana , jal noći gledaju. Il ne gledaju.
Platna prodana ,poklonjena, obješena na zidove ili u sehare snova pohranjena.
Kistovi se uglavnom u razređivaču kisele. Ima se pametnijeg posla nego stalno jaja mutit. Ma jaja za boje, boni ne bili.Vi odmah na ono nevaljasto blentarama šicate..
Mirise i karmin kupujem barem jednom godišnje. Normalno ne sebi. Ko da mi ih neko krade? Svako malo prhnu. Joj , jesu nestašne ljepote mile . Vazda bile. Ne mere ih čovjek ščolit , a da ga na neki belaj ne navuku .
A meni plaho mrske te navlakuše. Ma , načisto posijedio od njih .Jedna navlakuša jedna sijeda.Očas i za rana čovjek počne sjediti.I dok rekneš tica , vas osjediš.
U vrtu zasadio tisuće raznobojih ruža. Nek ih beru same. Jer meni je grehota cvijet , ako nije žena , brati. I cvijeće ko žena nježnu dušu ima. Zato je treba svako malo zaljevati.
I jedna novost. Rat me naučio. Bijeli , pamučni čefin, dva u visinu a ležećki , se šest metara u duljinu ,a poravljeno i triput smotano , uredno ispeglan i složen ,kao jedini gost , na dnu kofera čami. Udomaćio se. Ko velim, nikad se ne zna. A jopet, damast mi se jaranski smješi ko da me tješi:
-Kad, tad! I nek znaš nisi bakso.
A ća mu ga ja znan. Moram mu virovati, jer život je prilip. A jopet , u zakutku malog mozga , imam skrajnuta još dvi tri sna i koja dobra želja.
Uh ,da me oće ona jena plava , a garava podobriti i zapjevati … bilo šta. Ne bih žalio uprtiti kofer na leđa i krenut ka moru prelipom , moru plavetnom , moru jadranskom. Ma , nek je po tisuću puta gorko, partit moram .
Na kraju prelijepog i iskričavog puta ; punog nevera , bonaca i bura me ona, ljepota mila me čeka .