Ona budna sanja
Životoslik MC
Ruka ljubavi
Ljubavna čarolija
Na mirisnoj svili dodira
sinoć smo sadili krhke snove
neznano dugo međama naših skuta
titrali su jecaji ubrane nevinosti
titrali su jecaji…
jutros nakon stidljivog rumenila
kojim si umila djetinje lice
čudom se osvrćem za lepršavom ženom
hudim ko je brao moju djevojčicu
ko je brao…
ništa ne rekoh zaplašen
djevom raskošnom vragolastog oka
kakva će ona tjeranja smisliti
mene ludog na muke pristavljati
mene ludog…
Još uvijek sanjam da sam dijete
da jurim baštama snenim
i igram sa grlicama nježnim
lepršajući tebi u susret moj svijete
Još uvijek moje veliko srce djetinje
neugaslim snovima ljubav traži
nevinim ushićenjem osjećaje snaži
da kroče putem bijelim do tebe svetinje
još uvijek poželim da lepršam
u rumenilu sutona il osvitu zore
gdje se tvojoj nježnoj milosti nadam
grleći tvoje nevidljive bore
bježeć od sivila ovog svijeta
zahvalan svakoj kapi tvoga cvijeta
Đardin pored modre rijeke
Anđeoska milina
U očima Anđela naslutih ljubav
A bol se javi
Prelijepa si
Podjećaš na nebesko plavetnilo
Netaknuti đardin i mirise ljubavi
Noći si provodila u vrtu naših snova
I boja
Između šadrvana i đula
Za tebe jedina
Sam postavio široki ležaj nadanja
Modrinu neba
Obojili smo zajedno
Išarali zvjezdicama i obasjali
Putanjama maglica
Mjesec smo zaiskrili čežnojm.
Ja ustreptao i zbunjen
Ti vječiti tragalac i putnik
Kroz vrijeme koje mi nedostaje
Zastala si da malo predhaneš
Meni snage udahneš
Na tren
Svoju bol sa mnom da podjeliš
Bilo nam je lakše
Mrven
Ali i to je nešto
Jer u očima Anđela naslutih ljubav
U ovoj tami
opija svjetlost tvoja
a ne znam
gdje se gubiš
Tražim tragove tvoje
u maglicama
nađoh te u emisiji Messier
kako tamu drugih svjetliš
Hej
nije ti tamo mjesto
vrni se domu svom
krvavom srcu mom
Djetinja duša
Majčina ljubav
Majčina duša
Oćeva duša
Plavetni dan
Gordana bella
čedo moje
boli me bol tvoja
neumoljiva
Gordana bella
dušo moja
pogledaj u srce moje
krvari li u tebi
Gordana bella
djevojčice krhka
duša moja bolna
nestaje za tobom
Gordana bella
dijete u srcu mom
ne plači molim te
dolaze dani lijepi plavetni
“Ti ne brini i ne plači dušo duše moje
dobro sam, nisam sam , ima nas dvoje
dva dječaka tvoja koja pomno paze na tebe
ljubavlju ne damo da ti vrime ledom srce zebe
*
http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=38401
Nama žao što Po nije stigo na naša druženja.
Mi bi posjeli kraj šadrvana
što lagano stihove žubori
hladi flaše sa pićem
osvježava zrak sa ićem.
Čista licentia poetika.
Na sofru iznjeli
daj nam svega Maro bona.ba
i rujnog vina.
Čista scientia patetika.
Napose kutjevačke graševine in kurvoazije u'vi obavezno.
Iako je bio tanak na klopi
zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama.
Čisti halal mezetlučka poetika.
Popili bi koje piće
u tišini brez srkleta
pa mu izrekli kompilaciju mudrolija
znajući da ne pije vode:
Ohani malo
imaš jedan život
ludo ga bacač
jer ne vrijedi plakati
većme pustiti mrtve mrtvima.
Poetica morituri te salutant.
Moraš samo sanjati da novu grlicu
ona će dolepršati da se volite vi.
A jednoga dana kada kreneš na visoke pute
mogao bi svijetu
testament sa osmijehom ostaviti
tih godina sam sve volio
a Bogami su i one voljele mene.
Edgar Alan Po je sveznalica
znao da bi mu to bilo rečeno
na našem đardinskom akšamluku.
Zato nije dolazio
a i vremena nije imao
odakle ti vrijeme frjeru.ba
trošiti ga sa zgubidanima
koji doli đardina
ne vide šume.
Tako bi pisali neuki.
Mi kažemo doviđenja i vidimo se Prijatelju naš .
Vreme leta
tebe nema
ne dolaziš u mahale moje
ne potražuvaš me u snovima
osjećam da si tu
kraj neba moga
što polako kraj tvoga klizi
to su samo sekunde
milimatri
jasno mi
nećemo se sresti maleno moje
toliko voljena i željena
šta možemo
darivala si mi sve
bila moja grlica malena
što ka nebu leprša
ne znaeš
oceanu
koliku sreće ljubavi sijala si
pjesmama svojim i glasom
ptice što umire pjevajući
sni se lede
a ti mreš
što te nema
Prepisah srcu
svu ljepotu
Ogrtača…
ostadoše snoviđenja
Neznana
ali kako vratiti vrijeme
kad se od mene ukrala
Princeza besanana
U Parku sjećnja
plešeš
naša tanga
tisućama velova mekih
Na Trgu rastanka
kradeš
moju ljubav
tisućama poljubaca nježnih
Na odru Ljubavi
polažeš
usne svoje
tisućama umiranja mojih
U Sehari praštanje
sakrivaš
snove tvoje
tisuće nadanja mojih
O Ljepotce moja
samo dođi
treba imat dušu
tisućama poljubaca zalijevanih
A srcem djetinjim
kiše ljubavi i dalje sniježe
kao kapljice rose na ledenjaku
snova iskrenih a ljubavlju
tonu tagovima nerazuma
tangom bijele dame
oko plaveti oltara
usnulog maksumčeta
nikada ne tugujemo
kada anđeli promjene
zvijezde
slavimo život
koji boli djecu
što ljubav željenu
među maglicama nađu
a srcem djetinjim
i dalje kiše ljubavi snježe