Category Archives: Pjesme

Nedostaješ.

Prošlo je neko vrijeme.

Proćiće još neko vrijeme.

I odjednom ja više neću imati vremena.

Mi nećemo imati vremena.

Ne znam kada je to vrijeme?

Ali znam tada reći ćeš :

Eh da sam Bogdo slušala djetinje srce.

Akšam pada

I ovaj dan odlazi

Smiraju

Kao i sve drugo

Kao i ja

Zagledan u nebo

Obavijen iskonom

Gubim se u neproziru

Postajem stećak

Kameni svjedok

Mnogim ljubavima

Lipanj je

umilni cvat lipa osvaja

oplemenjuje prostor galerije

blagorodni mirisi potiču bestjelesnost

noseći jedno postojanje svome jedinom vrelu

ljubav je

usnila u mome srcu

tu je bezbrižna i zaštićena

a opet ta crvena krvava gruda

u ushitu svome ponekad je vjerolomna

vrijeme je

napravilo zastor

koji mirisima lipa diše

uprkos ljepoti rrosom se vlaže oči

ljepota se umorila na počinak mora poći

kraj je

poslušao sudbu

cvat lipe na kraju sna

poklon za zaljubljene i istinu

dvoje se nađe a se poslije ne nađe

Lipanj je

polako i sneno

posijao mirise lipa

u prtinama ugasle ljubavi

Bože mili koliko smo se voljeli

Dan posvećeni beharom kopni

noć trešnjinih mirisa svjetluca

smiraju snova neumitnom gre

nijemi osvit će umilnim ezanom

lediti posustale damare ljubavnike

Bez snova

sve prolazi

likovi blijede

dodiri se umaraju

slike su sve mutnije

bježe prestala proljeća

sve je poznato

samo sanjar sni

nema malene ljepote

njegove dobre besanice

niz Galeriju da biljur krši

Vreme brzo prolazi

Nekoj tamo daleko

Gdje ono postoji

Možda ta neka

Prolazi kroz vrijeme

Meni koji se gubi

U ovo jedino danas

Čekajući nju

Bremenitu od snova

I ljubavi

Samo za mene

Zaljubljenog

Prolazim kroz noći

i vrijeme

vječiti prolaznik

ne znam zastati

vrijeme je tamo negdje

tu gdje sam ja

sve je proslost

ni sadasnjosti ni

da budućnost sni

tragam za vremenima

u kojim si bila ti

a nalazim te tamo

gdje uskoro dolazim

Autor

Hajro Šabanadžović

Noć želja

Hiljadu pahulja bijelih

Plavetni san

Čažnja

Noć je

i sniježi

hiljade pahulja bijelih

prošlost doziva

tamo negdje u plaveti

jedna kučica mala

upaljena svijeća

jedina

blaga je noć

peć ne gori

ugasle su vatre čežnje

tvoje cvijeće je smrzlo

ti si  daleko

snove tražiš

iza starog brda

na rubu plaveti

srebreni mjesec poručuje

nemoj biti tužna

L'jube

tvoja jedina l'jubav

će  ti doći

nenadano…

a se zlo stiša

Videla sam naše nebo pahuljasto,

ono samo naše sunce vragolasto,

one samo naše  stidljive mjesece,

one samo naše lelujave zvijezdice.

Sanjam samo naše more opjevano

onaj našeg pjeska  leglo uzburkano

onog samo našeg  ljeta raj plodovi

na  našoj mirisnoj plaži Ljubavi.

Još vidim tebe,moj mili i jedini

tebe i mene zagledani zagrljeni

dva srca,dvije duše,usana poj

dviju ruku,lijeve i desne spoj.