Bleki – Usud tvoj

 

Put tanane čipke

Ledenjaci plove godinama

Rođena si krasotica

Sante da polomiš

Usnula jutra da probudiš

Snježnu kraljicu da otjeraš

Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija

Tvoje će mi srce pjevati

O ljubavi jedina

Tiše najtiše

Da se mjesec ne zabludi

Da sunce ne poludi

Ledeno srce proljećem da probudi

Bleki – To je sve

 

Imam par  i dvije tri slike
pride
Nebom oslikanim
imam pregršt riječi
ženom zapisanih
nježno srce
djetinje
i ljubav neizmjernu
to je sve
siromah sam
ali samo svoje snove sanjam
u noćima snenim
kojima meni hodiš ti

Eh
da mi je…
ipak
to je sve
što mogu da ti poklonim






												

Jutro sa Blekijem -Sjena mala na obali Modre krvave rijeke kleči

 

 

 

Majka Srebrenička  Krvava Drina   sjene male na dnu bregova  Val smrti

 

Te i tih godine bogate smrću
i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
na obali modre rijeke krvave
kleči u nijemoj molitvi.

Gledajući krvavu rijeku
boli što lagano plovi
ka ušću beskraja
gdje nestašno sunce
po iskonskom običaju žuti
nestašno se smješka
snove vidi

jedna majka moli nebo
vrati mi bar jednog sina.

Krvava rijeka bijesno huči
prolazi ne daje odgovora
sjene sin nije u ovoj rijeci
među deset hiljada preklanih
možda je u nekoj drugoj.

Te i tih godine bogate smrću
i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
na obali modre rijeke krvave
kleči u nijemoj molitvi.

Krvava rijeka bijesno huči
prolazi ne daje odgovora
sjene sin nije u ovoj rijeci
među deset hiljada preklanih
možda je u nekoj drugoj

a možda…

ne naće nikako ne može
modra rijeka više jade liti
radi vragolastog mjeseca
što iskonski plavi
mora diže
snova ispunjava
ostaviće nadu majci bolnoj
možda nebo vrati njoj sina.

Poslije te i poslije tih godina
bogatih smrću i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
ba obali modre rijeke krvave
sleđena je u vječnoj molitvi.

jedna majka moli nebo
vrati mi bar jednog sina.

krvava rijeka tiho klizi

valova smrti se stidi
prolazi odgovore nije dala sve
pazi sjenu malu da ne probudi
okamenjenu gromadu boli da ne rasani
u snovima što je sinove našla
pa zajedno ka nebu hode.


												

Bleki – Ljubav

Nekoć

prije prije našeg vremena

dok je obitavao na zemlji

Mali princ reče  svojoj ruži jedinoj

obojenoj djetinjom čednošću

Mila moja

ne mogu te ubrati,

boljelo bi me

a ti poklanjam

dušu svoju

kroz ljubav

u riječima

Hvala Ti

molim Te

Ti oprosti mi

Bleki – Nesanica II

Ponoć je

već odavno prošla

miris jasmina bega

kao začaranoj šumi

vali suza

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci stoji

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

rječ mu bježi

vodopadom suza

čini se o ljubavi pjeva

uljana svjetiljka

slomljenog stakla

njemu je drug

zato ne primjećuje

ni svjetlosti

ni slova više nema

sve je otišlo sa ženom bezgrešnom

Jutro sa Blekijem – Hej sneni leptiru moj

 

Hej sneni leptiru moj

kuda vode skuti tvoji

koji proplanci mirise kradu

tvojih čudesnih krila let

u danu snježnog daha

dolascima vremenu i tišini

meni okovanog ljubavlju

i jutra kome spasa nema

u nedočekanom sutra

i ehu glasića ja došla

koji plazi izgubljenim putima

razmeđom neiskovanih dodira

što gube se svijetu uspomena

živog pijeska prohujalih decenija

sačuvanom od zaborava

 

Bleki – Zauvek

 

 

Ljubav se dogodi tek tako

Sama od sebe savim lako

Mili moj samo ti tuguj i tuguj

Obrći se hodaj vrišti ne miruj.

 

Na plač za tobom nikog ne tjeraj

Bio dovoljan poljubac jedan znaj

Da ću te voleti zauvek to znam

Na osmijeh tvoj-srce obećavam.

 

Znaš li kako bol svoj zadržavam

Zatvorim oči i tebe pogledavam

Ali ne mogu da se utješim ja

Prejaka čežnja pod nebom sja.

 

Princ Mali u tebi da odraste ne dozvoli

Ako treba slamčicom mlatni ga po glavi

Da djete ne odraste i samo mene da voli

Podmiti – moli sve učini nama u slavi.