Dani su veoma fascinantni

 

Oduvijek smo facinirani danima.

Kamufliraju se i uvijek se vrate u nekom drugom danu.

Napriliku pretprošli 3. Listopad je zavaravo raju da je petak,, slijedeći da je subota. Pa se zavukao u nedelju. I eve'ga blista u srijedu pa četvrtak.

Garantujemo, do godine neće biti ni  , ni utornik, ni  treći dan po redu,   a sigurno ni četvrtak već…

Zinite da vam sve izdeklamujemo.

Privodi se kraju ovi stađun. Nije bio previše tegoban, ni takrali.  

‘nako  u prosjeku.

Ali par milijardi i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.

I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A tri četvrtine čovječanstva u buli i umire .

Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija.

No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.

Niste čuli za to udruženje.

Joj levata ,majko mila.

‘Vako vam to ide.

Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.

I ljudi dobijaju  ocjene. K'o prvačići.

Ali ima samo jedna  caka.

Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru.

Ovaj put ih ima dvije i opisne su.

Proš'o i pao.

Nema treće i nema popravni.

Vrlo jednostavno.

Ocijenjeni idu u različitim pravcima.

U hladovinu ili pržun.

A pržun vam je vrelina pakla.

E sad znate ko su u udruženju pržunista.

To su oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i  razroka pijačarska fukara i  talđija haških ustaša , bezusni upravnik konc logora. U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.

Eto sada smo vam natakarili sve podatke.

Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.

Ima ih kamara.

Resto neka se fata minderluka i uživa.

Joj rahatluka u hladovini.

Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …

Dalje ne smijemo nabrajati.

Ima svega lijepoga.

Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.

Uostalom šta vam imamo govoriti.

Uzmite kitabe pa se  malo nauka primite.

Valjaće vam, a bome i trebati.

Što bi poete rekle:

-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.

U prevodu, ili naravoučenije ako vam je lakše anlaisati,jer ovo je basna pošto se manje više pričalo o hajvanima:

-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno  svaki hajvan , k'o biva na  roštilj dođe.

 


												

Julski razgovori nezaposlenih oktobrom zamiriso

Danas , a bome i večeras ćemo se igrati  pogađača, jer nemamo pametnijeg posla, kao ni većina Bosanaca.

Nezaposleni smo i dosadno nam.

Ne volimo kukati i nasumice ćemo reći ,da je vikend pred nama.

Pazi, molim te, pogodili smo.

Nije teško, ni saobraćaj po ovom zvizdane  ne mili,

a muhe otšile na   retuširanje.

Zatim smo pogledali kroz prozor , vidjeli plavetnilo ,sunce

i   trideset oblaćića bijelih

a u vidokrugu nam sedam žeteoca sa srpovima.

Ovo nam se prisnilo.

Znači  trideset na sedam.

To nam miriše  30.07. jer ne može bit 7.30.

Ko je još vidio da godina ima 30 mjeseci?

Mi nismo.

A vi?

Dabome da niste. Nisu vam lešinari još sav mozak ispili.

Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu.

I odosmo.

Ona se zavalila od šege.

Kaže ,kako smo mi ljudi jadni.

Interesuje nas godina koja mnogima  takar donosi.

A ako baš da želimo da znamo, prošla je bila 2021.

Ako smo pametni skontaćemo koja je ova.

Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.

A vi? Jeste li se vi dohavizali?

-Ha, šta rekoste ?

-2022.

Ma nismo na to mislili. Nego, jeste li se pameti dohavizali?

Jeste li opet glasati za troglavatu nacionalističku bagru , da vas opet ,

isponove , četiri godine taslače,kao i prethodnih tri'set?

Nako za vaše osvještenje , oktobar je oliti studeni.

No vama svejedno , mozak vam sleđen i smotan ko , ko smotana sajla.

Nema vam druge nego pušiti i slijedeće četiri godine. Bez ljutnje , tako ste sebi grah bacili.

Nemojte nam dirati Bakira Izetija – Nismo svi iste sreće

Iz Arhiva /

BY ADMIN18. MARTA 2017.BASNEHUMOR

Ocjene Bakira Izetbegovića

Prije par mjeseci su  po portalima kružila , a na mrežama jedva dočekali i sasvim neopravdano . raznosili svjedočanstva lidera SDA Bakira Izetija (Jahićija ) Jr.

K'o misle, pao čovo na najniže ljudske grane , prodaje i predaje na tacni  Bosnu  njenim zlotvorima zarad jedne fotelje ,pa vele možemo sebi bar te  neke sitne zadovoljštine istjerati.

Kao da nemaju materijala za stotine i stotine doktorata o lošoj/zloj sreći bosanskog naroda za vladavine porodice IzetiJahići i SDA.

Oni se uhvatili za svjedočanstva kada je junior dijete bio.Bar je časno zaradio ocjene koje je zaradio.

Nije kupio ,falsifikovao i na sumnjiv , nerutvrđen  način dođao do diploma, zvanja,statzsa  kao neki iz njegove najuže familije,okoline i  partijsko vlstelinskih družbi i službi.

Nije ni humano , ni fer.

Nismo svi isti i nismo svi iste sreća.

Nismo svi jednako inteligentni i ne ide nam svima škola kako od nas zahtjevaju.I u ono vrijeme je bio grijeh i krivčno djelo kupvanje čažnih,faksifikovanuih  diploma  o čageta o obrazovanju.

Loša ocjena iz srpskohrvatskog je porodična tradicija.Taj jezik im nije “maternji” jezik kao nama.

 

 

A Jahići Junior je imao još jedan ogromni hendikep.

Dok smo uvijek imali oba roditelja uz sebe, da  nam pomažu u školovanju,i da nam časno i pošteno  pišu zadaće i rade radove , siroti Bakir  nije bio te sreće.

On je imao oca robijaša osuđivanog za nacionalizam i fašizam , višekratnog povrtnika u zindane olizi kazamate, i u pauzama bjegunca iz braka i bigamistu i maltene samohranu, a  ne baš školovanu , a pomalo bolešljivu majku  . 

A loše vladanje pitate se vi? To je u genima/nasljedno! Sin okorjelog robijaša rijetko može imati dobro vladanje.

Te ocjene i stanje u porodici su ga toliko istraumatizovala da se opijao i grebao u Liscu i Olomanki.

Lako vam se rugati tuđoj , pogotovu dječijoj, mladalačkoj  nesreći.

A što se sada ne poredite sa Bakirom Juniorom?

Da bi mu nadoknadili za traume iz djetinjstva  ,mater i babo   su mu obezbjedili što niko nikom nije na ovom našem,malom bosanskom  dunjaluku.

Majka mu sakupljala narodske vreće sa blagom ,dok je on   lamentirao nad svojim nesretnim djetinjstvom i usamljeničkim životom, skrivajući se od pogibelji strašnog nepravednog svijeta. u trezorima  banaka sa babom ruku i ostalim antinarodskim krvopijama i reisima ,pod ruku , dok je narod ginuo i borio se sa monstrumima.

( Žena mu ,  negospođa  Seka  se tada “doškolovavala” , ono ko fol, jer ćageta o tom školovanju  u Zagrebu nema  i  kao uz pomoć čuvenog Asima Kurjaka završavala to što je završavala ( to samo ona zna;  nemamo informacija da li je sve bilo najčasnije i najpoštenije,  kod nas to nikoi ne smije da utvrdi.)

A sa druge strane , babo .mu sa svojim drugovima robijašima i njihovim jaranima porobio i raskućio pola bosanskog dunjaluka,predajući mu u amanet nastvak započetog,odnosno rastakanje Bosne i Hercegovine  na tri dijela..

Eto o tome pišite, o uspjehu iskompleksiranog robijaševog sina  koji postaje sila i svemoć, a ne o nekim dvicama ,tricama, i ku'činama

Naravoučenije :

-Smijurija  ljudska , a  hajvanska ,  i vako i nako, a ne novinarstvo .

Mujo i Suljo , a Fata i Suljaginca

Mi volimo naše bajate viceve pa im malo kuveta uvaliti, u oblandu zaviti i narodu pred nos natakariti.A znamo i dva vica,ponekad i više  u jedan natandariti.Ovaj je dvo'k'ratni.

Dosadilo Muji Fatu ganjat ,jer nemože radit i ganjat koliko to Fati  treba. A i malo obajatila. Njoj treba trideset šest sati na dan za te stvari. Za ostale samo satak i sedam za spavanje,može i manje ako je prisvrbi.

Lako njoj; ona pitu  očas suče i počisti ono malo peksinluka po kući i besposleno   sa komšinicama kafu ispija i olajava. To se u pučanstvu kaže trač.

Muški dio pučanstva među sobom kažu smrad.

A žene , jašta će,  nego o anamo onom i kako poboljšati anamo ono, jer ih anamo one stalno svrbe. Toliko svrbe da se živo čeljade ne mere istrpiti. Samo smišljaju kako poboljšat šiltetli i dušekli  uslužnu djelatnost svojih muževa.

Žali se Fata  Suljaginci:

-Onaj moj sve tanji, a mene sve više svrbi, ne znam živa šta ću. Il’ se prihvatio  kakve raspuštenice ili udovice, pa ne može i mene i nju na pravi put izvesti ili mu taki vakat došo, pa mu jao, ti ga  meni pao. Kako ti, bona, deveraš anamo one stvari.

-Nemam ti ja , kono nikakvijeh  devera sa tim stvarima. Kad mi se prisnije, ja se ispred Sulje u anteriji  natandarim i samo ga pitam:

-Šta ti mili moj misliš o novom svjetskom poretku?

-Jebe mi se.

-I meni najdraži moj.

I mi se zveknemu. Po više puta, kad god mi ćeif pane ili me jednostavno zasvrbi.  A nekad samo reda radi ili radi probe, da nijesmo možda zaboravili kako se to radi.

-A jeli bona uvijek na isto pitanje pada?

-U biti nije važno kako formulušem pitanje, bitno je da se pomene  politika i on ko oro spreman;  i on i oro mu. A nekad je slavuj.  U neko doba počinje da pjeva

-I vazda uspijeva?

-Garant jedan kroz jedan, sto jedan posto.

Vrnu se Fata kući; nagizda se, anteriju iz ruha izvuče, natakari je , malo bakama i ružice na lice nabaci, surme na oči pristavi , malo šanela šanelne i gdi triba i gdi ne triba i pravac pred Muju.

On  se zagledo u haber slikičnu kutiju, tamo se neki dunjaluci krhaju; i nešto zamišljeno duma.

-Mili moj šta ti misliš o novom svjetskom poretku?

-Boli me crveni fesić.

Šta će jadna Fata uze cigar sa hastala i popuši ga. Mujo ni habera , niti se rumeni. Ne vidi ljepotu što se ispod anterije prelijeva.

Što bi Deba reko i mrtvac bi se digo da kresne… Šibicu ubacujemo mi , ne damo da završi rečenicu, garant bi nešto bezobrazno lano. Taki je on.

Usta Mujo pa na vrata. Gdje ćeš u ovaj vakat, pita ga Fata . Boli te anamo ona gdje ću ja. Nisi mi ti  ni sup ni mup da ti teftišim, odoh kod Sulje.

I stvarno ode kod Sulje. Zapališe po cigar trznuše po gutljaj iz čokanjčeta pa se jadani Mojo žali.

– Kaharli sam ti bolan Suljo.

-Što za ime svete Ane šćemlijice, dragi komšo?

-Odakle ti znaš za Hanu?

-Koja te Hana sad spopala ?

-Ma ima jedna Hana,  zovu je Ana u crnim haljinama ,ne znam jeli raspuštenica ili udovica. A more biti i obadvoje:  Koliko ganja i išče anamo onog za dvije osobe je malo.

-Ma nije bolan ni raspušćenica ni udovica, nego nifomanka. I mene bolan na crninu navukla  i ja ko bekan lego na štos i na nju. Sreća u to vrijeme  ova moja  u banji bila, liječila neke ženske boljke, anamo one.

-Nema veze da je i lezibejka,  ja zatarabio a i godi mi. Taze je i po vazdan mi ugađa.

-Pa što si kaharli bolan Mujo? Hem Ana krasotica ti na takar blećka  sjeda , hem Fata ljepotica takar išče. Šta ćeš bolan više od života tražit?

-Nemoj me i Suljo još i ti taslačiti . Ne mre čovjek dvadeset četiri  puta na dan i lijevo i desno i  ipravo kod jedne; pa  namah dvadeset četiri puta i gore i dole i ukrivu i u  sridu kod druge. Ne mre to čovjek više durat. Bojim se ofaliću. A kad insan ofali, eto ti namah i riknjave.

-Što se nekad ne vadiš da te boli  glava ili nisi raspoložen.

-Pravim se ja, ali blesan nema mozga pa me ne sluša. Ha vidi golo žensko , on poludi digne se i skače ko budala kad dere novinu, i šta ću ja  nego za pjevcem.

-A što ti ne bi reko onoj Hani ; taka i taka stvar, ohani malo, moram se Fate kutarisati . Nemoj joj reći da sam ti ja preoručio da Fatu pripaziš četeres devet puta na dan. Radi uroka i pedeset ako zaišće. Garant nema Fate za trideset dana. Riknjava načisto.

-Ima da prhne na nebo ko grlica onog blentovije Dobrog . Njemu svako malo neka grlica  prhne ka nebu. Deba mu se iza leđa smije i kaže pr'nu u fenjer.

Ima ova Suljina pamet nekog smisla, konta Mujo.

Ima ko u Debe pamet,  konta autor , da vrati milo za drago.

Suljo pravac do Haninih vrata. Ona ga zove da uđe, on neće zna ako uđe do jutra će ulaziti. Kaže joj taka je i taka stvar i brže kući, fes mu se nešto krivi.

I tako Mujo i Fata  boj teški vodili. Čitav komšiluk nije mogo spavati. Obnoć vriska, cika , ganjanje i joj, mamo mamice zapomaganje , po pedeset puta. Preko dana Fata pjeva, sve se ori ; joj mamo mamice, isto pedeset puta.

Reciprocitet  reko bi Oma.

Vidi Suljo nema mu havera, pa dvadeset deveti dan kod njega  da izvidi stvar. Tamo situacija ‘vaka:

Na pendžeru Fata stoji , staklo pere i takare broji. Rumena ko bulka, razdragano i veselo cvrkuće  i pjevuši: Joj mamo mamice. Milina ju čuti. U dvorištu svo cvijeće zablistalo, proljepšalo se i promirisalo; nalik  Fati.

Mujo sav u ritama, ublijedio , ofalio , upola ga nema; strahota jedna,  boli glava. Modri kolutovi umjesto očiju, pravi meit ena na enu, šenkrat plaho i još gore. U ruci eno kiselico i tespihe broji i u Fatu pogledava.

Suljo pita :

-Kako sa zdravljem?

Meit jedva čujno progovara, blagi smješak , ko da se smrt kezi, samo dušu što ne ispusti:

-Nikad bolje, evo sutra će biti tries dana, a ona jadnica ništa ne sluti. Vidi je pjeva ko ona ptica  što umire pjevajući. I ne zna da će sutra umirijeti. Jadna ona , nekako mi je ža’.

Suljo ni jedne ne progovara i ode. Sve klima glavom i mozga:

-Ovdje nešto ne štima; neko je pobrko stvari. Neko se zlo sprema i slegnu ramenima. Kući ga Suljaginca pita kako je Mujo, on kratko.

Jebe mi se ,ko mu je kriv.

Suljaginca ko Suljaginca, ne zna propustit ni jednu takvu finu riječ. Nije luda, malo je lijepih riječi na ovom dunjaluku. Nema veze što ga ništa u vezi politike nije pitala. Nije blentača ili pizdunka  da se buni. Poklonjenom  jahanju  se ne gleda u zube , već malo niže i još niže.

Sutra im javiše :

-Umro Mujo.

Znao Suljo , nije mu Mujo izgledao svježe.

Naravoučenije : Svako ima svoga Debu za jarana  i grlicu za…

I pad je let.

Kolinda Kitarević Grobar ili Basna o dvocjevki i perju

Vic dana. Obajatio , ali gre ,  očit0   greje. Na volju vam.

Vic je bio novi, neotpakovan. Ali smo  mu celofan  pobucali. Što bi Deba reko;  glanjc frža, malo pobucana.

 

Gla'ni lik je Kitara,oblokana labudica.Nije to onaj netgnuti instrument sa četiri do deset žica. Jok, kažu to je ona plaha ptica  što se nateže da nosi bijelu uniformu vrhovnog poglavnika oliti maršala među sinjim kukavicama.

Bijelo inače nose nevine nevjeste. E vala to joj nećemo progutati. Ona je trilateralac. Na tri strane labuda.

Mi ovo ne anlaišemo. Ili nije labudica ili joj za poglavnika nešto fali. Kako to nadoštikla nemojte nas pitati. Mi tu the kreaturu (englenski po naški – opismenili se mi) nismo izvoljevali upoznati,ono k'o fol.. Mi smo kavaliri, pitajte nju.

Kad se mogla u uniformu natandarit znala neka i odgovori; kako rješava poglavate probleme. Jest da joj bijelo oprano stoji. Malo tuhne, nema veze, ima kolonjske. Vi mislite da labudice ne tuknu i ne upotrebljavaju dezodorans.Grdno se varate.

Kad obuče bijele odore na sliku i priliku k'o da je dijete babe ustaše, bjelogrlog supa,onog oblokanog  retuš crtača salveta zločinca  Franje Tuđmana.

Ni  sup nema veze sa sekreterijatom unutrašnjih poslova. Takartli vremena, ni sup nije sup već će prije biti neka ustaška bojna, ustaškim bojnama.

Mi je znamo ko pjevačicu : Jao, joj , mamo mamice.Ali labuđi je to poj,jednom na izvoru  modre rijeke propojala i nikad više.

Završeno karađorđevsko prekrajanje , tamo sve sami supovci.Nismo vični jeziku pa ne znamo množinu od sup. A i ono supovci se lakše rimuje sa recimo alkarovci, alkosovci ili arkanovci.

Labudica ode u svoje odaju , a tamo je nešto zasvrbilo. Češe ona ,ali se ne mere baš tako lako isčešat. Trlja ona , al ne mere se baš tako lako samoistrljat .Konta ona nije ovdje  ko u Sarajevu, tamo je svaki na usluzi za počešat joj, mamo mamice. Goščeljubiv i milostiv neki narod.

Njoj šefovi krstaških ratova i letova naredili da taj narod ne zove pučanstvo nego jednostavno balije. A to vam je pčelinji narod.

Pozove ti ona onog svog potrčka, sjedokosog pizdek sup-robijaša, poglavnika konc logora,  što kljun ko i svaki sup bez časti  nema. To je onaj  što je vazda pokiso ko robijaš kad se po sapun  saginje. Moli se: nemoj samo ono, neću više lopovluke radit i nož za leđa spremno držat.

A Kitara tako Labudici ime bilo , baš to i i ništa drugo i nema druge. Nije ona carica Tereza da nešto izvoljeva , a i džab – džabe joj. Ni za dom spremni, ni šahovske table ni poglavnička raspomamljena vučica , tu ništa ne mogu pomoći.

Jao pao ko berlinski zid, nikad se više neće dići, kuka ona, ni tri ga dizalice i dva jasenovca i jedna širokobriješka koljačka Lištica ne bi mogle dići. Čuli mi da se ustaše na klanje pale.

Pizdun se ne crveni, nije navikao, gdje si vidio da se sup crveni,ali glavu sageo ko da se stidi, a ne stidi se. Pomirio se sa sudbinom; otkako je u zatvoru bio to mu se stalno dešava. Pa još konta; možda je zatvor za to kriv, možda nije, ali i od ženidbe  mu je bager za dizanje trebo.

Trilateralci Kitaru poučili nema labavo; uzmi stvar u svoje ruke i juriš. Uzimala, i svugdje ga primala osim na pravo mjesto gdje je svrbi, a ono ništa. Slunto se skvrčio ko crv na ražnju. Kitočka uzimala ili ne uzimala , isto joj se zapisalo.

Obrni okreni ne ide, žalosna joj majka.Bez veze po koja perka padne,ali od muke. Ona za tu priliku bijelu maršalsku, poglavničku  uniformu obukla i od razrooke svinje automat posudila.Jel basna ili nije. Da za povijest foto slikična bude. On joj automat JNA dade, konta iste smo vjere i iste snove snivamo, nema veze ako Breševo u jaranstvu ukidamo.

Ne vidi razrooka fukara ,da Kitari iz očiju grb bosanski  viri. On pogledava u sjedokosog pizduna, smješka se i konta ovaj je jako frižak, tek je iz zatvora izašo, našoj bratiji bi dobro za igre sapuna saginjat došo.

Morali smo u vic ubaciti razrooku svinju da bi on bar malo na pravu basnu podsjećao, radi naravoučenija, ako ga bude.

Kod onih balija, narav i grb im ljubim, dobri su, predobri su oni.Nema u njih obrni okreni i okreni, ili muči lipsalog crva onako ili ovako .Jok, nikako. A opet ima i to debelo ima, ali  pošljen.

Pravo , muški, čvrsto i hek u sridu , žensko se i ne snađe a đardin cvjeta i miriše, ekstraktnim, parfemskim sokovima  sav se brežuljak preliva. I balija buket svoj uvaljiva, pa uvaljuje međ med medeni , a ovaj raste i cvjeta , piklić ga potpomaže i čitav đardin i brežuljak pride : joj, mamo mamice.

Sama pomisao na to noj  vrisku nosi joj, mamo mamice , na ležaj ko mrtva panu , iz oka joj suza kanu i  malo se smiri.

Poli se vodom iz ibrika zlatnog, to joj jedan od balija poklonio. Ponovo ga napuni i ponovo se poli. I tako dvadeset četiri puta. Konta hoće li dvadeset peti put?  Neće! Jazuk, moglo bi imbecilna svinja pomislit da se neko upišo od straha. Ono jeste, ali onaj hinjski šuti i svoj junački smrad podnosi.

Odjedno Kitara uzima telefon i kaže:

– Stražo dva lavora sa perjem i dva stola donesite.

Straža ne smije ništa da pita poglavnica je to, znaju ovu igru. Igrala je ona kad god je svrbi a niko ne umije ili ne može da se posla primi i da je počeše kako triba.

Dvanaestorica nose tu čudnu kombinaciju. Dva po dva supa. Kitačkin suđeni broj, dvadeset četiri. Dva jedan lavor, druga dva drugi lavor i glavu okreću. Treća dva jednu veću perja, a četvrta dvojica drugu vreću i glavu okreću. Peta dvojica jedan hastal nose, šesta dvojica drugi hastal i glavu okreću.

Vreće i lavori i hastali u šahovnice obojeni. Milina jedna. Nismo zavirivali , neki sumnjivi nam tipovi javili da ona svoju vilu i vrt kojem prducka i često u žbunju serucka,isto tako obojila.Straža okrenula glave, jer ono dvoje je golo ,načisto gologuzavo ,ko da oca tuđeg čovjeka rođena.

Poglavnica naređuje; ne okreći glavu po jedan sto i po jedan lavor naspram naše sjedaličke golotinje pristavi. Šta će alkari , jer garda je alkarska nego slušat: nema druge.

Kitara će čovječuljćici :

Ti prdež pa među svoje perje ko među svoje pučanstvo, ja prdac pa u svoje perje ko među pučantvom od srpske Like,Banije i Korduna do bosanskog Kupresa.

Pobjeđuje oni koje više perja izbaci i u Sarajvu deset u somun plaća,valja ova.

Pizdunski sup muklo , prošireno , proburgijano dum i nešto malo,  pola i više  perja izbaci iz lavora.

Pizdunka puče hitac ko top sa Mirogoja u osvit paganskih  saturnalija i rođendana  nepobjedivog sunca. Udar je bio strahovit, prozor je skršio i otvorio, svo perje se prosu po Banja  Luci.

Narod mislio; to se mnoga jata njakih ptica takari  čim voliko perje leti. Tamo u tom gradu je narod od razrooke svinje neupućen bio; pojma ti oni ni o čemu nemaju. Njima su ubili misli ,kao što im djecu siluju i ubijaju. Da je bolje pogledao vidjela bi ta ogoljenia raja, da to perje bijele , oblokane,  glupave guske leprša i nešto malo bez časti  supovog.

Rasplaka se pizdunčić ko robijaš svaki kad se po sapun saginje i kuka:

– Kitara nisi nimalo fer, pucaš iz dvocjevke duplonke potkresane cijevi.

Kitačkica se smije , ali je još uvjek do boli češe. Tješi je da će uskoro u Sarajevo na ćevapčine nahodit.

Naravoučenije, nemoj zlo drugome iza leđa radit ili će ti se narod smijat ,a i svrabež nikad neće

prestati.

Džab džabe ti je perje prdežom rokat.

 

Zmija sa četri noge

 

Čovjek svaki dan može naučiti nešto novo. Portali su glavna blagodat za to. Stalno nas obasipaju informacijama ; da boli glava. Nas ne boli glava ali ima njaka biljka koja se tako zove. Njena ko bogdica sitna crna zrna dobra za kolača i za dalju industrijsku  preradu.

Ta prerađevina smota pamet insanu da on postane hajvan i još gore. U glavi mu se magla i dim stvaraju  i sve mu se nešto priviđa i budalesa ko hajvan kad ga napadne banda stršljenova ili inkvizicija.Isto kad ti hođa ili ilmija sihire na vrat natovare.A hoće oni to; parajli je posao.

Zato mi , kad nam neko maglu,dim, ublehe i sihire prodaje kažemo : boli glava. Deba bi bio konkretniji.Kod njega skoru uvijek ima nečega viška;makar jedna riječ,pa bi u ovom slučaju dodo:sranje.

Eto, na primjer 26.07.2015. neki Miroslav nam fascinirano saopštava da je pronađen fosil zmije sa četri noge star 113 miliona godina i da ga je pronašao dr.Martill sa sveučilišta Portsmouth.

To j je jako dobra vijest za populaciju koja se bavi tim stvarima. Ova okamenjena zmija od 20 centimetara će, kaže Dr. Martile, baciti novo svjetlo na evoluciju zmija.E hvala ti velja  dobri imenjače sine Njofre.Vidjet će te zašto se zahvaljujemo.Ne bi imali razloga za P.S.

Deba ovo P.S. nikad nije skonto.Za latinluk taraba bio.Mislimo lingvinistički,ali jezički je Vatikan svako malo rešeto.Uglavnom on nam je glavni savjetnik za Vatikan i njegove pogane bezbožničke činove. Vidite kakav  lajav jezik ima;ali nije pogan.Mi ga provjeravali kroz razne enciklopedije i leksikone,još nismo našli da je fula.

Džaba mi Debi govorili da je PS  skraćenica za poslije šarnuto.On umislio da to znači  poslije = P.  , slijedi = S.  , takarenje = T.  Mi mu kažemo da njegova fraza ima rijeć više ,a skraćenica ima slovo više. A njegova skr. PST  i da znači šutnju.On se uvijek smijo onom fc Pari sen Žermen ili P.S.G.Znate zašto.Uvijek to vezo za svoje poslije slijedi.Ono G. mu mirisalo riječ glabanje.

On nama odbrusi od riječi do riječi:

Hajvani ste vi ko i ona zmija sa četiri noge.Hajd za nju mi nije zabremedet što ima četiri noge.Šta hajvan zna koliko treba noga imat; nema mozga.

Ali vi se mozgom dičite a ne vidite da se  riječ takar u nečiju zadnjicu zabija tako da i ona i početno slovo nestaju.Tada ostaje samo : poslije sjedi ili skraćeno p.s.,  što vam na onaj vaš latinluk liči.A šta poslije slijedi nije moj problem.Ja znam šta kod mene poslije slijedi.A vi se morate mučiti i kontati šta vama i čitaocu i pomenutim u članku (člankoliscima ) slijedi .Člankolisci mahom pederi i pogani.

Eto tako nam Deba objasnio znanje.Međutim uvijek u svemu ima neko ako.

Okamenjena zmija se nije razvila od guštera kako nalaže Darvin , već od zmije, kaže Englez. Koje frapantno otkriće. Jest da ruke i noge okamine ukazuje da su to umanjeni originali  ruku i nogu Darvina, ali mi ne donosimo sudove tek tako.Nema brade i mozga.kako ćeš ga prepoznati.

Ono za mozga nije bitno,ali ovo što nema brade nas zabrinulo.Neki neupućeni ga neće moći prepoznati.Misliće da je okamina neki majmun,napriliku drekavac ili pobožni kapucin.Nemojte bukve listova se igrati. Vi  mislite da kapucini,majmuni,ne mogu biti pobožni.Tu se varate.

Ako je čovjek postao od majmuna,a Darvin kaže da jesu,čitav zapadni svijet mu vjeruje;onda je čovjek sav svoj nauk naslijedio od majmuna.Tako darvinova škola zbori.E ,ako je čovjek um naslijedio od majmuna,moro je i majmunske misli preuzeti,barem one glavne.U te glavne spada vjerovanje u ono u šta njegovi potomci vjeruju.Tako vam to dođe.Pa vi vidite hoćete li Darvinu ili Kapucinima vjerovati.

Na kraju članka se saopštava da fosil upućuje na to kako su zmije bile mesožderi, a ruke i noge su koristili za hvatanje plijena. Sve su to vidjeli iz okamine i „logički“ zaključili zašto su im udovi služili. Valjda se zmije još nisu bije naučile služiti otrovom ili davljenjem.

Nama laknu, jer da ne bi ove konstatacije, mi bi i dalje lutali u tami Neznanja misleći da su zmije bile vegetarijannci ili planktonaši i da su lutale pasući travu i preživajući ili zjapile žvalje usisavajići planktone.

Eto ni španski konkvistadori nisu bili kanibali ,koliko mi znamo.A oni su mnogo toga u rečenog u zapisima sakrili ili saplili.Tako im došlo.Može im se, to je inkvizicija.Ti španjolci su bili mesožderi to znamo.Ali to nam ne daje nikakvo pravo; da njihovo mesožderstvo ili eventualno kanibalstvo; povežemo sa nestankom miliona Maja,Inka i drugih indijanaca širom Sjeverne i Južne Amerike.

To je stav zvaničnog Vatikana. Ko nije za krst , masovno ubijaj,oliti Genocid vrši.

Znali smo mi da će Kolombo i onaj Amerigo belaj napraviti.Od skorbuta im se um pomutio, pa “stari” svijet obavijestili o nekim bezbožnicima koji ne razumiju ni jedan Europski jezik i ne znaju šta je to krst. A za takve Vatikan i inkvizicija su uvijek imali lijeka.

One manje bezbožne otrovati.One malo više bezbožne raščerečit,to je malo brža smrt.A one najbezbožnije spaliti,po mogućnosti na krstu.Ako nema drva može i na lomači.Vrlo efikasno i ubjedljivo.Tako se to sa bezbožnicima;koji ne vjeruju u  pedera Mikelanđela; treba činiti.

Vidi molim te oni njega ne vjeruju a on svoj autoportret pod vrh siktinske kapele natakario; da se pape njemu mole svaki dan.Tako im treba.Hoće oni bezbožnićke stvari činiti.Sve takve treba ognjem i mačem potamanit i nestati.

E’ hvala vam dr, Martill i g. Miroslave ,imenjače sina onog *tatice, na prosvijetljenju i na poveznici sa P.S .

Ova basna nema pouku.Što će ti pouka frajeru kad  imaš Ono Debino :

P.S.T.

*Onog znači onog, historija, pa i ja mu stalno zaboravljamo i brišemo ime. U historiji nema mjesta za svaku kreaturu**. Onog je onaj koji će ostati upamćen da je na salveti, oblokan narodskim rujnim vinom, crtao granice „krstaških ratova“. Granice koje je „on“ (i njegov sin-op.aut.) iz debelo bogate hladovine u ime Vatikana „spašavao“ od najezde pravovjernih.Piučanstvo za to vrijeme ginulo.

Anegdotu o oblokanosti je mnogo puta ispričao jedan visoki evropski zvaničnik sugovornik onoga, dodavši da je to bilo uvlakačko hvalisanje.

**kreatura – biće,stvor(enje), eng. creature  (više:vidi blekijev pojmovnik)

Autor i Deba  zadržavaju  pravo na vlastito mišljenje ma kako ono nekorektno, iskreno i iritirajuće nekome zvučalo.

P.S.S.

Deba se cereka u prevodu:poslije ćenife,ćenifa.

Zmija sa četiri noge

Čovjek svaki dan može naučiti nešto novo. Portali su glavna blagodat za to. Stalno nas obasipaju informacijama ; da boli glava. Nas ne boli glava ali ima njaka biljka koja se tako zove. Njena ko bogdica sitna crna zrna dobra za kolača i za dalju industrijsku  preradu.

Ta prerađevina smota pamet insanu da on postane hajvan i još gore. U glavi mu se magla i dima stvara i sve mu se nešto priviđa i budalesa ko hajvan kad ga napadne banda stršljenova ili inkvizicija.Isto kad ti hođa ili ulmija sihire na vrat natovare.A hoće oni to; prajli je posao.

Zato mi kad nam neko maglu,dim ublehe i sihire prodaje kažemo : boli glava. Deba bi bio konkretniji.Kod njega skoru uvijek ima nečega viška;makar jedna riječ,pa bi u ovom slučaju dodo:sranje.

Eto, na primjer neki Miroslav nam fascinirano saopštava da je pronađen fosil zmije sa četri noge star 113 miliona godina i da ga je pronašao dr.Martill sa sveučilišta Portsmouth.

To j je jako dobra vijest za populaciju koja se bavi tim stvarima. Ova okamenjena zmija od 20 centimetara će, kaže Dr. Martile, baciti novo svjetlo na evoluciju zmija.E hvala ti velja  dobri imenjače sina Njofre.Vidjet će te zašto se zahvaljujemo.Ne bi imali razloga za P.S.

Deba ovo P.S. nikad nije skonto.Za latinluk taraba bio.Mislimo lingvinistički,ali jezički je Vatikan svako malo rešeto.Uglavnom on nam je glavni savjetnik za vatikan i njegove pogane bezbožničke činove. Vidite kakv  lajav jezik ima;ali nije pogan.Mi ga rprovjeravali kroz razne enciklopedije i leksikone,joj nismo našli da je fula.

Džaba mi Debi govorili da je skraćenica za poslije šarnuto.On umislio da to znači  poslije = P.  , slijedi = S.  , takarenje = T.  Mi mu kažemo da njegova fraza ima rijeć više ,a skraćenica ima slovo više. A njegova skr. PST  i da znači šutnju.On se uvijek smijo onom fc Pari sen Žermen ili P.S.G.Znate zašto.Uvijek to vezo za svoje poslije slijedi.Ono G. mu mirisalo riječ glabanje.

On nama odbrusi od riječi do riječi:

Hajvani ste vi ko i ona zmija sa četiri noge.Hajd za nju mi nije zabremedet što ima četiri noge.Šta hajvan zna koliko treba noga imat; nema mozga.Ali vi se mozgom dičite a ne vidite da se  riječ takar u nečiju zadnjicu zabija tako da i ona i početno slovo nestaju.Tada ostaje samo : poslije sjedi ili skraćeno p.s. što vam na onaj vaš latinluk liči.A šta poslije slijedi nije moj problem.Ja znam šta kod mene poslije slijedi.A vi se morate mučiti i kontati šta vama i čitaocu i pomenutim u članku (člankoliscima ) slijedi .Člankolisci mahom pederi i pogani.

Eto tako nam Deba objasnio znanje.Međutim uvijek u svemu ima neko ako.

Okamenjena zmija se nije razvila od guštera kako nalaže Darvin , već od zmije, kaže Englez. Koje frapantno otkriće. Jest da ruke i noge okamine ukazuje da su to umanjeni originali  ruku i nogu Darvina, ali mi ne donosimo sudove tek tako.Nema brade i mozga.kako ćeš ga prepoznati.

Ono za mozga nije bitno,ali ovo što nema brade nas zabrinulo.Neki neupućeni ga neće moći prepoznati.Misliće da je okamina neki majmun,napriliku drekavac ili pobožni kapucin.Nemojte bukve listova se igrati. Vi  mislite da kapucini,majmuni,ne mogu biti pobožni.Tu se varate.

Ako je čovjek postao od majmuna,a Darvin kaže da jesu,čitav zapadni svijet mu vjeruje;onda je čovjek sav svoj nauk naslijedio od majmuna.Tako darvinova škola zbori.E ,ako je čovjek um naslijedio od majmuna,moro je i majmunske misli preuzeti,barem one glavne.U te glavne spada vjerovanje u ono u šta njegovi potomci vjeruju.Tako vam to dođe.Pa vi vidite hoćete li Darvinu ili Kapucinima vjerovati.

Na kraju članka se saopštava da fosil upućuje na to kako su zmije bile mesožderi, a ruke i noge su koristili za hvatanje plijena. Sve su to vidjeli iz okamine i „logički“ zaključili zašto su im udovi služili. Valjda se zmije još nisu bije naučile služiti otrovom ili davljenjem.

Meni laknu, jer da ne bi ove konstatacije, ja bih i dalje lutao u tami Neznanja misleći da su zmije bile vegetarijannci ili planktonaši i da su lutale pasući travu i preživajući ili zjapile žvalje usisavajići planktone.

Eto ni španski konkvistadori nisu bili kanibali ,koliko mi znamo.A oni su mnogo toga u rečenog uzapisima sakrili ili saplili.Tako im došlo.Može im se, to je inkvizicija.Ti španjolci su bili mesožderi to znamo.Ali to nam ne daje nikakvo pravo; da njihovo mesožderstvo ili eventualno kanibalstvo; povežemo sa nestankom miliona Maja,Inka i drugih indijanaca širom Sjeverne i Južne Amerike.

Znali smo mi da će Kolombo i onaj Amerigo belaj napraviti.Od skorbuta im se um pomutio pa “stari” svijet obavijestili o nekim bezbožnicima koji ne razumiju ni jedan Europski jezik i ne znaju šta je to krst. A za takve Vatikan i inkvizicija su uvijek imali lijeka.

One manje bezbožne otrovati.One malo više bezbožne raščerečit,to je malo brža smrt.A one najbezbožnije spaliti,po mogućnosti na krstu.Ako nema drva može i na lomači.Vrlo efikasno i ubjedljivo.Tako se to sa bezbožnicima;koji ne vjeruju u  pedera Mikelanđela; treba činiti.

Vidi molim te oni njega ne vjeruju a on svoj autoportret pod vrh siktinske kapele natakario da se pape njemu mole svaki dan.Tako im treba.Hoće oni bezbožnićke stavri činiti.Sve takve treba ognjem i mačem potamanit i nestati.

E’ hvala vam dr, Martill i g. Miroslave ,imenjače sina onog *tatice, na prosvijetljenju i na poveznici sa P.S .

Ova basna nema pouku.Što će ti pouka frajeru kad  imaš Ono Debino :

P.S.T.

*Onog znači onog, historija, pa i ja mu stalno zaboravljamo i brišemo ime. U historiji nema mjesta za svaku kreaturu**. Onog je onaj koji će ostati upamćen da je na salveti, oblokan narodskim rujnim vinom, crtao granice „krstaških ratova“. Granice koje je „on“ (i njegov sin-op.aut.) iz debelo bogate hladovine u ime Vatikana „spašavali“ od najezde pravovjernih.Piučanstvo za to vrijeme ginulo.

Anegdotu o oblokanosti je mnogo puta ispričao jedan visoki evropski zvaničnik sugovornik onoga, dodavši da je to bilo uvlakačko hvalisanje.

**kreatura – biće,stvor(enje), eng. creature  (više:vidi blekijev pojmovnik)

Autor i Deba  zadržavaju  pravo na vlastito mišljenje ma kako ono nekorektno, iskreno i iritirajuće nekome zvučalo.

P.S.S.

Deba se cereka u prevodu:poslije ćenife,ćenifa.

Grmalj i Fićfirić

 

Proročka basna naroda Kahiva

 

Grmalj /Kapucin i  Drekavac /Fićfirić

U skoro neistraženim dubinama i širinama brazilske prašume, uz tokove Amoazona i njenih pritoka kreće se narod Kahiva. Ovi urođenici žive nomadskim životom svojih opredaka, loveći i sakupljajući plodove prirode. ” Civilizaciju ” izbjegavaju jer im nije donijela ništa dobro. Ipak kada se sretnu sa ljudima toliko su gostoljubivi da ne znaju za riječ rat. Nemaju ni riječ za smrt; kažu preseljenje, budući odlazak ili samo život na ljepšem svijetu.

Kahive nemaju stalne naseobine. Djeca prirode lutaju prašumama amazonije slijedeći njeno bilo. Ne znaju za alat, starke, novac ili bilo koje druge blagodati civilizacije. Povlače se sve dublje u bespuća prašuma, ali ni to nije dovoljno; “civilizacija” kao i uvijek uzima svoj danak. Kahivama prijeti izumirannje.

“Civilizacija” u svom razaračkom pohodu za profitom nije uspijela ili nije smatrala za potrebno da ih prouči. Utoliko bolje za Kahive. Lakonski : ” Urođenici su urođenici . ” Smisao je isti kao u one anglosaksonske izreke: “Samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac.” Nisu jadni anglosaksonci previše krivi, samo su slijedili opće smjernice kojima je Vatikan poučio i šanjolške, francuske, belgijske, njemačke, nizozemske i i sve ostale sljedbenike. Urođenici ih zovu : ” Oni grozni”.

Vatkanske opće smjernice su se proširile na sve što se kreće, pliva, migolji ili diše. Prerije, stepe, prašume, rijeke, jezera mora, okeani i ledena prostranstva, pingvini , svaki list, svaka mrva zemlje su skamenjeni svjedoci. Kameni spavači će biti probuđeni, smjestiti se na ugodnoj klupi svjedoka na dan svjedočenja i progovoriti o užasima pomora i pokolja.

I tada teško vama i teško. Bog sve vidi i sve zna, nagrađuje i kažnjava po djelima.

Koliko je poznato postoji više od 32 plemena ovog naroda dobro skrivenih u grmlju amazonskih guštara. Poslijednje njihovo pleme otkriveno 2011. god. slučajnim snimkama iz vazduha, ali im se poslije toga svaki uzgubio trag. Nazvano je Kavahiva. Možda je ovo njihova Basna.

Slučajni putnik, antropolog najviše zahvaljujući znakovnom jeziku zapamtio je, pa potom zabilježio ovu proročka i poučna basna jednog od plemena naroda Kahiva.
U govoru Kahiva nema riječi koja označava prošlost vać samo juče ili prije neki dan. Isto tako nema ni rijeći koja označava budućnost; kažu: poslije današnjeg dana ili samo poslije nekoliko dana. Zbog toga je teško utvrditi vrijeme nastanka basne; kao i vrijeme dešavanja radnje.

Priča u slobodnom prevodu bi trebala da glasi:

U jednom vremenu ,poslije nekoliko dana, zlo će se predstaviti u ljudskim likovima sličnim majmunima: Kapucineru i Drekavcu. Kapuciner je imao izgled pacolikog majmuna, a Drekavac majmunolikog pacova. Njih dvoje će nastaviti učvršćivanje puteva prethodnika, da bi obezbjedili što jača uporište za sljedbenike koji će pokuđati  konačno uništiti dobro.

Ta humanoidna stvorenja će imati jako,mnogo loše,nadasve zle osobine: Varanje, laganje, pljačkanje, krađa, papučarenje, tobožnji religijski konvertizam, licemjerja, konc logore, silovanja, mučenja, ubijanja…Lista za nedogled. Najogavnija karakteristika im je da će se njušiti kao zvijeri i duvati jedan drugom u sjedalice.Pošto u njih ne postoji rijeć pederluk ttu ogavnu ljudsku naviku čačkanka po tuđim govnima nisu mogli opisati.

Onog momenta kad je priča dala majmunima ljudske osobine postala je Basna i majmunima je, iz poštovanju prema životinjama malo izmjenila ime. Sada oni postaše samo Kapucin i Dreka.

Pacoliki majmun Kapucin je svoje zlo nanosio iz zasjede, duboko sakriven u visokim, brlozima zaglavljenim u močvarama i grmlju. Dakle Kapucinu se činilo da je bolje da sve radi potajice u svilenim rukavicama. Jedno vrijeme je živio u velikoj i bijeloj ,skoro napuštenoj , sablasnoj kući. Kuća je bila nastanjena avetima u bijelom.

Te sablasti su najviše voljele da u svojim rukama nose zapaljene krastove, puške i noževa. Kapucin ih se nije plašio, u njihovom se okruženju rodio i ti monstrumi su ga dresirali. Ni u bilo kom društvu društvu se nije plašio i nije se libio da sve radi savim otvoreno, samo se pravio da stvari radi tajno.

Majmunoliki pacov je oglašavao zlo koje to nije drečanjem i nijekanjem oglašavao zlo koje to jeste drekom. To je činio svakog dana. Kako je u odnosu dvojice bio podređen, oglašavanje je počinjao dolje iz svoje ulice u 1o sati. Kad bi mu Kapucin dozvolio da bude glavni, Dreka bi se popeo na brežuljak i drečiti je mogao u bilo koje vrijeme. Zapravo majmunoliki pacov Dreka je bio glasogovornik i slugan pacolikog majmuna Kapucina.

Dreka je stalno kaskao za Kapucinom opčinjen količinom zla i moći koju ovaj posjeduje. Zbog toga se činilo da pokušava da mu se uvuče u debelnjaču. Uvijek je bio užurban pa je izgledalo da je u brzini. Kapucin je jedva skrivao svoje gnušanje prema dreki, ali mu je bio potreban da svojom drekom zamagljuje stvari i da zajednički pacovare protiv dobra.

I pored silnih pokušaja utemeljenih na dokazanim lažima i stravičnim načinima demonstracije silazlo koje siju majmuni nikako da pobijedi. Možda zbog toga a i svojih ličnih osobina Kapucin i Dreka neće uspjeti u svom naumu, već će borbu prepustiti svojim nasljednicima nekim drugim Kapucinima i Drekama.

Borba dobra i zla će se dugo voditi sve većim intezitetom. Dok dobro ne pobjedi narod Kahiva neće imati mira, biće proganjani i uništavani, na ivici nestajanja. Tada će drvodelja izdeljati novu mnogo ljepšu i veću kolijeku i u miru otpočinuti.

Naravoučenije proročanstva južnoameričkih domorodaca je da će dobro uz pomoć Boga Milostivog na kraju pobijediti, ma kako to sporo, mučno i pogibeljno izgledalo.

I još se mole i nadaju da će to biti prije njihovog nestanka kojim im već ozbiljno prijete.

Neki poznavaoci svjetskih prilika i svjetskih kreatura uprli su prstom na imena, fizički izgled i vizuelno ponašanje Đorđa Buša i Tonija Blera.

Bolji poznavaoci su ukazali na neka druga ponašanja, stvarne ne mobing karakterne osobine i biografije, političko dejstvo i smrtonosne učinke koje su uzrokovali i počinili pomenuti anglosaksonaci. Također su postavili pitanje:

A tek šta su i šta bi radili za novac!

Meni pada na pamet vic o Muji i Sulji i o tome šta čovjek može učiniti za novac , ali vicevima nije mjesto u ovoj Basni.

Nikad nikad nismo bavili politikom i nismo obratili pažnju na spodobe koje ne poznajemo i kategorično odbijamo verziju u kojoj Basna ima veze sa Grmom i Drekom. Napominjemo svaka slučajana sličnost je nenamjerna.
Tek toliko da zadovoljimo znatiželju, uzansu objektivnost u pisanju i zbog toga što volimo imenične nepoznanice koji su ponekad pravi rebusi, pokušali smo dobiti bukvalna značenja imena:

-George Walker Bush ( zemljoradnik, šetač, grm = zemljoradnik šetajući grm? > grmalj?)

-Anthony Charles Lynton – Blair (drekavac ,dreka, drečanje, <rastrubiti, razvikati).

Obojica su bili članovi trilateralno komisije. To je ona podružnica Bildeberške grupe.

Buš je dobio predsjedničke izbore 2000.g. sa manjim brojem glasova od protu kandidata. Presudno, ponovljeno i posljednje brojanje glasova desilo se na Floridi gdje je guverner bio Bušov brat. Regularno? Nema dokaza.

Al Gor se nije htio ili nije smio žaliti! Čitav svijet je vidio da se radi o jednoglasnoj rokfelerovojskoj kooptaciji.

Lično nikad nisam vjerovao brojkama kojim “pobjednici” i oligarhija slove, slave i broje histoju.

Šef laburističke stranske naprasno je umro 1994.god. Slučajna smrt, srčani udar. Nema dokaza. Nešto drugo. Nije bitno dok postoji M5, M6 nili bilo koji M. Snimljen je i film pod nazivom Pozovi M radi ubistva. “Slučajno” iz trećeg ili četvrtog plana predsjedničku fotelju laburista je zaposjeo Toni. Poslije je zamjenio premijerskim prijestoljem, taman da se upari sa čovjekom sa manjkom glasova.

Oni nisu iznimke koje potvrđuju pravilo. To je uvijek bio jedan od koncepata za dolazak na vlast; u svim vremenima na svim stranama svijeta, čak i u urođeničkom svijetu.

Bin Laden im je druga poveznica. I njihova i Trilateralne komisije i Bilderberške grupe. Bušovi i Ladenovi su veliki prijatelji u tokovima transkontinentalnih oil-novčanih malverzacija, koje predvode Rokfeler sa bilderberzima i trilateralcima. Bin Ladena je CIA obučila i stvorila da radi za dobrobit svih. To je već druga tema.

Gdje su Buš, Rokfeler i Saudi Haram Co. udarali? Tamo gdje se ubacivao Bin Laden. Tamo gdje su kovačnice cijene nafte i na crvena polja maka gdje je Bin Laden ko’ fol boravio i bio nadzornik uzgoja.

Pred kraj frke sapunica o nafti, Bušu,R okfeleru i Bin Ladenu uskače u pomoć pajdo Toni. Blair je volio pružati zaklon, gostoprimstvo i sigurnost „teroristima” . Normalno sve ima svoju cijenu.

Antiratna aktivistica Cindy Sheenan :

“Ako vjerujete vijesti o najnovijoj smrti Osama Bin Ladena onda ste glupi.”

Saznali smo i da su žene u dogovoru sa crkvenim ocima natjerale da Buš i Bler promjene religiju. Dreka je postao Kapucin, a Kapucin neka druga Dreka. Kasnije je bilo teško pratiti ko je koje podreligije, što i nije bitno. Bitan je pokušaj da se za odrađeno bratski rasterete bremena anglosaksonaca i dio prebaci na katolike i metodiste. No o v o nije nebitno; svi dolaze iz iste:

Savletove akademije.

Pravi, prirodni prašumski majmuni drekavci i kapucineri ,na njihov nagovor i svi ostali majmuni; ignorišući među anglosaksoncima popularne Č.Darvinove postavke odrekoše se srodstva i bilo čega zajedničkog sa statistima koji nisu u prvom planu ove basne.

Iz pouzdanih izvora znamo da ni majmuni ni većina urođenika nisu čuli za Darvina i da zaista nemaju ništa protiv onih koji vjeruju u njih. Njima to odgovara. To znači da su majmuni rodili Buša I Blera.

Ipak ne želimo dalje istraživati i Basnu vezati za grm i dreku koje je povijest poslala na izvor Panka koji je bio odrednica mladosti i jednog i drugogo.

Basna to ne zasložuje. Basna urođenika se te dvojice, po sjedalici , jarana odavno odrekla,i njihovih istomišljenika.Ali je ostavila nauk i u svoju širinu smješta sve drkavce i kapucinere.

Evo ,recimo,u onom  Donaldu Trampu toliko gluposti,neljudskosti i zlobe ima da mu nije potreban pogančerski haver  , da bi bio glavni junak ovakve basne.

Moramo konsultovati Kahive da li imaju neku basnu prigodnu samo za glavate hablečine koji nisu bili prisutni kada je nebo djelilo razum i ljudskost.

Ovu Basnu nismo čuli iz prve ruke. Vjerovatno je prepiračana mnogo puta u svom putovanju do nas i izgubila dosta svoje konkretnosti i prirodnosti; glavnih odlika Urođenika. Ako se pisane knjige mogu mjenjati sa pričama je to lakše. Možda se poneka riječ izgubila ili promjenila značenje, dok je basna mijenjala vlasnike, ali vjerujemo da je zadržala osnovni smisao. Uglavnom zbog toga što malo ko obraća veliku pažnju na basne.

Mi smo basnu prenijeli kako onako kako smo je čuli ,shvatili i prihvatli.Na suprot “kolijevki civilizacije” mi se ne čudimo što ” primitivni ” narodi rađaju poučne basne iz kojih izvire razložna filozofija prirode i Univerzuma.

Ne čudim se što ” kolijevka civilizacije ” nikad nije shvatila ni ” urođeničku ” ,ni bilo čiju filozofijju koja izvire iz biti Univezuma.

Da je ” zapad ” išta shvatio ne bi činio to što čini. Niti urođenicima, niti bilo kome i čemu, čak ni vlastitim narodima.

Ono ostalo rđavo i zlo što dolazi sa drugih strana , rađa se kao odgovor ( nagovor ) na činjenje Zapada.
Uzrok i posljedica što bi rekli Kahiva urođenici.

Možda su oni u pravu,šta vi znate?

Ukoliko vas Basna dirne i zainteresujte se za mudrosti Kahiva ili nekih drugih uređenika proučite ih prije nego što nestanu. Poslije ih pustite na miru, nježni su, vaša znatiželja ih može za tren uništiti.

 

Grbovnik,patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete / II Dio

 

Nema ti kod konzilija ni cile mile.Ima da ima ili ima da ima,nema treće. Ni po babu ni po stričevima već konzilijski, jednoglasno.

Možda Deba ne bi skonto da u samostanu i nekih ženskinja ima?

Sporo ti on inače misli,a kad na hastalu rujna vinca hejbet zasvjetluca i pečeni vo ko opijum zamiriše ,zinula bi Debi  gospođica k'o tunel.Gospođica je zvao,niko je nije diro nit je smio.Ima mrtva glava da padne i jednom o kasnijim danima jeste,molimo se;valjda nije?Al'nećemo sada o tome nije fer prekidati ovu priču,konta patrijarh.

Možda bi se Herco i Lenji mutavi pravili,časne su to,iz njihovog puka su ?

Đe ćeš  ba dušu griješit pa majci reći:

“Ja zapeksinio časnu  našeg roda.“-ne bi  smjeli rijeti da je bilo malo više njih.

Nema veze što će majka reći:

„Ako je htjela nije ti grijeh.“ – i oprost dati.

„Ako nije,ti joj nebi ništa uradio što ona ne bi htjela,je li tako“-i opet bi majka oprostila.

Take su majke.Ima ih i da nisu take.

Fratrima,hodžama i popovima u vezi oprosta nisu vjerovali,a nisu voljeli džabaluka,bez veze pare bacati.Nije to tako jednostavno.Nisu to one sestre što stanuju na Bjelavama ili Provarama,ili one što na očnoj ili kožnom rade.Već one iz Kraljeve sutjeske.

Kad pomeneš Kraljevu sutjesku ili Bobovac sva ti se časnost svijeta u grudi stisne.I ti blistaš i Bosnu sanjaš.

(Prolupo popo,načisto,on i Bosna ko opanak i lakovane cipele,ili gusle i harmonika.)

Ali Mojsije i Dobri nebi se osvrtali pa sve da su iz njihovog roda.

Sve što je žensko i može laktom šteku dohvatiti i vrata otvoriti valja i dobro je.I ne samo da se ne bi osvrtali već bi i ostatku konzilija pamet zamutili.

O milodarnoj ljepoti da ne govorimo.Ta blaženost i nevinost ne bi imala šanse.Ne bi ih čovjek mogao po’ godine izbacit  iz manastira,garant.Koliki je ne bi ni izlaz sami mogli naći,a one ih ne bi njemu vodile,to je zasigurno.

Jedino jazuk ima tu onih muškinja što nisu muškinje,i onih muškinja što su muškinje ali nisu muškinje jer ženskinje ne traže.Valjda ih stariji oci za mladosti nisu naučili ili ih je stid.

(Vala prota sve nešto mota okolo kere na mala vrata ;kao Dobri kad stane figurisati u oblande uvijati,odnekud se ubacuje Deba,a čuje se smijeh Lenjog,možada se i Mojsijeva ramena klate.Recite im pederi onako po Bosanski jasno,glasno i u sridu,govnarsku im mamu ne takarim.Sada da  se  patrijarh ili ja pokušamo javiti sa onim:nije fer,nije korektno,to je diskriminacija,nije kreditibilno,to je govor mržnje,ne ide iz više razloga.Prvo to se priča otela kontroli.Drugo,glavno treba pomenuti;ili bi Deba razvezo do besvijesti ili bi Mojsije harmoniku hekno sa vrha samostana u ambis sutjeske,makar ona bilo amanet tri kralja .U svakom slučaju kraj,finito priče i čitalac osta uskraćem za svršetak.To već nije pošteno iako svršetnici nisu nikad onaki kako ih čitalac zamišlja.)

Mogli bi konziliju prijetiti pržunom,inkvizicijom,lomačama, fetvama, poslanicama.Ne daju ti oni pet  para na to.Ko se ikad plašio papirusa faličnih pogančera.

Odlutao Patrijarh,zamišlja sa konzilijem se druži,volio bi u njegovom vaktu da su živjeli i baš u ovom samostanu sa njim se družili.Ta vremena su bila nekako sporija,tiša,blaža.Što bi to akšamluci,fešte bile.Ni Rio im ne bi ravan bio.Pa zamišlja sestre sambe,čoček rumbe,poneka bolerka,baladica,e moralo se tu naći i par cigančica.Jedna za njega da godine liječi,jedna  za Debu da mu jetru zdravi i roštilj pazi.

I taman ti mitropolit Mojsije svoju cigančicu na srce prigrlio po kosi pomilovo,u sred grudi ga nešto udari,jednom pa drugi put.Udari bolan kao da mu neko dušu vadi ili grkljan čupa.Vidi klizi mu ciganka iz ruku,on ne može da je zadrži i glava mu na sto pada.Štap masline se sam od sebe lomi.Kažu to je peh,na zlo sluti.Poslijednje što vidi,cigančica mu prilazi,gleda ga u oči koje se mute,miluje ga po licu,plače i moli se za njega.On spokojno zatvara oči i blijedi.

Daleko je od Bosne do Beča.Nije tada helikoptera i Umprofora bilo.Kak'i!.Ako nađeš kočije za bolesnika dobro je.Inače taljige.Pa taljigaj iz srca Bosne do krajine.brdo do brda,zavoj do zavoja,dolina do dolina,rijeka do rijeke.Valja to prijeti,a čo'eku samo što odzvonilo nije.

Od krajine do save dva tri cigara taljiganja.Valja sada preko Save,svima već nečega preko glave.Kraljeva sutjeska otvara sva vrata,svi čuli za ujudurmu papsku.Od Save do Siska nije daleko.Dok dođeš do Zagreba već si prošo dobar dio puta,ali ni polovinu.Sada je već lakše,pukla ravnica i mekan put.Pređeš ti i zagoru,eto te opet uzbrdo i tada udariš na nekog zadrtog Slovenca.

Sve on prosim lepo,tovariš,šenkrat plaho kam se delal i slično.Uvijek se taj Slovenac plašio da će biti izrađen.Siromašna zemlja,siromašni ljudi,hladno i maglovito.Nepismeno.Neko bi reko siromašan duh.Nije bolan smrzo im se mozak od pogleda na ljepote jug-sjever i istok-zapad. Nekako ih nebo zakinulo.Zato kiseli i osvetoljubivi,samo svoji bili.Mimom svijeta.

Mitropolit svjetski čovjek;reko bi on,svaka ti čast ti će one jetime izradit ko Penelopa Odiseja.Mučki,hinjski iz potaje, a on radostan i ne zna za kukavička jaja.Tada onaj zadrti slovenac prolaz dao,nekoliko dukata cestarine uzeo.Nije on džaba Janša bio.Da li je rođak Kučanu ili Janezu bio,to ne znamo.

Od tog slovenca prenijeli  ga Dunavom do Beča ,gdje je još uvijek  znake života davao,smješak na licu imao,ali se nije osvijestio.Da li ga je to srce,zbog grijeha prema Bosni i straha od više sile ili anđelak tamnoputi spriječio grijeh da  napravi?Možda je čarolija konzilija za njega prejaka bila?

Bilo je kako je bilo.Nisu mu parastos napravili,rekvijum mu dali.Nisu ga ni za sveca proglasili,nije svoj kroj završio.

Ni smrt nečija krojače ne može zaustaviti.Rad na kroju je nastavio patrijarh/mitropolit Stefan Stratimirović,od grbovnika stratište napravio ničemu nalik.Nervićak bio,a bolje se sa fra.Grgom slago.Ne m'remo vam rijeti zašto?Odmah bi nas osuđivali.Nervićak bio i vino po povelji,svedočanstvu prosuo.Iako je književnost volio u nju se razumio k'o Mara daskara u neku stvar,pismen previše nije bio.Zna se; sa Vukom i Dositejem se o pismenosti i jeziku kačio i sporio.Zato je njegov  rukopis i her i kičast i nepismen.

Ne znam mogu dušu griješiti i bubat tek tako.Po pismenosti bi Stratimirović rod mogo biti onim Ohmučevićima,savjetovali mu oni o krojenju grbovnika,maheri za to bili.Ja bih  sve njihovo  pet šest puta provjerio.

Ovo o Patrijarhu nisam nikom smio pominjati.

Kako ću Mojsiju ispričat da mu je neki patrijarh mjerko Zlatu?

Kako ću Debi ispričat gdje ima dobrog pića i ića koje on nije kušo?

Pa onda da ima neki ženski samostan u vrh klisure,niđe muškog a guta posnog ženskinja,i stara i mlada!

Pa vrtovi,bašte,đardini,hamami,šadrvani,još i sauna ima.

Moro bi to konzilij sve  provjerit.Svaki od njih na svaku stvarčicu svoj biljeg,muhur udarit i upečatit.Koliko god to puta trebalo uraditi?Historie est mater studiorum et repeticium.Ostalo bi se tu i do godinu dana.Jest da toga mnogo ima i da bi se neke od ženskinje nekako bunile.Sa onim puritankama je možda i najlakše.Ima lijek za puritanstvo.Sa neuhvatljivo uhvatljivim ništa lakše.Ima i trećih,one samo zalegnu.

Nije se konziliju teško vratiti dvjesta dvadeset godina unatrag.Šta zna konzilij šta je vijek dva.Navikli oni na milenij,pedesetak godina  do vijek više.Bosna tada nastala ,a oni i dalje  na vijekove računat ne znaju.Njihovi susjedi još manje o vijekovima imaju pojma.Istočnim hronometar stao 1389 god.Kod zapadnih se historija nije micala,ono skoro da i nemaju svoje istorije,zato tuđu moraju prekrajat..Sto godina ovi,sto godina oni,pa neki drugi, i rako redom redali se bliži i dalji susjedi na kravate svakih sto godina.

Od nastanka Bosne konzilijumu se nije teško nigdje uvaliti.

Ono konziliju niko ne bi mogo ništa zamjeriti,ko je samostan i crkvu tjero da na Bosnu svako malo udaraju.Čast bosanska se mora braniti.Nekad u uvaljivanju prekrdašit debelo znaju, naročito onaj fićfirić Deba.Samo ga u pamet,u krestu dirni,eto ti belaja,mere velika nesreća izbiti.

Fata se zvijer, fata se za svaku sitnicu,ponajviše za krupnicu.Tako navikla.

Sada bi Baška Baša reko:Samo jedno jedino slovo u zadnjoj rečenici izmjeni i dobiješ rešenje rebusa,plus aforizam.Zakon je ta lijepa Bosančica.

Ponavljam da ovo nisam sve ovo nikom ispričao zato što vas moram zamoliti;nemojte ni vi.

Ispričaš li nešto jednom čovjeku u mahali,ili polu čovjeku  u Predvorju ,sutra čaršija gruha ko topovi sa Žute tabije.

I eto ti po’ mahale u kraljevu klisuru,briga njih koja je godina.Čim nešto tuhne eto njih.

A možda ništa neće biti.

Da će mi mnogi  rahmetli mater plaho pominjati,to zasigurno hoće.

( Oni još ono svoje novo krojenje nisu objavili!? Ako nisu i neće,ali nikad se ne zna. )

 

* riječ balija upotrebljena u izvornom značenju:

 -balija od riječi bal = pčela

balija pčelar,narod pčela,pripadnik naroda pčelara

Debina majka i njena sestra u sred grada imale u svojoj bašti desetak košnica

 

-kovanica Balkan:

bal = pčela

kan = krv

bal + kan =  pčelar u krvi / pripadnik naroda pčelarea u krvi/ narodi u krvi

Balkan = zemlja okrvavljenih naroda

 

1.Pogađajte ko su najokrvavljeniji narodi Balkana?

 -komunizam riječ balija veže za mahalu (vidi tumačenje mahale u Blekijevom riječniku) u smuslu:

neukog,neobrazovanog,siromašnog,jadnog čovjeka

 2.Pogađajte gdje su sada komunisti i u kakve su se zvijeri pretvorili?

 -fašisti,ustaše i četnici,sve samo benocidni koljač i ubica su su taj vulgarni,bestijalni i zvjerinji izraz počli upotrebljavati da bi označili svoje žrtve muslimane – nešto poput nacističke žute davideove zvujezde, odnosno da bise lakše mogli identifikocati i pogubiti.

 3.O genocidnim zvijerima vam ne postavljamo pitanja.Njihova sudbina se zna:ustaše i četnici su sada u Hagu,ili nekim drugim zatvorima.Mnogi čekaju na red.Nekima je ludnica presudila,neki sami sebi.I ostalima slijedi slična sudbina.Bitno je da se genocidom sv i obznane i žigošu. o žigosani.

 To je ujedno odgovor na veći dio razmišljanja pitanja 1.i 2.

Naše malenkosti se trude da svemu tome daju svoj udio..

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII / II Dio

 

cvijeće     lepršavost.1jpg    istok    đardin

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.

Jok,boni  morali smo je tako započet.Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će sad on neke svoje takarli bisere nizati  ili barem neki ekspoze za desetku budalesati, pa bi možda počeli štajk nečitanja.

Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje.Što se započne mora se završiti i ponoviti ako treba, i opet i opet.Mi sada ne mislimo na čitanje,jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin.ide on džadom blistav i cvijetan,miris se mahalom širi u mozak načisto buba.

Bilo je to jedne kaharli zime.Snijeg zapo do za vrata,pa presto.Pa zahladnilo.Zalednilo tako da su Bjelavski mraz i onaj  iz Sibira postali mrazna braća.

Ako je Deba išta mrzio te godine,onda je to bila zima.Nije je mrzio kao stađun.Nikako,nije mu to bilo ni na kraj malog mozga.Ova ga naopako zatvorila u kuću,a njemu đardini u glavi.Kako ne bi,jako mu je devetnaest.Skoro ni punoljetan nije.A to je ko da mozga nema.

Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:

-Šta ćeš ti sa životom svojim?Školu nisi završio,posao ne tražiš samo ti se neke stvari po mozgu vijaju.

Majka ronda,njemu miri đardina u očima,otac šuti,u plafon zuri i sa matero se reda radi saglasuje:

Ja ,slišaj mater,ona uvijek najbolje zna šta  u ovoj valja raditi.

Vidi Deba i njemu se baš te stvari po glavi motaju.

Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post.Nisam zloban, kaže Deba sam sebi,ali tako to ide.Otac pred penzijom,sin ide zanate kaliti.Što više šegrtluka to bolji majstor života.A ova zima nikako  ne da zanat kovat i nauk primati.

Kako mu dosadno bilo, on bi u hodniku klekno na koljena,čelo prislonio na pod i brojao vjetrove.Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:

-Nosi taj smrad iz kuće.

On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin.Tu ga tuga  safata.Đardin  lijep i bijel ,ali  gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje koke.Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.

Ode ti on do drugog halvata,pa do trećeg. Tamo ista hladnoća i gologuzavost.Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo ko šteka na minus četeres četiri.

Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat.Majka na vrata i pita djevojku:

-Imaš li ti papir  da takar možeš rabiti.

Djevojka iz fine porodice bila,pa ne razumije riječ takar.Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.

Djevojka nema papir i debina mater joj reče:

-Popi tu kafu i sikter.Kada nabavite čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.

Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.Debina mater ga hladno odbi .

-Imala ti svrabež,il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti.Vodi ga svojoj materešini.U mene se bez pravog papira  nećeš svrabinjati.

Dobri je Debi,preko neke mazne sestrice, nabavio papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića.Na papiru piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje ili medicinski:

Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.  ( Potcrtano )

Neminovnica i Deba u radosnom behutu,trk kod njegove metere i papir joj pod nos poture.

-Nije bona to niki papir.Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem.Njemu iz očiju bulbul viri i sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini.A jopet,doktorski papir kod mene ne igra,samo od vlasti.A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli.Osim toga, za takar vam ne treba nikakav papir,jal ga bude ,jal ga ne bude.Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila.Nego ako joj se toliko primeračila,pametnica će smislit nešto.

Vide zagorjelići mladi, nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.

I Pametnica ga  smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije.Dogovor i zakletve pale.Suze radosnice samo što ne potekoše.

Isto veče,Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave  i pred penđere neminovnice ih takari.Nema veze što su basamci sto pedeset kila ,netto , teški.Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe.Pitajte hrvače.Dobro poneki fasuje kilu.Pa,šta?

Sreća drugi sprat bio, jer  Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja.Natandario deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci.To im znak slobodnog prilaza đardinu bio.

Za inat tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio.Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala.On svako malo govorio saću ja,pa zakunjo.Ko fol u fotelji spavo.

Imo čovjek ponos.Nekad najbolji jaran,sada  ga uveliko počeo izdavat.Sto posto okrenuo leđa jaranstvu.Ni da trzne kad ga žena pomilki.Eh,nekada konta on.Žena me pomilki a moj jaro me u prsa busa.Sada me žena miluje,a jaro se snuždi ,samo što u zemlju propedne od sramote.

Žena vidi nema fajde,ode na spavanje.Domaćin zaspa,jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena,haman ko na Igmanu .Mrazište pravo.

I drugu veće ista meta isto odstojanje.Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi,moraće hodži ići da mi kaki zapis  zapiše ili stravu slije.Ili u tuberoznu bolnicu ,da mu ljudi tuberoze nose.

Nije trebo ići hodži .Otac Pametne  a  Nevoljnice slomio dvije ruke i dvoje noge.Glavama mu ništa nije bilo.Ona veće ,bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage.Ona druga, manja,bez mozga i  meka ko duša, ništa joj ne mre biti.

A kako se nezgodica desila?

Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti.A kad vanka pod  komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne  stepenice nigdje dim da osjeti,a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o  crvenom fesiću.

Radoznalost prije svega i on se pope na basamke sve do trećeg sprata proviri kroz prozor ,Imo šta vidjeti.Ibro piljak,higijenski tehničar naših ulica i naš drug isuko jatagan,i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage  suče komšinici,a ona pjeva.

Komšinica okreće glavu ka prozoru čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi.Komšija što je gledo,gledo.Ovaj put više neće,hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.

Debi se valjalo samo popet,ali kako.Otkako je Feđa poletio i u snu mu se pristavio,Deba se bojo visine ko bijeli labud blata.

Ajd prvi stepenik basamaka on ko sposlom zakorači.Ali dalje ni makac.Ko da mu neko dižačke  tegove od tristo kila na noge metne.Haman to je dvoje vatrogasnih merdevina.Ali nježni  đardin se natandario na penđer,zamiriso ko ramazanski somun  i vabi ga.

Drugi na nježnost prođe.Treći na miris,četvrti na jedvite muke za vabljenje predura.Jebo ga pas,dosad je gledo,od sada ni to ne smije.Prešo je visinu hastala,a to mu limit koji mere podnijeti.Žmiri on i konta,neko mu reko da je neka Ivančica ili Ivan naruiso da je šestica Vatikanski broj.Nije blento vatikanski nego šejtanski,kori on sam sebe.Šta se ti pametan praviš,to mu je isto.

U ljutnji je već na devetom basamku.Pa psuje:

Ko je  izmislio broj devet, taj normalan nije bio.Da nije te budale ,ja bih već na desetom bio,a možda i na jedanestom.A i onaj ili nije nikakav čovjek.Kad ga neko moli da ga strefi da mu prekrati muke,on nui mukajet.A kad se čovjeku u đardinu đardin pristavi,evo ti njega nepozvanog i ko neki voajer, samo jedno gromovisto i svejtlosno  hek i čovjeka na mrtvo zvekne.

Na petnaestoj stepenici skroz zasto.Čini mu se da zemlji leti.Jebo ga pas ko je reko da je i pad je let.Nek pada ko hoće,a ja ne mogu ni gore ni dolje.Osluškuje da li leti i broji.Dođe do devet,osamdeset jedan ili osam,devedesei jedan zabunio ga strah.

Konta dobro je ,ne čuje se ni ono strljš, ni ono sprljš.Znači nije hekno.Dobro je.Još uvijek.  Merdevine  još uvijek drhte ko brizle na tiganju i u grlo mu se guraju i on ne može da diše.

Jedna ga ruka pomiluje po glavi,on konta to ga neki šejtan vabi,ne bi li malo popustio zagrljaj,ali ne da Deba,ne  ga mnogo ni macolom odvojit.

Joj rahatluka, majko mila, kad začu glas:

-Ajde mili, šta si se ukipio,pusti merdevine i ulazi.

Isto veče leži onaj slomljeni  jado na bračnom krevetu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa,sa naglaskom na  joj, mamo,mamice.I to već treći put.

Uđe mu žena nosi čaj od kamilice za očajavanje.

On je pita:

-Jel nam to kona kod ćere došla?

-Kakva te kona spopala,ko da bi ja tu uspaljenicu pustila , da mi se druži sa mojom curicom.

-Onda idi bona ,vidi šta joj je ,sve te zaziva.

-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi,evo ovog trena mamicu zazivala.Ne brini se, dobro je ona, da ne može bolje biti.

-Nemoj tako, čuješ bona dere se, ko da je neko na kolac nabija.Idi , umiri je,pomisliće komšiluk da je neko,nedo mi belaj mira,da prostiš takari.

-Ne boj se,ako hoćeš idi pa provjeri.Meni se ne ide njenog slavuja gledati.

-Otkad ona ima slavuja,zar nije lani crkno.

-Taj je crko,ali ovaj je drukčiji i ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.

-Ženo mila,jesi li ti šta popila,ja te večeras ništa ne frštuljim.I molim te počeši me ,ovdje vrh gipsa ,aman ispod onog.

-I mene odavno svrbi da lijeka ne mogu naći,a ti ni mukajet,ni da me počeškaš bar jedared.Češi se sam.

Izađe ona, heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije.Možda je uputi na lijek za svrabež u voim poznim i posnim godinama.

Ali sve ovo se desilo tek one zime kada je Deba prestao mrzijetii zimu.

Ali prije toga,kada je zimi spavao zimski san,Deba  često i po tri dana nije oči otvarao.I on jednom usni jedan san,koji je trajajo još jedan dan.Tako je Deba postao unikom ,koji je iz čista mira ,na zdravo, prespavo četiri dana.

Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan ,kada je počela basna o đardinu.

Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, plavičasto bijelom vrtu ,punom potoka  , cvijeća , behara i bulbula. Nagledo se on đardina i đardina,vako i nako,ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio.

Zino Debo,zaprepastio se.Čuj molim te,on Deba zino i zaprepastio se.Ne mre to biti.Tu se nešto ogromno dešava.

Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima,sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu,hladovinu mu  prave i pitaju ga:

-Gdje si ti,docniš?Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet.Sve možemo,ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.

Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…

-Nisi još,a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.

E jesu mi ovi anđeli baš pametni.Nisam se ko vele biva ni rodio,a oni ne mogu bez mene započeti ,to što trebaju započeti.

I tako započe Netipična basna o Veneri.

Valja je i nastaviti.

Tačka tri: Poz…

-Čekaj malo!

Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:

-Imali ovdje kakva mehana da se havlja,ja prigladnio,oduljilo se.Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle.Mogu i jagnjeća rebarca, reš pečena.

-Žao nam ,ovdje toga još nema.A neće ga ni biti.Idi ,uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog.

-Vi to sasvim ozbiljno.I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.

-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati ,jer ne znamo šta si sebi odredio.

-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješan,pa onda po oke janjećeg buta,sahan sogandolme ,jedan zvrk bureka ,po kile ašlama ,dvi tri oke karpuzeili,tepsiju baklavica i ružica i to je to.Ono što uz to ide oka  onog što ovdje ne smijem pominjati.Kažu grijeh.A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga i preko usta.

-Šuti čovječe dok nisi ograjiso.Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda,nego da te zapadne plod zekuma.

-A šta vam je taj zekum.Da nije neki zekan.

-Zekum  je gorki kaktus,od kojeg se ne možeš najesti i  žeđa a vode nema.

Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:

-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.

Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

U pripremnom periodu ženski insan je odbijala plođenje i razmnožavanje, jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma, zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa.To joj prvi grijeh bio.Zagovaranje kocke.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je  :

-Nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Deba u sebi konta,ne smije da komentariše,kaktus ga malo poremetio i zabrinuo:

-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao ,koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  zajednice.Kako bih ja za đardinom letio,brzinom  anđela sa najviše krila.

Skoro svi anđeli,u tren ga mrsko pogledaše.Oni što se nisu mrgodili bile su garant anđelice.

Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti.Ovi čitaju misli.E to ćemo još da vidimo.Ne znaju oni s kim posla imaju.Može on ne misliti o ničemu ,ako treba i godinama.Zapravo on ne misli već deset godina.Ono što govori nije govor misli.To je govor navike.Mora se živjeti.A kad živiš moraš poneki put i progovorit.Zato mu se Lenji najviše sviđao.Taj ne pokazuje da li zna misliti,a ni govoriti.A i aa je najumniji fazon koji je čovjek mogao skontati.

Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.

Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:

-Ovaj se na vrijeme pojavio.