U prolece, u prolece kad vrbe zelene
i potok tece plavim nebom umiven,
u cvetovima kad mirisu magle;
u prolece, u prolece ruze uvele
zavoleh miris skriven.
U maju, nad srcem kad su mi se nagle,
sudjenice vile nisu umele
od ludosti da mi ga spasu.
U prolece,u prolece ja zavoleh
senke u necijem glasu.
U prolece, u prolece, tako je sudjeno,
srcu mom uvek ce ljudi da se cude
i zedji mu niko nece shvatiti.
O, zao mi je mladica koji me voleo bude
u prolece, jer ce patiti.
Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom
venula setna, zamišljena…
Na kraju uvela, i možda, nada mnom
lebdela već je senka njena.
No neprestupna crta stoji izmeđ nas:
zalud sam staru ljubav zvao,
s ravnodušnih sam usta čuo smrti glas,
ravnodušno ga saslušao.
I eto koga ljubih dušom svojom svom
s toliko teških žudnji, nada,
s toliko bolnoga tugovanja za njom
s toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duši toj
za senku koju smrt mi uze,
za sećanje na život nepovratni moj,
ne nalazim ni bol ni suze.
Ja sam Carstvu u sutonu propadanja
gledam kako prolaze Varvari bijeli
i o tom sričem stih svoj neveseli
stilom što ga zlati sunce kad potanja.
Duša,s čame puste,presta da sanja.
Negdje tamo,vele,krvav boj se djeli.
Omništa ne moći,glasovi nam sveti,
ništa ne željeti od svog postojanja!
O,ništa ne htjeti,ni malko umrijeti!
Sve je popijeno!Smijeh,Batile ,gdje je?
Ah,proždrano,popijeno!A rečeno sve je!
Sam t apjesma koju već treba prezreti,
sam,i rob i svodnik što preziru uči,
sam,neka čama čudna što vas muči!
Ima muzike i muzike
ali ima one nebeskoj nalik
natjera da osjetiš prostranstvo
ljepotu neba
savršentvo tišine
neuslovljenu ljubav
što ka zemlji
ljudima hita
dok te ta ljubav
milost Božanska opija
uznaša
osjetiš se tako sitno
bespomočno
u grudima te nešto probada
stišće
pomoći nema
ne želiš je
suze same liju
riječi zahvale
i sedam kata nebeskih
neponovljivo
Tišinom sniju
samo takva molitva se prima
u milosti svojoj
Stvoritelj se zato pobrinuo
Mazga, kralj i ja
umrećemo sutra..
Mazga od gladi,
kralj od dosade,
ja od ljubavi..
Parčić krede
na tabli dnevnoj
riše imena naša,
vjetar u jablanima
zove nas po imenu:
mazga, čovjek, kralj..
Sunce Crne Krpe
već nam je izbrisalo imena,
svježa voda iz travnjaka,
pjesak iz peščanika,
ruža iz crvenog ružičnjaka,
put od kuće do škole
Mazga, kralj i ja
umrećemo sutra,
mazga od gladi
kralj od dosade
a ja od ljubavi..
pB
Poštovani!
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.
Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.
„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.
Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, žene,djecu, prirodu i boje.
Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.
Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.
Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?
One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.
Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.
Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.
U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.
Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.
Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.
Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,
Galerija Bosna zemlja Božije milosti
Dopisano ,
Galerija Bosna zemlja Božije milosti , uz Božiju pomoć i dalje persitira uprkos kovidu , ekonomsko-materijalnog ataka na pučanstvo, uprskos ratova i zla bijede bogatih i sitih .
Umjetnost uvijek opstaje , kao jedina spona između ljubavi , dobrote , ljepote i nade u bolje sutra .
nekada
smo bili mladi
za ovom mašinom…
pili
pušili
kucali
bilo je to
najlepše
čudesno
vreme
i sad je
osim što sada
umesto
da idemo u susret
vremenu
ono ide u susret
nama
čineći da se svaka reč
utiskuje
u papir
jasno
brzo
teško
ispunjavajući
prostor
koji se zatvara.
Tamo gde je misao bez straha
i glava se drži uspravno,
gde je znanje besplatno,
gdje svet još nije polomljen u komade
tesnim poznatim zidovima,
tamo gdje reči izlaze iz dubine istine,
gde neumorna težnja pruža svoje ruke prema savršenstvu,
gdje bistra struja razuma još nije izgubila put
u turobnoj pustinji mrtvih navika,
tamo gdje je um vođen tvojom rukom
u uvek rastuću misao i akciju
u tom slobodnom raju, moj Oče,
probudi moju zemlju.
Kada izgubim te ja,
da li ćeš bez mene moći
da spiš: bez lipe što u noći
šumori vrh tvoga sna?
Bez mojih reči što se roje,
gotovo kao trepavice,
na tvoje grudi, na tvoje lice,
i na celo telo tvoje?
Bez mene, da te najzad tu
ostavim s tobom sasvim samu,
kao vrt kroz čiju struji tamu
miris plodova koji zru?
Iz Arhiva
BY ADMIN16. JUNA 2018.MAGAZIN, UMJETNOST
Malo podsjećanje :
U nedelju 17.Juna / Lipnja je godinu dana od otvaranja
Galerija Bosna zemlja Božije milosti
I dan za danom ,
njih 365 nas radovaše slikama,
bojama i vizijama
u prelijepom okruženju
Galerije Bosna zemlja Božije milosti.
Sve prolazi kao san u kojem je dan samo jedan tren,
ispunjen Božjom Milošću i Ljubavlju.
U preliepom svijetu boja trepere,
posebni,nježni i prelijepi likovi bića ,
bez kojih se san o Galeriji ne bi mogao ostvariti.
Hvala im što ispunjavaju svaki tren moga života.
Nema važno ako neka slika padne,
i staklo il’ okvir se skrše.
Tada se prospu mirisi djevičanskih ljubičica,
a ljubavlju zašumi Ocean tišine i sna .