Eugenio Montale – Xenia

kažu da je moje
pjesništvo nepripadanja.
no ako je bilo tvoje, bilo je nečije:
za tebe koja više nisi oblik, već bit.
kažu da pjesništvo na svom vrhuncu
veliča Sveukupnost u bijegu,
niječu da je kornjača
brža munja.
samo ti si znala da kretanje
nije različito od zastoja,
da je praznina punoća a vedrina
da je najrašireniji od oblaka.
tako bolje shvaćam tvoje dugo putovanje,
zarobljenice zavoja i gipsa.
ipak ne daje mi mira
spoznanje da smo sami ili u dvoje jedno te isto.

Elizabeth Barrett Browning – Sonet X – Zaista, ljubav, čista ljubav






Zaista, ljubav, čista ljubav je lijepa
I vrijedna, da je uzmemo. Vatra plamti,
Ako gori hram ili lan. Isto svjetlo
Poskakuje u plamenu od cedrove daske ili od korova.


I ljubav je vatra; a kad silom buknu moje riječi:
“Ljubim te”.. Čuj!.. “Ljubim te!”.. pred tobom
Stojim preobražena i silno uzvišena,
Osviještena novim zrakama, što sjaju


Od moga lica prema tvome. Nema ništa nisko
U ljubavi, i onda kad ljube najniži: najpriprostija bića
Koja ljube Boga, Gospod prima, dok tako ljube.


I ono što ja osjećam blješti samo od sebe
Kroz najniža obličja, koja me čine, i pokazuje
Kako veliko djelo Ljubavi uzvisuje djelo Prirode.

Paul Eluard – Nitko me ne može poznavati





Nitko me ne može poznavati
bolje no što me ti poznaješ.

Tvoje oči u kojima spavamo
nas oboje
dadoše mom znanju čovječjem
sudbinu bolju nego noćima svijeta.

Tvoje oči u kojima putujem
dadoše kretnjama cesta
smisao odvojenosti od zemlje.

U tvojim očima oni što nam objavljuju
našu samoću neizmjernu
nisu više ono što su mislili da jesu.

Nitko te ne može poznavati
bolje no što te ja poznajem.

Jevgenij Jevtušenko – Ranije smo se svađali

Ranije smo se svađali, ne iz milosti
prema primirju koje će poslije doći.

Sad se ne svađamo-
znači i ne mirimo se.

I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći.

Želeći sve češće i češće i češće
ponavljanje sumnji i muka,
mi ispuštamo neke riječi
kao čaše
iz namjerno olabavljenih ruku.

Ali ni tuga
ni suze
ni saučešće-
tek voda iz tih parčadi se cijedi.

Što je razbijeno slučajno-
to vodi do sreće.

Što je namjerno slomljeno-
to nikom ne vrijedi.






												

Verlen – Drveni konji

 

Kroz Sen-Žil

prođi nam, ate,

moj čili,

dorate (V.Igo)

 

Drveni konji

 

Vrtite se ,vrtite se,dobri ati,

vrtite se stoput i hiljadu puta,

vrtite se stalno i nemojte stati,

vrtite se uz zvuke flauta.

 

Vojničina krupna i sluškinja prosta

u sedlu su vašem srećni i ne glume:

otišle su gazde u Kambrejske šume,

otipli su lično,ostaće još dosta.

 

Vrtite se ,konji niina srca gruba

dok s eoko vaših obrtaja sviju

žmirkajuć očima džešaroši kriju.

Vrtite se oko pobjedničkog stuba.

 

O,kako je divno pijanstvo te strasti:

ići u taj cirkus,vrtoglavi!

Milje u utrobi i muka u glavi

od obilja muke i gomile slasti.

 

Vertite se u svom obrtanju lenom

stezati mamuze da ne bude nužno

onima što vode kretanje vam kružno,

vrtite se tako bez želje za sjenom.

 

Ihitajte,konji njina srca gruba,

jer i noć će,evo,polako da dođe

da sjedini golubicu i goluba,

daleko od vašara i od gospođe.

 

Vrtite se samo!Nebo u kadifi

oblači lagano živo zlato zvijezda,

ljubavnici,evo traže svoja gnijezda.

Vrtite se čilo uz bubnja zvuk živi.

 






												

Filip Larkin – Obmane





‘Naravno da sam bila drogirana, i to toliko da se nisam osvijestila
sve do sljedećeg jutra. S užasom sam ustanovila da sam upropaštena
i danima sam bila neutješna i plakala sam kao dijete da me ubiju i
pošalju nazad mojoj tetki’.
Mayhew, London Labour and the London Poor1

Jad mogu taj kušati čak i s daljina ovih:
Gorak i jedak, s bodljama, što te prisili da ga
Progutaš. Slučajan sunčev otisak, i točkovi,
Žustra kratka im srdžba, napolju, na ulici
Gdje svadbeni se London na drugu stranu
Klanja, u svjetlu nepobitnome i prostranu
I hvastavu, koje ožiljku brani da zacijeli,
I goni stid iz skrovišta. Otvoren, nalik ladici
Noževa, duh ti ležaše nežurni dan cijeli.

Četvrt ubogih, godine, pokopaše te. Samo
I da mnogu, neću na tješenje se usuditi.
Šta reći, sem da patnja prava je, ali tamo
Gdje žud prevlada, pogrešno da će čitanje
Postati? Jer jedva da važno bilo bi ti
Što na tom krevetu obmanuta si manje
Nego on, što posrtaše uz stube zadihane
Da u poharan tavan zadovoljenja bane.

Fernando Pessoa – Mumija





II.

U sjeni leži mrtva Kleopatra.
Kiši.

O zastavili su lađu na pogrešan način.
Kiši sveudilj.

Zašto gledaš daleki grad?
Tvoja je duša daleki grad.
Kiši mrzlo.

Glede majke što ljulja u krilu mrtvog sina —
svi ljuljamo u krilu mrtvog sina.
Kiši, kiši.

Tužan osmijeh na umornim ti usnama
vidim u pokretu kojim tvoji prsti ne puštaju tvoje prstenje.
Zašto uopće kiši?

IV.

Moje tjeskobe padaju
niz stubište.
Žudnje mi se njišu
usred okomita perivoja.

Na Mumiji je položaj u potpunosti točan.

Daleka glazba,
glazba odveć daleka,
zašto Život prolazi,
a propuštamo uzbrati pokrete.

Alphonse de Lamartine – Jezero


Zar, gonjenima uvijek novim obalama,
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?

O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu, gdje nju je svaki očekivo val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.

Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
Sve do pred njen skut.

Da l’ pamtiš, kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:

“O, vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja, što nam daje
Najljepši naš dan.

Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere –
Pusti, sretne, nas.

Al ja zaludu molim vrijeme neka stane –
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći “Lakše” al sjaj zore rane
Već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
– Prolaznici mi!”

O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l’ opet dati
Čas taj tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
Taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku kao sijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori sve, što čuje, vidi, diše:
“Ljubav bješe to!”


Zar, gonjenima uvijek novim obalama,
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?

O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu, gdje nju je svaki očekivo val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.

Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
Sve do pred njen skut.

Da l’ pamtiš, kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:

“O, vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja, što nam daje
Najljepši naš dan.

Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere –
Pusti, sretne, nas.

Al ja zaludu molim vrijeme neka stane –
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći “Lakše” al sjaj zore rane
Već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
– Prolaznici mi!”

O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l’ opet dati
Čas taj tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
Taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku kao sijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori sve, što čuje, vidi, diše:
“Ljubav bješe to!”