Fernando Pessoa – Mumija





II.

U sjeni leži mrtva Kleopatra.
Kiši.

O zastavili su lađu na pogrešan način.
Kiši sveudilj.

Zašto gledaš daleki grad?
Tvoja je duša daleki grad.
Kiši mrzlo.

Glede majke što ljulja u krilu mrtvog sina —
svi ljuljamo u krilu mrtvog sina.
Kiši, kiši.

Tužan osmijeh na umornim ti usnama
vidim u pokretu kojim tvoji prsti ne puštaju tvoje prstenje.
Zašto uopće kiši?

IV.

Moje tjeskobe padaju
niz stubište.
Žudnje mi se njišu
usred okomita perivoja.

Na Mumiji je položaj u potpunosti točan.

Daleka glazba,
glazba odveć daleka,
zašto Život prolazi,
a propuštamo uzbrati pokrete.

Bookmark the permalink.

Komentariši