Bleki – Tiho i još tiše

 

Tišina vreba

 

Snježno jezero

 

Sreća

 

 

Ljubavnici

 

Tiho

i još tiše

nijeme dani

srcem nježnim

dotaknuti uzburkani

oprost molim ja izgubljeni

milost u očima djetinjim sluteći

iskre zaljubljeno sjaje u bori ljubavi

što rađa se radovanjem tahtali dodira

 

Nježno

i još nježnije

sklopi ručice krhke

nadom što sretnike spaja

u tihom  jecaju  nebu darivanom

u očaju  krika bolnog sudbi kradenog

u odsjaju snježnog jezera a rastankom sni

 

Mnogo sreće ne sluti na dobro

tugom žmirkaju zvjezdice voljenoj sestrice

mjesec se već ledom srebrenim okitio

šapće mi drevnu tajnu o poklonjenom životu

snenoj ljepoti da bi ljubav vječno živjela

 

Mnijem u godinama tek minulim

dva puta sam život havi nudio

da bi ona živjela i život plesala

nebo me uvijek njoj vraćalo

sada nemam doli ljubavi ništa darivati

a srce naivno čuđenjem se pita

dobro d'bro  Malena

a gdje si ti

 

Zapisano

u vjekovima

u ušima bez tona

kao eho povjetarca

šumi đardinom boja

cvrkut

ja došla

 

Dopisano

jal’ nedopisano

isto mu vaktom pliva

Usud se smješkom ceri

aha kako da ne naivče vrli










												

Bleki – Ako možeš zaboravi me

 

 

Malena moja

ti si djevičanska ljubičica

kojom moja modra rijeka blista

nejređi kristala izvor

koji sanjam

kada kiša lije

i snijeg leprša

i kada sam budan

iskonom te se sjećam

ipak ako možeš zaboravi me

 

tvoje su oči sjena neba

koje blista

nevinošću tvoje duše

tvoje su bijele ruke

krhka krila anđela

što miluju moje lice

tijelo ne dodirujući

već ga trepere i titraju

i ja se u bezvremenoj rijetkosti

naših susreta i nježnosti gubim

ipak ako možeš zaboravi me






												

Bleki – Ona i maslinova gora

 

 

Sunce ljeti i nekad

samo leluja

Nebo postaje njegov veo

prosipajući se u tisuće zarova

iznad mora i pijeska

gdje sjeđah na jednoj od dvije fotelje

na kojima bješe zapisano mastiljavom olovkom

rezerve

 

Druga sjedalica čeka kupačicu

utonulu u crveni bikini

koji krasi mramorna bista

i zov sirene

što ljubav vodi sa morskom pjenom

spremajući se za šetnju

sa mnom hudim i blaženim

 

Ona

izlazi iz plaveti

da bi plavet pučanstvu podarila

prima me za ruku

vodi me ka drveću svetom

 

Ona i ja

ljeto u šumi maslina

lahorac u kosi

buna u damarima

ostalo su valeri


												

Bleki – Pita je

 

More plavetnog brilijanta

Jedrenjak i uzburkano more

Nježni plamen ljubavi

 

Djeva u bijelom

 

Djeva u bijelom

snena od dodira

raznježena od davanja

lebdi tišinom purpurnog svitanja

 

reče joj

ti si moje more Jadransko

more plavetno more beskrajno

dok se plavet njena talasala

poslušna kao uzburkano more

 

poželi joj

živote moj

hoćeš blizance

 

smijala se nestašno

neće neće

 

tilo bilo

tilo prelipo

joj vrištalo

oće mili oće

 

mnijem da jo reče

ti si moja kučica u cvijeću

moj jedini dom

 

sjena joj preleti licem

zamislila se

 

tada ludasto

pitanje zbori   

Anđelu mili

da li sretna sa mnom

 

oči joj radošću zaiskre

krenu rosa iz očiju

kao biserna niska

svjetla i čedna

 

znao je

godine sve znaju

to se ona rastajala s njim

 

reče joj tužno

voljeću te

do uznesenja barem

 

čvrsto ga zagrlila

u grudima joj bije tuga

a gdje si ti bija  pri deset godina

 

valjda se sjetila glupkove izreke

dvoje se nađe pa se poslije ne nađe

a prelijepi život odi dalje

 

u đardoni kučice u cviću

čuje se smih blizanaca

ona stere veš

i pojo

onu o gorkom moru

 

gore

sidi slikar miša boje

i sjećanja

 

na bijelu ljubavlju vezenu bluzu

na djevu u bijelom

ostavlja žig cvita u kamenu

nikome te ne dam

živote moj


















												

Bleki – Pušenje i sladoled

Ljudi svašta pišu

Traže šejtana gdje komarac spava.

A mnogi puše.

Gitanes, travu, i još svašta nešto.

A jopet neko voli sladoled.

Ljetne su vrućine .

a lizanje pomaže .

Nekome .

Pušenje i lizanje zajedno ?

Jes kako ne !

Loše po grlo i pluća .

Valja dobro pripazit grudi  ženske  dakako .

A ilmije kažu ,

a to su oni “učeni” ,

bolje vreće zlata tegariti

nego rajaske bašće ganjati

Svašta na dunjaluku

Jutro sa Blekijem – Predstava se nikad ne završava

Klošar ljubavi

kao klovn života

penje se na sto i pehlivani

po čaši konjaka sa štiklom

jedna ruka u grudi uronjena

u drugoj cigareta Gitanes zapaljena

bez napora vadi srce

gle divnog li čuda

živo je i krvavo

stavlja ga na sto

tamo pepeljara nedostaje

predstava se nikad ne zavšršava

jedna suza plava

kreonom nacrtana

nikako da slazi

sanjar u nedoumici

kao ono ubijeno maksumče

pita se da li da tuguje

sliježe ramenima

gasi ciganku u pepeljaru novu

zamislite boli je

i ona krvava i živa cvrči

Bleki – Tango za moje Grlice

 

 

 

Ponekad

nekako

se sve posloži

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja.

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mu ni violine

ni klavir

gitaru bi da sa sobom nosi

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

smorao se

ko upokojena  papirna petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi Grlici miloj

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli je  i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

 

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u  svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi slavi…

 

korak za korakom

tijelo uz tijelo

strast i  vatra

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

Djevojčica što prekrasne snove sanja

koja sve odjednom

želi želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

Krhki ružin

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja za nas nosi

 

i daj prestani mi lice rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube ljube i ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…

 

 

 


												

Bleki- Jedna ljubav je sasvim dovoljna

 

 

 

Jedna ljubav je sasvim dovoljna

da bol tugu i jad svoj okamenim

pretvorim u pjesme ljubavne

koje rasipam pred pamukovom crkvom

nedaleko od staklene đamije

tren bliže od plišane sinagoge

u kojima odavna ne stanuje ni djelić neba

pored kojih neka nova djeca sviraju gitaru i violinu

nedostaju  im riječi

mladi su

srca tek treba da se natope suzama

 

moji stihovi klize u panici

bježe od mene jer sam dosadan

uvijek o ljubavi pjevam

one bi malo herojstva i krvi

 

neprimjetno se ušuljaju i pomiješaju

sa šest žica i deset prstiju

i još deset prstiju i jednom violinom

ona ima samo četiri žice

i jedno gizdalo što gudi

a nježnije cvili

 

no gitara je prim

i diriguje djevojčici u bijelom

sa cvijetnim lancima u očima

i srcem kojeg drži na dlanu

nudeći ga prolaznicima dok pjeva moje riječi

 

tvojoj  Šoša Šošoni

melnoj Šošoni Šošani

vrati mi srce tvoje mili

vrati mi ga jedini

evo ja svoje poklanjam svima

 

ljudi okreću glavu i prolaze

zgroženi su

scena je malo nervirajuća

a oni nemaju vremena za ljubav

 

srce je još živo i krvavo

malo teže diše jer umorno je

kao da mu nedostaje vazduha

ali nada još uvijek struji

za krvlju Šošono Šošone

što plavim potocima otiče

sve dalje i dalje

 

tamo je kasice za dobrovoljni prilog

bogomolja koje više nemaju smisla

preteške su

 

vrati mi se mili

tvojoj Šošoni

 

pjesma je zastala

bijela haljina je orošena purpurom

mojoj Šošona  Šošoni

bio je to samo vrisak

djevojčice sa cvijeće u kosi

 

 


												

Bleki – Ljuljačka trešnjinog behara

 

 

Nevinost

 

Rubinova fantazija

 

Čarolija sutona

 

Stablo

 

Poslijednja molitva

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara onog ljeta Gospodnjeg

koje nikako da mine asi ti

čedna  u bijeloj vjenčanici

prozirnom  nebu   hitala

 

Sunce nisko polegnuto na rubinovom nebu

kroz krošnje ti miluje kose ruste

oreol anđela il svetice blještiš

a moje srce ljepotom sleđeno drhti

boji se  uže će ko život pući

 

Mnogo ljeta Gospodnjih minu

obojenih onom  sa kojom  ljuljačka leluja

ispod onog istog rubinovog neba i Sunca

iako  trešnja oronula raspukla se

ćutim tvoj  smijeh

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara a ja  klečim

na kiši kraj puteva

što steru vrijeme molim se

zaboravu da mi te vrati

 

Bože ljubavi  i milosti

oprosti mi  tugu moju

život je prelijep

vraća sve

i behar i ljubav i nerazbor