Bleki – Ona i maslinova gora

 

 

Sunce ljeti i nekad

samo leluja

Nebo postaje njegov veo

prosipajući se u tisuće zarova

iznad mora i pijeska

gdje sjeđah na jednoj od dvije fotelje

na kojima bješe zapisano mastiljavom olovkom

rezerve

 

Druga sjedalica čeka kupačicu

utonulu u crveni bikini

koji krasi mramorna bista

i zov sirene

što ljubav vodi sa morskom pjenom

spremajući se za šetnju

sa mnom hudim i blaženim

 

Ona

izlazi iz plaveti

da bi plavet pučanstvu podarila

prima me za ruku

vodi me ka drveću svetom

 

Ona i ja

ljeto u šumi maslina

lahorac u kosi

buna u damarima

ostalo su valeri


											
Bookmark the permalink.

Komentariši