Jutro sa Blekijem – Tebe još nisam upoznao

 

Kad poželimo,

možemo sve učiniti

samo zažmirimo kao djeca

čak i dan ponoviti.

 

To je zaljubljenim bar lako

da

sasvim izvjesno

većme sam upucan bio

srce mi je oteklo ko lubenica

oči ko maglice

zasigurno   zaljubljen

u tebe mila moja

a još te nisam sreo.

 

Trebala je biti nedelja,

što je bilo sasvim logično

nedeljim uvijek počinju nove ljubavi

i subotom

neradni su dani

um  slobodno odluta

srce pruzima kontrolu

a ono je malo blesavo

samo o ljubavi sije.

 

Iako

svaki dan je dobar da se rodi ljubav

ona za čekanje vremena nema

i dan prvi – ponovljeni

je garant dobar

Mojsije ponovi zakone

ja dan

to je meni lakše.

 

Prvi dan te nisam sreo

a to je bila subota

sada se ta subota

trebala ponoviti

da bih te već prvog dana sreo

„Nije da nisam pametan“

hvalim sam sebe

očekujući barem mrmljanje :

a-ha.

ono izostaje

pa da

ti još u Bajku nisi kročila

time nogiram ono što sam malo prije rekao

„Kakvo logično razmišljanje“

danima poslije bih se razbacivao ja.

„Bistro,sasvim bistro , nije ti slično.“

zasigurno si peckala ti.

 

Prave osjećaje ne možeš upoznati bez pogleda

na svijet i vremena u kojima oni izviru

ni bez pogleda u prošlost

a budućnost jesamozadovoljna

zapravo ako si primjetila sadašnjosti zaista nema

postoji samo u jednom trenu

nešto izgovaraš

započinješ neki pokret

svaka izgovorena riječ

svaki mah

svaki izrečeni glas,

svako izrečeno slovo

treptaj dlačica iznad i ispod oka

mig obrve ili misli

sve je već prošlost.

 

Znači sadašnost ne postoji

biva onaj djelić sekunde

bez prezenta

ako sadašnjost ne postoji

kako se prošlost mogla desiti

na osnovu nečeg nepostojećeg

nepostojeće sadašnjosti.

 

Uvrnuto.

 

Tvrdnja da prošlost određuje našu budućnost

dodatno komplicira našu nepostojeću sadašnjost

na osnovu koje nastaje prošlost

koja nas određuje kao ljudske jedinke

u budućnosti.

sve je relativno reče naš drug Albert

uvijek postoji neka realnost

neka stvarmost

manje ili više surova ili lijepa.

 

Ta jedina  ta željena  stvarnost

koja je zbroj pojedeinačnih djelića sekundešto tvore sadašnjost

si ti mila moja

stvarnost premošćuje

spaja prošlost-sadašnjost-budućnost

ti si ta stvarnost

ta suma djelića mojih uspomena

bliskih a dalekih

prošlih i savršeno jasnih

a to je bit života

zar ne jedina moja

koja tek treba da dolepršaš

sa vanilinom sladoledom u ruci

u moju nepostojeću sadašnjost

i sasvim izvjesnu budućnost

radi sumnjive prošlosti.

 

Sve mu nekako miriše na podsvjest

nenadano izvire koloplet,

bujica spojenih slika

oživotvoreni ili protraćeni život.

U tom životu prošlost nas više ne treba

nas za nju ništa ne veže;

ni vrijeme,

ni ljudi,

ni događaji. Samo ljubav.

Tako bi trebalo biti.

U budućnosti oni će se rasuti

Stranama ovoga

drugih svijetova.

 

Još ti ni jednom ne rekoh mila moja

Nisam to zaboravio

Ljubavi moja.

Samo zato

a nisi ulepršala u moj život.

 

 










												

Bleki – Beganje i traganje

 

Bura u suton

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Ples krhkog cvijeća

 

Plavetni sni

 

Jedinstvena maglica

 

 

Violetna ljubav

 

Sutonom uzburkanim

behari donesu

šumove mora plavetnog

upijam mirise tvoga tijela

mramornog

 

dugo

eonima što mile

tragao sam tebe

putima maglica

nedođija

a ti si mi

begala

 

zaviria

svaki kaval dotakao

svaki dašak proljeća milovao

ubijao ažbahe

čitav te život tražio

a ti si mi uvijek na korak

bila

 

na kraju puta

u polju jamsina

okupanu mirisima smilja

promrzao od samoće

skoro posustao

ugledah tebe l'jube

prepoznah anđela

kako mi ruku pruža

 

vremena potonja

vreema nestavrne  bajke

o djevi  Yossemin

u meni žive

zaklinju se

ja čekaću te

gdje god bio

samo mi dođi

ljubavi jedina

 






												

Bleki – Vidi pjesničke naive

 

Ne rekoh joj volim te,

ne bi čula

jer je već daleko odlutala snima

 

Ne rekoh joj udaj se za mene

ne bi čula

jer je  dijete tada bila

 

Rekoh joj mnogo toga

nije čula

jer krugove i slomljenu ljubav ima

 

Pomislih vratiti se mora

možda se sjeti

da jesen  čednost Anđela rađa

 

Vidi pjesničke naive

telepata i slikar navik osta

šumi lišće zlatno

 

Ona se djetinje čudi

a crne bijele  švrake sokacima njene mladosti

grakću i krila joj aplauzima krše










												

Bleki – Sanjam blizance

 

Bura u suton

Noć milosti i sna

U snovima snovi

Noćni svod

Bebice

Ah , ta plavet









Sanan te Jube

noćima bez sna te sanam

sanan i dozivan.





More plavo ,more prilipo Jadransko

okupano mirison maslina i smilja

lebdi mi pred očin.





Boledu me blizanci naši Jube

bole i progone u nevinosti ditinjoj.





sićaš li se

trešnju san in rođenjem zasadi

ljulju lepršavu na njoj namistia

da ponosno radosnin licima

lete do neba do zvižđa

jer mati anđelćića si ti

moja jubav jedina





Sićaš li se

Anđelu mili plavetni

smiha tvoga i moga

prigušenih jecaja i krikova

i straja da će nevera silna

zastrašujuća

odnekud nenadan zapuvat

i sve pobišnjilim vitrom u pra satrt





Kunen se arijom

tada virova nisan

da će nam srića pobići

blizančad plavetna nalik tebi odniti

toliko naša jubav jaka neizmjerna bi





Blizanaca više ni

Oronula lujlja

na jednom užetu visi

ponekad o sutonu

se vitrom igra

i klati

tila bi do neba

da poleti





ali

smiha cike jubavi

da joj snage daju

da poleti do miseca i zvižđa

ni

Samo plavkasti borama išarani prazni bazen

podno kavala

ispred oronolog kamenog zdanja

ispranih šarki što škripedu

svjedoka sritnih dana

umoran od praznoće i tuge

napušten danima bez vremena

ogoljen samoćom dvi usnule sjene

skuplja listiće maslina i tuge





nemirnim sutonom kad brnistra zri

sve oživi

i život ponovo zatanca

niotkud se javi ditinja cika i graja

šum konopca na trišnji

zagrljaje svilenih noći zaziva

usne na usnama

duga u grudima

tirkizno more u tvojim očima





i sritni

utonuli jedno u drugo

ti udišeš beskraj

a ja opet živim





dok

oči suze

nježnošću rose

zaustim bol

volim te jube jedina

za vike vikova


												

Bleki – O sudbo sudbo

 

Snovi nikad ne zaboravljaju nježnost

kojom se voljeni  doriruju

čak i  kad se umirući rastaju

 

gdje naći mir

od srca zakopanog

u pepelu rastanka

 

kako vidjeti sutra

ako smo  ljubavnoj čaroliji

zakrhali nož u dušu vječnosti

 

zašto ubice uvijek kažu

d'bro nekad i dobro

a nije dobro nikako nije dobro

 

Uh uh i uh grij i proklestvo

na one koji potvaraju sreću

gorčinom pelina koji utrobu kida

 

Nada nikad ne gubi nadu

u skrhanom srcu rastanka

iako povratka uglavnom nema

 

osim …

 

o sudbo sudbo

budi milostiva kao more Jadransko

bar jednom pomiluj očaj

 






												

Bleki – Muzika ljubavi

Autor

Hajro Šabanadžović

Muzika ljubavi

Dolina čednosti

Suton

Nebo ljubavi

Ima te muzike

ljubavlju sni

čednošću Anđela pleše

odjednom ničim izazvana

zatitra milošću tvojom

kristalnim pahuljuicama zarobi dušu

i šta će mahalaš dobri

nema izbora

prelijepa djevojčice

zabezeknut ljepotom

pogleda ka nebu

i sutonom nijemi

volim te

Bleki – Zapis jednom Anđelu

 

jednon

ne tako davno

anđelu mome

zapisano bi

 

jube moja

u životu samo jednon

desi se:

 

niotkud

nenadano

dogode se

nečije oči

nepozvane

pojavi se svjetlost

anđela lik

koji sanjaš

 

svileni dodiri

bez ticanja

čitav život

šta čekaš

 

vrime

prestaje postojat

desi se ljubav

mekoća piska

okupanog šumom

plavetnog mora jadranskog

miluje je

 

duša želi

da l'jube moja

umilna nježnost

traje vječno

u vrimenu ugaslom

šta prestaje

trajat

 

jer znaš

u svim

vrimenima nepostojećim

čekat češ je

svtovima koji postoje

samo

za nas dvoje

 

ža smrtniku

biva

a su ljudi vrime izmislili

trivijalnih potriba

radi

 

a

jedino tamo

di vrimena nima

gori

među zvizdan

l'jubav naša postaje

iskon

 


















												

Bleki – Duša moja , a boli a boli

 

Opraštaš mi

draga

dok sanjaš snove moje

što u duši tvojoj

stoje  stoje

poput nesanice

boli moje

 

Dušo moja

kad zaboravim da te podsjetim

da se sjetiš

šta mi tvoja ljubav znači

ja jubim te

o kako te samo volim ja

a me boliš jubavi moja

ne da mi se bez tebe živjeti

ali boli ali boli

 

da ne bješe ljubavi tvoje

dušo moja

ne bi bilo naših snoviđenja

još bih se

da još uvijek

bih se ledenih igrao

ne bih govorio

ja jubim te

o kako te samo volim

a me boliš jubavi moja

a me  boli a me  boli

tvoja djetinja iskrenost

 

dušo moja

čistoća osjećanja

mi je udahnula potrebu

da  upoznam tu milinu

tvoje lice ljepotice

kojoj sada pjevam

volim te

o kako te samo volim

a ti me boliš ljubavi moja

a me boliš a me boliš

ostalo već znaš

opraštaš mi

nesanicu

dok sanjaš snove moje

od kristala

što u duši tvojoj

lebde  lebde

a bole a bole

 

pomalo me mrziš

dušo moja

što tome pjevam i snim

boli te nevina ljubav moja

a dođe sama od sebe

ne može bez dobrote tvoje

i krik iz duše prolijevam

ljubim te

o kako te volim

dušo moja

a boli a boli

 

jednoć ukrašću te ja

Dušo moja

jer moram

ne želim nesanice

bez tebe mi vazduha nema

na srcu mi leži

bolna rana

i molim se

vapaj nebu poklanjam

volim te

ljubim te

o kako te samo  ljubim

dušo moja

a boli a boli

 

o ljubavi našoj snijemo

dušo moja

ne dunjaluku

nego

maglicama

istinu o  ljubavi  uznosimo

ti voliš me

o kako silno ti voliš me

dušo moja

a boli a boli

 

neće mila

ni Rijeka ni Grad

bez tvoje ljubavi ples svoj

tango da plešu

evo primam te za ruku

uranjamo u ocean

palveti naših duša

volimo se dušo moje

o kako silno se volimo

dušo moja

a boli a boli

****

Oprosti mila

ne znam šta mi bi

ovo uopšte ne liči na mene

večeras smotan ja

smotan mi i stih

 

večeras bolan ja

bolna mi i pjesma

neću ih mjenjati

noćas

neka odmore malo

sutra je praznik ljubavi

i ti u njemu

pa će se stih

sam nekako odmotati

a pjesma manje tužna biti

ako…

da …

odu boli

 

0praštaš mi

dok sanjaš snove moje

što u duši tvojoj

vole bole

vole bole

nesanice  moje

 














												

Jutro sa Blekijem – Nada je Ljubav moja

 

Jednog dana
ti ćeš me naučiti
kako…

Šta ću
Koljena ne klecaju
Samo što nisu
Mogu izdurat
Dosta tanga
Prepješačit’ do oceana
bez  daha do dan
Do violetnih
svijetlijih ljubičica
Samo da bi…

Srce pjevalo
Muzka je dobra
Al mozak
Ko i muzika
ever grin
duši njenoj se klanja
sa mojom tuguje
jer…

Sjećam se ove teme
Davno je to bilo
a kao prošlog prolljeća
Tišina i sni
Nada je…